Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Vlada Crne Gore je budžetskim sankcijama prema CANU dosad najviše doprinijela da na površinu isplivaju godinama gomilane činjenice u koje se dosada niko nije miješa.
Povodom sankcija, predsjedniku CANU dr Momiru Đuroviću, se otrgla riječ poslije koje bi ova omiljena ustanova mnogih vlada CG, mogla bez riječi da završi u nevladinom sektoru. Dotični je izjavio, ili mu se omaklo da neki njeni naučni činioci primaju jedva po - 150 eura penzijske nadoknade. Na ovaj podatak - koji je već arhiviran kao dokaz - javnost nije odreagovala a većina glasila ga nije ni prenijela. Šteta. Navedeni podatak govori više od riječi u redovima i između redova: ovo je naveće ''naučno'' otkriće koje je CANU prikrivala do sada a provalila ga je neradeći...
Dakle: koga su to sve oni ''naučno'' udomljavali u toj državnoj naučnoj ustanovi prve vrste, s kojim obrazovnim kvalifikacijama i stručnim referencama a da nije zamirita višu penziju od crnogorskog prosjeka za nivo pomoćnog osoblja tipa higijeničarke (čistatice)? Ako Vlada istraje na sankcijama onda je CANU akademija na bolovanju. Nije za gašenje, kako su neki predlagali!? Sama će se istuliti. Kad akademici putuju kroz prostor i vrijeme: I tako, kad počne davljenje, nad glavom se nadodaju ruke. Dotični dr Đurović je još izjavio kako je on Vladi ''pružao ruku'' koja nije prihvaćena. I opet – tras! Na vrh glave.
Ne topi se Vlada, jatko, no se CANU davi s tobom zajedno...nazdravlje ostatku. Ne umije čoek da se izrazi pa da ga ''ubiješ''. Ubitinja! Vlada bi valjda trebala njemu da pruži ruku, a ne obrnuto, ali kad nešto neće, neće. Kako da mu je pruži kad se CANU nestručno i nepismeno legitimiše uporno i nepopravljivo. Svoju reprezentativnu stručno-naučnu knjigu ovako je naslovila:
Crnogorska Akademija Nauka i Umjetnosti. Posebna izdanja (monografije i studije), knjiga 72. Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 20. Milica Kostić (autor) ''NAUKA I RAZVOJ NAUKE U CRNOJ GORI KROZ VRIJEME''. Podgorica, 2011.
Vratimo se sad naslovu! ''Nauka i razvoj nauke u Crnoj Gori kroz vrijeme''. Prvi dio naslova bi se mogao kvalifikovati kao pleonazam jer ako je nešto ''nauka'' onda je ''razvoj nuke'' višak, jer nauka koja u razvojnom postupku otkrivanja nepoznatog nije dokazala nešto novo - i nije nauka. Završna sintagma naslova ''kroz vrijeme'' je besmislena, samim tim i nepotrebna. Sve procesi koji se odvijaju na nebu i na zemlji, odvijaju se u prostoru i vremenu, ukoliko CANU nije (ka što jes) čardakom ni na nebu ni na zemlji... ili dok joj iz SANU (Srpska Akademije Nauka i Umjetnosti) drugačije ne kažu. Koja bi to bila treća dimenzija izvan vremena (i prostora) u kojoj bi se odvijala ili razvijala nauka kojom se bavi CANU?Bezimeni naučnici: Mada ova knjiga nema recenzenta, iza nje stoji CANU, uređivački i izdavački i niko nije primijetio elementarnu nepismenost već na koricama, ove svoje reprezentativne knjige, koja treba da, monografski i studiozno, prikaže pregled naučne misli i istraživačkog učinka u Crnoj Gori. Elementrna nepismenost kreće od naslova, a za analizu unutrašnjeg sadržaja potrebna bi bila još čitava jedna nova studija.
Ilustracije radi navodimo neke primjere. Na 160-oj stranici autorka kaže: ''Prošlost Crne Gore istraživalo je više naučnika... najpoznatiji su Dušan Vuksan i Risto Dragićević.''
Crna Gora po CANU i Milici K. nema ni u letimičnim napomenama svoje države, dinastija, državnika, velikih istorijskih datuma, ratova, bitaka, državnih i suverenističkih datuma... A knjiga je izašla 2011. godine!? Nema ni književnosti i jezika, umjetnosti i umjetnika, nema istorije i istoričara, liše ova dva navedena pomenika. CANU ih ima, ali oni su se naučno pritalaušili i živi se ne čuju dok im ide vladina apanaža, čak i kada ih vlastita akademija tretira kao nepomenike. Etnografska istraživanja (inicirana iz BG) su svedena na ''upoznavanja pojedinih plemena, kao i novih istraživanja plemenskih zajednica''... itd. Indijanci smo u svom rezervatu ili u najboljem slučaju Bušmani u afričkoj divljini.Biti protiv svoje zemlje: „Institut za jezik Srpske kraljevske akademije'', navodi autorka, bavio se osobenostima crnogorskih govora pa napominje: ''Neki istraživači su bili porijeklom i rođeni (opet udvajanje značenja) u Crnoj Gori, ali oni nijesu iz nje mogli biti podstaknuti za takav rad.'' Autorka se pita (?) mada je i običnom čitaocu sve jasno oko ''podsticanja''.
Kako da ih Crna Gora podstakne kad oni - iako su rođeni - davno su odrođeni od nje i plaćeni su protiv nje!? Zato ih angažuju samo na ispitivanju osobenosti crnogorskih govora koje smatraju srpskim, ali ne i crnogorskog jezika koji je u međuvremenu, s obnovljenim suverenitetom, ustanovljen. Navedena naučnica kao i njena akademija o tome pojma nemaju niti žele da znaju za Crnogorski institutu za jezik, crnogorski pravopis, gramatiku itd.
Na 256. stranici se kaže...''da naučna zajednica Republike (ta i takva zajednica u CG ne postoji, ni u Ustavu ni van njega – p.a.) se stalno uključivala u otkrivanje nepoznatog za ove prostore, rješavanje određenih problema i nuđenje konkretnih rješenja.'' Užas! Ovakvim frazetinama i uopštenim konstatacijama bez smisla i značenja nakljukana je ova knjiga od korice do korice. A ako je nešto ''nepoznato za ove prostore'' to znači da je to već neđe otkriveno, poznato, pa prema tome to nije nauka već prepisivanje.U ovoj predizbornoj kampanji jedna parlamentarna partija se pozvala na snagu svog programa utemeljenog na programu CANU. Nećemo je imen(t)ovati da joj ne ugrozimo rejting... Već je postigla dovoljno čim se oslonila na CANU... Fali joj samo bolovanje.
