I dok je pred nama period tokom kojeg će izabranice Bojane Popović iznova buditi pažnju ljubitelja sporta, zanimljivo je podsjetiti se kako je svojevremeno izgledalo prvo izdanje Svjetskog prvenstva za rukometašice.
Šampionat je održan 1957. godine u nekadašnjoj Jugoslaviji. Domaćini su bili Beograd i Virovitica, a igralo se na otvorenim terenima. I tada se sport zvao – mali rukomet.
Jer, do tog je perioda postojao i veliki rukomet. Igran je na fudbalskom terenu, pri čemu su ekipe imale 10 igrača u polju i golmana.
Na SP 1957. godine nastupilo je devet selekcija i sve su bile iz Evrope – Jugoslavija, Čehoslovačka, Danska, Austrija, Mađarska, Zapadna Njemačka, Švedska, Rumunija i Poljska.
Nezavisno od toga ko su bile suparnice, mečevi su igrani pred krcatim tribinama, a o tome u kojoj je mjeri rukomet bio drugačiji najbolje će reći podatak da je po utakmici u prosjeku postizano – 11 golova.
Neslavan rekord pripada Rumunkama. One su na četiri utakmice postigle – tri gola. Nije greška – protiv Danske su izgubile 1:6, protiv Austrije 1:3, protiv Švedske 1:2, a protiv Poljske 0:3.
Kada je riječ o Jugoslaviji, koju je predvodio tadašnji trener zagrebačke Lokomotive Vilim Tičić, ona je na kraju osvojila bronzu – pri čemu je trijumfovala nad Poljskom (11:3), Zapadnom Njemačkom (7:6), Danskom (10:7), uz remi sa Mađarskom (5:5). U direktnoj borbi za treće mjesto, uslijedila je još jedna pobjeda protiv Njemačke – 9:6 (4:4).
Bila je to epoha prije meteorskog uspona Budućnosti, a dres Jugoslavije nosile su mahom igračice zagrebačkih i beogradskih klubova, i to Nada Vučković, Ana Evetović, Jelena Genčić, Magda Hegediš, Ladislava Horak, Vukosava Lukin, Nevenka Ljubić, Branka Mihalić, Vlasta Nikler, Marija Sabljak, Ankica Ostrun, Nada Rukavina, Katarina Tičić Hosi i Erika Tot.
Prvo SP osvojila je reprezentacija Čehoslovačke, koja je u finalu bila bolja od Mađarske, rezultatom 7:1 (3:1).
Šampionat je obilježila čehoslovačka rukometašica Pavla Bartakova, koja je postigla ukupno 11 pogodaka, od čega tri u finalu.