Tokom četvorogodišnjeg mandata, predsjednik Donald Tramp smanjio je prijem imigranata na načine na koje to američki zakon omogućava bez odobrenja Kongresa – smanjio je broj ulaska izbjeglica, deportovao članove porodica američkih građana koji poštuju zakon, a zatim konačno zaustavio svaki ulazak u SAD tokom pandemije za period prije blokiranja izdavanja novih zelenih karata. Godine 2020. gotovo nulta migracija više nije bila samo misaoni eksperiment; to je bila, bar na određeno vrijeme, politika.
Dok se američka vlada sada suočava sa zaostatkom tražilaca azila i imigranata na južnoj granici, tim ekonomista, demografa i ja smo modelirali kakva bi bila Amerika ako bi trebalo da se dosadašnja politika i dalje nastavi.
Po nalogu dvostranačke grupe za zagovaranje imigracije FVD.us, naše nezavisno istraživanje koristilo je najnoviji američki popis i ekonomske podatke za projektovanje ishoda različitih scenarija politike – onog koji imigraciju svodi na nulu, kao što je to Tramp efikasno učinio 2020; onaj koji prepolovi broj prijemnih useljenika; onaj koji proširuje najnovije nivoe; onaj koji povećava nedavne nivoe za 50%; i onaj koji udvostručuje nedavne nivoe.
Opšti trend u našem modeliranju je jasan: što više imigranata, to bolje.
Ukratko, ako bi imigracija ostala na gotovo nultom nivou, u roku od nekoliko decenija, zemlja bi mogla biti starija, manja i siromašnija
Ukratko, ako bi imigracija ostala na gotovo nultom nivou, u roku od nekoliko decenija, zemlja bi mogla biti starija, manja i siromašnija. Ali ako bi američka vlada pozdravila više novih pridošlica, zemlja bi za nekoliko decenija mogla biti mlađa, produktivnija i bogatija.
Imigranti su primarni izvor američke radne snage i porasta populacije. Prema podacima Zavoda za statistiku rada za 2019. godinu, iako je gotovo 14% stanovništva SAD rođeno u inostranstvu, 17,4% radne snage SAD rođeno je u inostranstvu. Prema podacima Pev Research Centera iz 2017. godine, dok su stope plodnosti rođenih u SAD oko 56 rođenih na 1000 žena, stope plodnosti američkih imigranata su oko 77 rođenih na 1000 žena.
Dakle, kada se prihvati za imigraciju svedu na nulu, naše stanovništvo brže stari i smanjuje se. I s obzirom na to da se SAD uveliko oslanjaju na imigrantsku radnu snagu i inovacije, kada se prijem svede na nulu, socijalno osiguranje brzo postaje nesolventno i naša produktivnost stagnira.
Možda još važnije, otkrivamo da čak i nedavni nivoi legalne imigracije – otprilike milion ljudi godišnje kojima SAD tradicionalno odobravaju stalni boravak tokom posljednjih nekoliko decenija – nijesu dovoljni da bi zemlja održala istorijske stope produktivnosti. Samo povećanjem imigracije SAD mogu postići održivo radno sposobno stanovništvo, ekonomski rast i solventni sistem socijalnog osiguranja.
Naravno, američko društvo nije fabrika. Doseljenici sa sobom donose različite kulture, stavove i sklonosti. A neke od tih razlika ne odgovaraju dobro djelovima populacije. Neki Amerikanci već reaguju na trenutni nivo demografske raznolikosti nativizmom i nacionalizmom „Amerika na prvom mjestu“.
Međutim, ovo istraživanje pokazuje da je veća imigracija u najboljem interesu nacionalnog opstanka. O imigracionoj politici ne bi trebalo da razmišljamo samo kao o humanitarnoj obavezi ili naslijeđu naše prošlosti, već zapravo kao o načinu kako osigurati budućnost zemlje.
Pozdravljanje novopridošlih je proamerički nastrojeno onoliko koliko to postane.
Prema našem istraživanju, do 2060. godine predviđa se da će udio stanovništva između 18 i 65 godina – radno sposobnog stanovništva biti blizu 62% u scenariju koji udvostručuje trenutni godišnji broj prijema imigranata. Ako se imigracija svede na nulu, bila bi manja od 56%
Prema našem istraživanju, do 2060. godine predviđa se da će udio stanovništva između 18 i 65 godina – radno sposobnog stanovništva biti blizu 62% u scenariju koji udvostručuje trenutni godišnji broj prijema imigranata. Ako se imigracija svede na nulu, bila bi manja od 56%.
Iako se može činiti da je ova razlika mala, ona značajno utiče na ravnotežu između radnika i starijih osoba – za koje je manja vjerovatnoća da će raditi ili doprinijeti poreskoj osnovi, a vjerovatnije će se oslanjati na državne beneficije i usluge. Tamo gdje je u 2018. godini bilo samo 25 starijih osoba na 100 radno sposobnih ljudi, do 2060. godine možemo očekivati skoro 50 starijih osoba na 100 radno sposobnih ljudi u slučaju nulte migracije, ali samo 30 u scenariju koji uključuje udvostručeni prijem.
Scenario nulte imigracije predviđa realni BDP od samo 32 biliona dolara do 2060. godine, više od 27% niži nego ako bi se noviji trendovi nastavili. Da Kongres održi trenutnu kombinaciju viza, ali dvostruko godišnje prihvatanje, SAD bi povećale ekonomski rast za više od 40% u odnosu na scenario koji produžava osnovne trendove u 2018. godini.
U međuvremenu, povećana imigracija je jedan od načina za održavanje tekućih troškova povezanih sa uplatama socijalnog osiguranja. U 2018. godini plaćanja socijalnog osiguranja činila su oko četvrtine sve savezne potrošnje, a ovaj udio bi ostao isti ako bi se imigracije udvostručile. Međutim, ako bi se trenutni trendovi nastavili, ovaj udio bi porastao na oko 31% 2060. A ako bi se imigracija svela na nulu, isplate socijalnog osiguranja na kraju bi potrošile 35% federalnog budžeta – istiskujući druge savezne programe.
Zaključak: politika je bitna. Izbori koje Kongres i Bijela kuća čine danas vode demografski sastav naše zemlje i osmišljavaju našu ekonomsku budućnost.
To premiješta očaj tražitelja azila na južnoj granici SAD u novu perspektivu. Nema sumnje, SAD trebaju uredan sistem upravljanja migracijama. Ali mladi i marljivi došljaci koji teže da urede svoje živote i obezbijede opstanak zapravo su presudni i za opstanak naše nacije.
* * * * *
Autor je profesor na Univerzitetu Džordž Menson, autor knjige „Nova manjina: politika bijele radničke klase u doba imigracije i nejednakosti“ i koautor knjige „Raskrsnice: uporedni imigracioni režimi u svijetu demografskih promjena“
