Među nekoliko stotina ''navijača'' Srbije koji su u Đenovi na besprizoran i za državu Srbiju poražavajući način pronijeli Evropom sliku o varvastvu srpskih huligana, našlo se i nekoliko desetina ovdašnjih ljubitelja loptanja i tučnjave.
Nekako stidljivo se, dva dana nakon što su prizori iz Đenove zapanjili svijet, pronijela vijest o grupi navijača iz Crne Gore, mahom iz Podgorice, koji su zakupili autobus preduzeća “Stanišić” i otisnuli se na putovanje u Italiju da bi bodrili momke iz susjedne nam države - Srbije.
Hapšenje dvadesetogodišnjeg Baranina Srđana Jovetića - koji je zajedno sa huliganima Ivanom Bogdanovom, Nikolom Kličkovićem i Danijelom Janićem osumnjičen za narušavanje javnog reda i mira, kao i napad na službena lica tokom nereda na utakmici Italija–Srbija – otvorilo je pitanje navijačkih grupa u Crnoj Gori, sistema vrijednosti koji baštine i uzora kojima se dive.
“Sa verom u Boga”: Tek će sud u Đenovi odlučiti da li je mladi Baranin, crnogorski državljanin na studijama u Beogradu - po navodima nekih ovdašnjih i srpskih medija primjeran mladić i odličan student - zaista odgovoran za nasilje. Tužilaštvo ga je, bez navođenja čvrstih dokaza, svrstalo u red organizatora nasilja i navijačkog divljanja, zadržan je u zatvoru ''Pontedećimo”. Ukoliko se dokažu optužbe, prijeti mu kazna i do četiri godine zatvora.
Jovetić je, međutim, bio dio beogradskog karavana jer tamo studira. O grupi Podgoričana koji su putovali do Đenove malo se što saznalo iz medija. U šturim medijskim izvještajima saznalo se da je riječ o pedesetak ljudi, velikih ljubitelja bratske Srbije. Samo je fanatična ljubav prema Srbiji mogla natjerati podgoričke ljubitelje srpskih “orlova” da putuju autobusom čitavu noć, da bi se obreli na stadionu u Đenovi. I da, pri tom, propuste istorijsku utakmicu reprezentacije Crne Gore, države u kojoj su rođeni i žive, protiv Engleza na Vembliju.
I dok su crnogorski navijači u Londonu osvjetlali obraz Crnoj Gori, Gordom albionu pokazujući gordost i dostojanstvo navijanja za sopstvenu državu ali i poštovanje protivnika – „naši đenovezi“ su bjelodano dokazali da su im, na žalost, uzor i obrazac najekstremnije srpske navijačke grupe koje koriste reakcionarniju političku ideologiju.
Odlaskom u Đenovu, navijači iz Crne Gore su samo potvrdili paradoks nastao odmah nakon referenduma i obnove državnosti - dio građana Crne Gore ne prihvata ovu državu kao svoju: vjerovatno su neki od putnika za Đenovu i prolili koju suzu u noći 21. maja 2006. godine.
Društvo mrtvog identiteta: Nelagoda zbog svoje države ili čak i mržnja prema sopstvenoj reprezentaciji su – stvar slobodnog izbora. Niko dekretom, uredom ili poroklamacijom ne može crnogorskim građanima propisati da vole fudbal ili da moraju navijati za Crnu Goru.
Ali, ključno pitanje jeste - kakvom to ideološkom i političkom korpusu pripadaju navijači iz Crne Gore koji su tog dana doputovali u Đenovu? Po ikonografiji na fotografijama koje ekskluzivno objavljuje Portal Analitika – zahvaljujući jednom reklame željnom podgoričkom navijaču - ovdašnji „ultrasi“ su, poput beogradskih kolega sa sjevera Marakane – obožavaoci ekstremne desnice! Kako inače objasniti poruku sa zastave: ‘’Sa verom u Boga za kralja i otaždbinu’’.
Četničke parole, ideje političkih snaga koje su kolaborirale sa Hitlerom i Musolinijem, odavno već baštine desničarski pokreti u Srbiji poput Dveri, Obraza ili Pokreta 1389, kao i pojedine političke stranke, čije djelovanje se u demokratskoj javnosti karakteriše kao ekstremno. U tim političkim snagama, u tim društvenim idejama, podgorički navijači su našli utočište (vidi slike) tužno pokazujući odsustvo vlastitog identiteta, zaogrćući se uvezenim – nacionalističkim i radikalnim. Tako su crnogorski obožavaoci srpske reprezentacije, kroz fudbal, zavoljeli i Dražu i Nedića i vojvodu Đujića...
Ideologija takvih desničarskih organizacija je po evropskim standardima, a zbog izuzetno negativnog stava prema svim vrstama manjinskim zajednicama - daleko od nečega što bi bila poželjna preporuka za članstvo u EU.
Poremećen sistem vrijednosti: Dio te podgoričke navijačke grupe lako je identifikovati. Transparenti „Pravda za Uroša” koji je dio navijača „Budućnosti” ponosno nosio prošle godine, kao vid solidarnosti sa Zvezdinim „delijama” pokazao je svu glupost domaćih navijača. Tražiti pravdu za čovjeka koji je baklju zabio u usta srpskom policajcu jeste solidarnost ali u - kriminalu.
Ista ili slična ekipa bavila se i primijenjenom politikom. Kada je Crna Gora priznala Kosovo, na sljedećoj utakmici osvanuo je transparent kojim se postavljalo istorijsko upozorenje: „Pokoljenja djela sude, ovo vaše...“ To je rezultat poremećenog sistema vrijednosti: poput svojih idola u Beogradu, grupa podgoričkih navijača ne navija za nekog nego - protiv nekoga.
U ekstremnim navijačkim krugovima potez prekida utakmice u Đenovi od strane ''Delija'' se tumači kao dokaz navijačke moći; divljanje i lomljenje po gradu se dugo prepričava kao ''uspjeh''; paljenje albanske zastave kao dokaz srpskog patriotizma... Većina vođa navijačkih grupa koje su odgovorne za nerede u Đenovi su osobe iz kriminalnog miljea, a dio njih je i pripadao paravojnim formacijama koje su vršili zločine na ratištima širom bivše SFRJ.
Posljedice i pouke: Da li je potencijalno opasno da su takvi navijači - kojima nije smetalo da skrnave ni Duždevu palatu - idoli dijelu naših mladih sugrađana?
Koliko je poznato, podgorički navijači u Đenovi nijesu pravili nerede, lomili izloge niti pravili velike, u javnosti zapažene, političke ili društvene ispade. Problem je, međutim, što je jedna veća grupa mladića pokazala da su idole i uzore našli u najcrnjim beogradskim ekstemistima koji veličaju profašističke ideje i pokrete. Ta identifikacija u zlu – to može biti društveno opasna pojava.
Tim prije što čitava priča oko navijačkih grupa ima možda i širi okvir. Istraga nereda u Đenovi, dovela je do povezanosti navijačkih grupa Srbije, Slovenije, Austrije i Italije, i o vezama srpskih "ultra" navijača sa italijanskom ekstremnom desnicom, što se dovodi u vezu sa rastućim nacionalizmom u čitavoj EU. Mediji u inostranstvu pišu da je istraga policije izgleda da je usmjerena na otkrivanje neke vrste „crne internacionale”.
Nije dobro da takva internacionala ima u Crnoj Gori suviše pobornika i tužno je što grupa ljudi svoje idole traži i nalazi u takvim idejama i ljudima.
Nenad ZEČEVIĆ
