Da su izvršna direktorica IRF-a Irena Radović i predsjednik Odbora direktora IRF-a Velizar Kaluđerović poštovali Zakon o sprečavanju korupcije ne bismo se mi iz Pobjede dopisivali s njima na ovaj način. Zakon, naime, kaže da su funkcioneri obavezni da u roku od 30 dana po stupanju na funkciju podnesu izvještaj o svojoj imovini.
Radović je na funkciju stupila 30. decembra prošle, a Kaluđerović 13. januara ove godine i još nijedno nije podnijelo izvještaj o svojoj imovini. Pobjeda se, u tekstu o prijavi visine zarade dvoje novih funkcionera vodila, kao što je i napisano u tekstu, uporenim podacima, odnosno primanjima njihovog prethodnika. U ovom slučaju to je Zoran Vukčević, koji je istovremeno bio i predsjednik borda i izvršni direktor i za to mjesečno primao 3.090 eura.
Kako na sajtu IRF-a nema dokumenta na koji se poziva Kaluđerović kad tvrdi da je prethodno rukovodstvo odredilo da njemu plata bude 1.075 eura, taj podatak očito nijesmo mogli da nađemo. Na sajtu IRF-a stoje zakon, statut, pravilnici, izvještaji, javne nabavke, protokoli, sporazumi i putni nalozi, ali ne i dokumenti o zaradama zaposlenih, ili propisi na osnovu kojih se one određuju.
To da li je Kaluđerović nastavio da prima naknadu od Demokratske CG nijesmo ni pominjali. A da je na mjesto predsjednika borda došao partijskom linijom valjda je očito. Problem je samo što mu je smetalo što je njegov prethodnik na tu istu funkciju došao partijskom linijom.
Što se tiče Irene Radović, ona nijednom riječju nije dokazala „neistine i zlonamjerne konstrukcije kojih je pun tekst“, kao ni „napad novinarske posluge“ na nju. Dakle, kad prekršiš zakon, ili kad te mrzi što na funkcije stižeš partijskim linijama, kad si dobar i za ovu i za onu političku garnituru, onda je za to kriva „novinarska posluga“. Bez uvrede, a ko je u ovom slučaju i čija posluga?
10
Koliku je platu Radović imala u januaru, a koliku u februaru i martu Pobjeda nije mogla znati, jer ona to nije prijavila u svom kartonu. Uglavnom, martovska plata o kojoj je pisala u svom reagovanju u potpunosti odgovara prihodima njenog prethodnika, koja su bila jedini parametar dostupan Pobjedi (a i ostalim medijima, da ih je zanimalo) dok je rađen tekst.
Nije tačna tvrdnja da je Radović ASK-u prijavila ambasadrosku platu, jer toga podatka nema u njenom imovinskom kartonu od 31.03.2016. godine.
Greota je što je bivša viceguvernerka pobrkala nazive institucija. U imovinskom kartonu od 2018, je navela da je od SAVJETA ZA FISKALNU STABILNOST za prethodnu godinu prihodovala 900 eura mjesečno. A te iste godine, 30 dana nakon što je ostala bez funkcije viceguvernerke, navela da su joj mjesečni prihodi od SAVJETA ZA FISKALNU STRABILNOS BILI 1.385 eura. A sad odjednom, tvrdi da taj savjet ne postoji, već da je ona u Savjetu za finansijsku stabilnost prihodovala 300 eura mjesečno za pola 2018. godine. E, šta je istina? Ono što piše u kartonu na sajtu ASK, ili ono što Radović tvrdi u reagovanju na tekst Pobjede?
Što se tiče njenog „sudovanja“ sa CBCG, Pobjeda je samo navela činjenicu da je Vrhovni sud odbacio reviziju na presudu o gubljenju funkcije, a da se tek očekuje presuda Višeg suda po tužbi za mobing, koju je Radović prvostepeno izgubila. I šta je tu netačno i zlonamjerno?
Potpuno je nejasno zašto Radović i Kaluđerović u reagovanju na tekst o njihovoj prijavljenoj imovini pominju kredite Abu Dabi fonda, kad je to potpuno druga tema.
Netačne su njihove tvrdnje da Pobjeda o tim kreditima nije pisala. Pisali smo i te kako, ali ne onako kako bi oni htjeli.
A kako se zove kad partijski funkcioneri, koje na položaje po dubini rasporede političke stranke, napadnu medij onako kako su ovo dvoje napali novinare Pobjede - po definiciji to je napad na slobodu izražavanja. A kako se zove kad te po dubini raspoređene partijske osobe sa netačnim navodina napadnu medije - to je, po definiciji, kršenje medijskih sloboda. A kako se zove kad po dubini raspoređene partijske osobe hoće da uređuju medije i napadaju ih što ne pišu kako oni misle da treba - to se zove cenzura.
