U ugovoru, koji ekskluzivno objavljuje Pobjeda, nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovani interesi države i Rudnika posebno kada je riječ o cijeni po toni, troškovima prevoza, koji su na nivou iz 2013. godine, ali i fakturisanju i konačnom mjerenju kupljenog uglja koja su, iz nepoznatih razloga, kao u kolonijalnim državama, mimo svake prakse, prepuštena Elektroprivredi Srbije.
UGOVOR
Ugovor su u Beogradu 25. maja ove godine u prostorijama Elektroprivrede Srbije (?!) potpisali izvršni direktor RUP Milan Mijo Lekić, inače predsjednik pljevaljskog odbora Nove i v. d. direktora EPS-a Miroslav Tomašević.
Posao je, prema saznanjima Pobjede, dogovoren u troglu između biznismena i funkcionera SNS-a Vladimira Mandića, izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića i tadašnjeg predsjednika Odbora direktora EPCG Milutina Đukanovića.
Ovim ugovorom je predviđena isporuka prvih 40.000 tona od planirane ukupne količine od 300.000 tona uglja.
- Cijena uglja iznosi 28,8 eura (bez PDV-a) za kvalitet toplotne moći od 8.000 kJ/kg po toni, pri čemu se vrši korekcija cijene ponderisanjem u rasponu toplotne moći od 7.000 do 10.000 kJ/kg, navodi se u ugovoru. Ta cijena je ispod svakog tržišnog minimuma jer je minimalna cijena na tržištu 50 eura za ugalj takvog kvaliteta.
Transport dogovorene količine uglja na željezničku stanicu u Prijepolju realizovaće RUP, dok će troškovi biti pokriveni od strane EPS-a, kao i troškovi utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje, čiju uslugu je obezbijedio RUP nakon sprovedenog tenderskog postupka.
,,PO MJERI“ EPS-A
- Cijena prevoza uglja od Rudnika do utovarne stranice Prijepolje iznosi devet eura bez PDV-a, po toni, tako da u ukupnom iznosu najviše do 360 hiljada eura bez PDV-a. Cijena utovara uglja u vagone u stanici Prijepolje iznosi 1,85 eura bez PDV-a, po toni, tako da u ukupnom iznosu najviše do 74 hiljade eura bez PDV-a, navodi se u ugovoru.
Cijene prevoza su, po tvrdnjama izvora Pobjede iz Upravnog odbora, na nivou 2013. godine i jako su nepovoljne po državu i Rudnik. Da je ugovor polukolonijalni svjedoči i podatak da, mimo uobičajene prakse, rudu u konačnom fakturisanju mjeri EPS a ne Rudniku uglja kako se to radi u slučaju prodaje kompanijama ili građanima.
- Nakon usaglašavanja i utvrđivanja stvarno isporučenih količina na mjesečnom nivou prodavac će kupcu izdati knjižno obavještenje kojim će ga odobriti za vrijednost mjesečnog odstupnja u količini izraženo kao proizvod ostvarene cijene uglja i iznosa dozvoljenog odstupnja, klauzula je u ugovoru koja znači da konačnu tonažu određuje EPS a ne, kakva je praksa, RUP.
Pobjeda je ranije objavila da će Rudnik uglja ovom prodajom zaraditi sedam do osam miliona eura, dok bi u slučaju da je taj ugalj upotrijebljen za proizvodnju električne energije u našoj Termoelektrani, od izvoza i prodaje te struje zaradili 80 miliona eura.
- Ako se ove predviđene količine uglja isporuče Termoelektrani ,,Nikola Tesla“ Obrenovac, naša termoelektrana sigurno neće biti snabdijevana u kontinuitetu – objavila je ranije Pobjeda.
Nakon potpisivanja ovog ugovora izvršni direktor iz DF-a Milan Lekić je izjavio da je kroz ovu saradnju Rudnik uglja obezbijedio ,,novo tržište za plasman uglja što predstavlja veliki dan za kompaniju“.
- Danas smo, na obostrano zadovoljstvo, formalizovali saradnju sa jednim regionalnim energetskim gigantom kakva je Elektroprivreda Srbije. Poseban značaj ove saradnje je što smo na ovaj način napravili značajan poslovni iskorak u susret ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja. Vjerujem da je ovo dobar zamajac za širenje proizvodnih kapaciteta naše kompanije koja će i ubuduće biti lokomotiva razvoja pljevaljske, ali i privrede Crne Gore - rekao je tada Lekić.
Prva isporuka: U Svilajncu nestalo 33 tone uglja
Polukolonijalni ugovor došao je na naplatu već tokom prve isporuke kada je po zapisniku, u koji je Pobjeda imala uvid, navodno nestalo 33 tone uglja odnosno cio vagon.
Ugovorom je, mimo prakse, predviđeno mjerenje tek na odredištvu a ne prilikom utovara, što faktički znači da EPS može da proizvoljno određuje kolika je tonaža uglja.
Po tom skandaloznom zapisniku, koji objavljuje Pobjeda, masa uglja koja je utovarena u Prijepolju je 555,2 tone a masa koja je izmjerena u rudarskom basenu Kolubara 521,9 - što znači da je u Svilajncu, gdje je basen, nestalo preko 33 tone uglja!
Ispred Rudnika su zapisnik, kao ovlašena lica, potpisali Dragana Bajević, Petar Šarić, Milinko Gazdić, Jagoš Gomilanović kao i Petar Džarić.
Realizacija ugovora sa Elektroprivredom Srbije je počela 10. juna kad je sa separacije Doganje u pravcu Prijepolja krenulo šest kamiona nosivosti 25 tona. Iz Rudnika uglja je ranije saopšteno da će, prema planu, kamioni u dvije smjene obavljati dnevnu isporuku 400 do 600 tona uglja. Na željezničkoj stanici u Prijepolju vrši se utovar uglja u teretne vagone.
