I bi desant. SPC nastavlja po starom običaju da temeljno pokazuje koliko cijeni i poštuje Crnu Goru i Crnogorce. Njihovu duhovnu i kulturnu baštinu posebno.
To je opet prilikom svečanog desantnog potpisivanja Temeljnog ugovora pokazao patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, koji je svim svojim duhovnim autoritetom uspio da i ovom svečanom desantnom prilikom ne izgovori riječ Crnogorac, Crnogorci, crnogorska nacija, Crnogorska pravoslavna crkva… Sve u dobrom duhu i vrijednostima koje njegova institucija propagira.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije kazao je prilikom potpisivanja da je Temeljni ugovor, potpisan u Podgorici, nešto što je bilo potrebno državi Crnoj Gori, kao i toj vjerskoj zajednici.
U svim nastupima tokom potpisivanja Temeljnog ugovora u Crnoj Gori, nijednom nije pomenuo Crnogorce. Da je to narod koji živi u Crnoj Gori iz njegovih nastupa nijeste mogli da čujete.
Nakon potpisivanja Temeljnog ugovora, Porfirije je naveo da Crna Gora uvijek može biti, kao što je kroz vjekove bila, domaćinska kuća za sve ljude, sa koje god strane svijeta da dolaze. Da su tu nezaobilazan faktor Crnogorci, koji su bili i biće taj faktor od njega niste mogli da čujete.
“Ja sam, prije svega, blagodaran Bogu danas, blagodaran Vama, gospodine predsjedniče Vlade, na svim naporima koje ste uložili sa saradnicima da se peripetija koja traje od 2012. završi ovdje, na svečan način, i da se potpiše Temeljni ugovor između države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve”, rekao je Porfirije u izjavi, koju je Vlada objavila nakon potpisivanja dokumenta.
Pozdravio je sve građane Crne Gore, bez obzira na to, kako je kazao, kojem se Bogu mole. Opet vješto izbjegavajući da spomene Crnogorce.
Porfirije je istakao da cilj nisu prava radi prava, sa aspekta vjerskih zajednica.
“Za nas je pravo samo prostor i mogućnost da možemo u punoći, na temeljima Jevanđelja i sistemu vrijednosti koja crpimo iz njega, doprinesemo izgradnji ne samo demokratskog, već ljudskog društva, sa ciljem da svi osjećaju i doživljavaju jedni druge kao braću, kao pripadnike onoga u čemu smo svi jedno – dio ljudskog roda. Sve drugo dolazi nakon toga”, zaključio je Porfirije.
Pitanje koje je ostalo bez odgovora je - da li je „u punoći, na temeljima Jevanđelja i sistemu vrijednosti koja crpimo iz njega“ normalno ne spomenuti Crnogorce i u isto vrijeme ih „osloboditi“ kulturno istorijske baštine. Za njega i njegovog supotpisnika predsjednika Vlade Crne Gore Dritanu Abazoviću izgleda jeste.
U dobrom duhu saradnje i potpisivanja ugovora sa SPC i premijer Abazović se ovom svečanom desantnom prilikom pridružio svom kolegi supotpisniku i uspio da ne spomene Crnogorce.
Nakon potpisivanja, premijer Abazović je rekao da je jedno važno pitanje stavljeno ad acta.
"Čast mi je i zadovoljstvo što mi je pripala nesvakidašnja prilika da potpišem Temeljni ugovor sa SPC i zatvorim ovo pitanje na jako lijep, primjeren i dostojanstven način", naveo je Abazović.
Jako lijep, primjeren i dostojanstven način izgleda po premijeru Abazoviću tako što neće pitati Crnogorce slažu li se sa desantnim Temeljnim u ovom obliku sa SPC jer mu niko iz EU kako smo saznali nije rekao da ga ne potpiše. Sad političari iz EU znaju da mu je neko govorio da potpiše ili ne TU to bi se kod njih podvelo u miješanje u unutrašnje stvari jedne suverene države. Zato su nam poslali mišljenje da Crna Gora potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC pravi ozbiljan zastoj na svom evropskom putu. Tako da premijeru Abazoviću niko ozbiljan nije rekao da je potpisivanje ugovora potrebno Crnoj Gori u ovom trenutku već upravo suprotno.
Mada postoji velika vjerovatnoća i da mu je neko rekao da ga potpiše. Neko iz Beograda. Pa će ga častiti fabriku čipsa. Možda i dvije.
Patrijarh Porfirije je i tokom prošlih dešavanja u Crnoj Gori prilikom desantnog ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog SPC Joanikija pokazao, kao i njegovi prethodnici u posljednjih trideset godina, da upravo SPC, uz srpski politički vrh, vrši destrukciju Crne Gore, izaziva društvene nemire, a pod “obavezom”, kako kažu, "odbrane svojih crkvenih dobara", SPC se zapravo bavi klerikalizacijom i nedopustivim posrbljivanjem crnogorskog društva.
Tradicija desanta SPC na Crnu Goru nije skorijeg datuma. Naime, neobična metalna konstrukcija, teška tri tone, postavljena je na vrh planine Rumije 18. juna 2005. godine. Akciju je tada izvela vojska dopremajući je helikopterom u dogovoru sa mitropolitom MCP SPC Amfilohijem. Tada je rečeno da je postavljanje limene bogomolje na Rumiju bila još jedna provokacija Srpske crkve, jer se na vrhu Rumije tradicionalno okupljaju pravoslavci, katolici i muslimani. Nakon tog desanta tradicija je prekinuta.
Tog 18. juna nad barskim nebom se mogao vidjeti nesvakidašnji prizor. Metalna crkva u kandžama vojnog helikoptera slijeće na vrh Rumije. Radnja se odigravala nad barskim nebom na Trojičin dan 2005. godine
Na vrhu Rumije, gdje je crkva konačno spuštena, noseći Vladimirov krst, okupljali su se vjernici sve tri vjeroispovjesti. Svi su nosili po zavjetni kamen i polagali ga na vrh planine.
Iznošenje Vladimirovog krsta na Rumiju vjekovima je predstavljalo ukorijenjeno nasljeđe u živoj tradiciji i imalo značajnu društvenu ulogu u očuvanju međunacionalnog sklada. Ova procesija prenošena s generacije na generaciju, godinama je izazivala zajednički osjećaj crnogorskog identiteta sve do 2005. godine i postavljanja metalne crkve. SPC je tada desantno uspjela da taj međunacionalni sklad poremeti.
Očigledno, kako joj je taj desant tada uspio, SPC ne želi da mijenja oprobani recept kojim može da završava svoje odavno proklamovane ciljeve prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Onako kako to oni idealno zamišljaju i uporno rade na tome da je Crna Gora srpska država i da su Crnogorci, jelte, Srbi - sva su sredstva dozvoljena, pa i desantna.
