va profesija je pala onog dana kad su akademici i akademski likovi pristali da u medijima razgovaraju sa (o)srednjoškolskim novinarima. Tako su ovjerili obostranu osrednjost. Slijedili su ih političari iz istih stopa. Iz anonimnosti u politiku... i sve se prosulo. Opšti uspjeh neznanja. Jedan (pre)minuli gl. urednik RTS je čitav javni servis Srbije upodobio svom osrednjem obrazovanju, a nama oduvijek otuda stižu uzori. Svi školovani kadrovi TV BG u anonimnost. Tada su ga pozvali i u CG da jednu tv izrodi prema svom profilu. I tako redom, uzori su nam bili i tv Pale, R. Karadžića. Ništa se ne mijenja. Dodik odande dolazi. S njim je došlo i paljenje u H.Novom, zar nijeste primijetili. To paljenje i nije toliko loše da mi nijesmo još gori. U Novome, sve po starom! Otud ozbiljno potpiruju požar, no mi ne znamo za vatrogasnu preventivu.
A kako? Nama su u vrhu politike piromani. Ministar vanjskih poslove CG javno pravda „privatni“ dolazak Dodika. Elementarno ne zna da namjernik privatno ne može, kao u javnu kuću, da dođe u državnu javnu ustanovu prvoga reda - Parlament. A ako može, onda je burdelj na vidiku! Narečeni ministar kao skromni opozicionar, kad se domogao pozicije, stajnlingom neodoljivo podsjeća na bugarskog državnog činovnika iz doba predśednika Todora Živkova i SSSR-a, kada je Živkovu bila mnogo bliža Moskva od Sofije. Neophodni su urednici za takve kadrove u C.G, ne samo za glasila, inače nam se još crnje piše. Jakov Milatović, nakon ostavke u PES-u, danima, kao izbljuvak povraća frazu, da će se sada isključivo posvetiti pozivu predśednika. Ima li ovo nedonošče svih građana imalo svijesti da za ništa drugo i nije izabran... Ili bi ga trebalo vratiti u inkubator da bar malo doraste pozivu. Na takve nesuvislosti ne reaguje štampa... samo nas informiše!?
Ne poznaje se ni elementarno značanje riječi, pa svi izreda koriste izraz kadriranje, umjesto kadrovanje, za vođenje kadrovske politike. Kadriranje je format slike, (fotografije-frejma), za koji se opredijeli snimatelj u kreaciji filma, kao osnovnog elementa za filmski pokret. Termin kadrovanje, primjeren izboru kadrova u svakoj struci, nužno ne iziskuje objašnjenje. Primjera je na pretek, kako ih „kadriraju“! Novinarsko sito ne postoji, samo nas informišu!?
Prepoznajući opštu raspuštenost društva čije institucije ne funkcionišu, Onore de Balzak je napisao more knjiga, 91 (većinom romani) pod nazivom „Ljudska komedija“. Pišući o svom vremenu (vrlo sličnom našem), asocira na Danteovu „Božanstvenu komediju“, đe u „Paklu“ obitavaju svi grešnici onoga vremena... Pa i srpski kralj Milutin (1253-1321). U SPC je svetac, a u Paklu teški krivac. Od 9 krugova pakla on pakluje u 8. đe i najzloglasniji papa, Bonifacije VIII. „Našijenac“ Milutin je krivotvorio mletački srebrni novac, kovan u Brskovu. Savršeno ga je imitirao, te su ga i Venecijanci koristili dok nijesu provalili da oskudijeva u procentu srebra. (Teke opet kod nas.)
Balzak je paklena nepočinstva svih staleža, pa i novinarskih, iz podzemlja izmjestio na zemlju. I naša Ljudska komedija je paklena. Bivša vlast je oglašena nekom vrstom aristokratije (koja kod Balzaka propada), a ova bi se vlast rado proglasila boržoazijom koja kod Balzaka ne bira sredstva da napreduje. Naša bi da se zadužuje za sebe, u ime naroda... a novine nas samo informišu!? Jedan analitičar Balzakovog djela ovako bilježi. „Ljudska komedija“ sadrži i oštru satiru buržoaske štampe, nesamostalne, prodane, kupljene... robinje kapitala. U njoj Balzak vidi školu laži, prodavnicu otrova. „Buržuaski novinar, kaže on, prodaje svoju dušu, svoj duh, svoju misao. On nema svoje volje.“ Vlasnik lista ustvari je trgovac, prodan i korumpiran kapitalista, koji ima samo jedan cilj;da se obogati! Zato su novine dućani, „javne kuće misli“a novinarstvo „glibav jarak u kome se kali savjest lupeža i nevaljalaca, u kom se najbolje ogleda naličje savjesti boržoazije. U toj štampi, koja služi kapitalu, uspijevaju samo nesavjesni i nepošteni ljudi!“
Pisao bih još o svojoj profesiji, pa ću nastavit prvom prilikom, no nikako da prevaziđem Balzaka, iako je živio samo 50 godina. A ja sam toliko u ovoj struci pa nikakve vajde.
P.S.Ljude je lakše zaluđeti no opametiti, lakše slagati nego istinu kazati. Na toj premisi laži nam počiva politika. Šta da se radi kad tako „kadriramo“!
