Da li je gospodin Radonjić reagovanje pisao u kratkoj pauzi tokom posla kojim je ophrvan, je li zaista čitao tekst u Pobjedi ili mu ga je neko prepričao i naredio da reaguje - nije bitno, to je stvar portparola SDT-a.
Problem je, međutim, kada ovlašćeno lice SDT-a za odnose sa javnošću, tužilac po struci – neprofesionalno tumači osnovne pojmove. Poražavajuće je da jedan pravnik u javnom diskursu koristi formulaciju da su ,,objavljene neistinite činjenice“. Značenje riječi ,,činjenica“ odnosi se na stanje koje je utvrđeno, ili ga je, ako već pričamo o konkretnom slučaju, nadležni organ, u ovom slučaju Specijalno državno tužilaštvo, utvrdilo na osnovu date realnosti.
Nema, gospodine Radonjiću, ,,nestinitih činjenica“. Postoje informacije koje sadrže podatke ili činjenice, a koji mogu biti neistinito obrađene ili svjesno plasirane kao surogat realnosti. Upravo ste Vi to uradili – obmanuli javnost - kada tvrdite da sam u tekstu prikazao, hm, neistinite činjenice. Jer dobro znate, ili bi trebalo da znate, da sve što je objavljeno u tekstu Pobjede je – istina.
Pa, evo, da nabrojim neke ,,istinite činjenice“. Svi dokazi u tom postupku su izvedeni, kao što su saslušani svi svjedoci. Počev od bivšeg načelnika Generalštaba Dakića, dvojice šefova OBD-a Goranovića i Šaranovića, koje sam pomenuo u tekstu od 4. novembra. To su činjenice.
A, kada već sumnjate u ,,istinitost“ činjenica koje iznosim, a nijednom riječju ih suštinski ne osporavate, nećete zamjeriti da Vam ukažem na još nekoliko.
Tokom istrage, koja traje mnogo duže od godine, iskaze su dali službenici i službenice Ministarstva odbrane: iz sektora finansija Marko Drobnjak, pravne službe Marija Lazović, kao i još neki ljudi iz MO i Fonda PIO (Martić, Belojević).
Sve to u cilju da se uvidi osnovanost krivične prijave advokata Volkova u slučajevima nezakonitog zapošljavanja potpukovnika Veljka Mališića i penzionisanog zastavnika Miodraga Jokanovića.
I sve je to završeno još krajem ljeta. A danas je novembar mjesec, to sigurno znate. Pobjeda u tekstu, koji je gospodin Radonjić izgleda tek ,,preletio“, već u naslovu tvdri da je optužnica ,,još na čekanju u Specijalnom državnom tužilaštvu“. I to je činjenica. Baš kao što je činjenica da je gospođa Olivera Injac, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji sredinom prošle godine, sama priznala da je u slučaju zapošljavanja potpukovnika Mališića došlo ,,do manje povrede Ustava“ u Ministarstvu odbrane.
Što onda osporava portparol SDT-a u svom reagovanju? Treba da vjerujem da je SDT svih ovih, pazite sad - sedamnaest mjeseci - utvrđivalo koliko je mala ta ,,mala povreda Ustava“?!
Za razliku od portparola Radonjića koji potcjenjuje medije, cijenim da ljudi u SDT-u znaju svoj posao. Kao i procedure. Naravno da postupajući tužilac svojim potpisom snosi odgovornost za osnovanost svog rada i, naravno, tužioci koji rade na predmetu potpisuju propratni akt. Ali uvijek – i to je godinama unazad praksa u ovako važnim slučajevima – nakon što glavni specijalni tužilac, koji odgovara za zakonitost rada Specijalnog državnog tužilaštva, ima uvid u spise predmeta.
Tako je i u slučaju optužnog prijedloga protiv bivše ministarke odbrane. Zato, jedan, recimo dobronamjerni, savjet, gospodinu Radonjiću: kada tvrdite da postupak nije okončan, da optužnica nije sročena, sagledajte sve, da prostite, ,,istinite činjenice“.
Ili, možda je tako lakše, pitajte gospodina Vladimira Novovića da pogleda da li se, slučajno, na njegovom stolu, ili možda u nekoj od fioka nalazi neki akt koji je potpisala postupajuća tužiteljka u slučaju protiv Olivere Injac.
Nije zgoreg ponekad prelistati dokumenta koja se, moguće, greškom odlože u stranu ili, ne bilo primijenjeno, nekako zagube neđe u arhivi, još kada teče izborna kampanja.
Ko zna, možda se dodatnom provjerom dokumentacije i nađe ono o čemu sam pisao. Vjerujem, vrlo brzo.
7
