Politika

Panel na London School of Economics

Kako se kreira kriva slika o Crnoj Gori

Razgovor je uglavnom protekao u relativizaciji dramatične političke situacije u Crnoj Gori, s naglaskom na "pozitivne promjene", samo što ni od koga nijesmo čuli koje su to konkretno pozitivne promjene

Kako se kreira kriva slika o Crnoj Gori Foto: Antena M
Feđa Klikovac
Feđa KlikovacAutor
Antena MIzvor

Kao dio istrazivačkog programa za jugoistočnu Evropu preksinoć je na London School of Economics (LSE) održan razgovor na temu "Crna Gora: Između predsjedničkih i parlamentarnih izbora".

Razgovor u kome su učestvovali profesor dr Kenneth Morrison, dr Tena Prelec i dr Neven Anđelić imao je ambiciozan cilj da u jako kratkom vremenu (jedan sat) objasni promjene koje su se desile u Crnoj Gori u posljednje tri godine i posljedice tih promjena kako za Crnu Goru tako i za širi prostor takozvanog Zapadnog Balkana.

Poslije korektne i precizne uvodne riječi profesora Morrisona čuli smo niz uopštenih i netačnih opservacija koje su prekinule učtivi akademski ton razgovora.

Teza dr Tene Prelec o "polarizaciji crnogorskog društva na srpski i crnogorski nacionalizam", kreiranjem tobožnjeg centra oličenog u Pokretu Evropa sad, izazvala je buru negodovanja.

Emocije su se malo smirile uz obećanje da ćemo se "kasnije" vratiti na pitanje "crnogorskog nacionalizma", što se na kraju, ipak, nije desilo. Na moje pitanje: koje su to manifestacije crnogorskog nacionalizma i da li, možda, manifestacijom crnogorskog nacionalizma smatra npr. protest na Belvederu protiv nasilnog ustoličenja episkopa Crkve Srbije u drevnom crnogorskom manastiru, nijesam dobio odgovor jer uvažena Dr Prelec "nije specijalista za nacionalizam"?!

Opsesija Milom Đukanovićem, "diktatorom" koji je čestitao pobjedniku(cima) na izborima i nije izveo tenkove na ulice poslije poraza, nažalost, nije zaobišla ni ovu priliku.

Ipak, prof. Morisson je i pored toga što je naglasio tridesetogodišnju vladavinu Đukanovića u raznim formama, naveo i njegova neupitna ostvarenja kao što je nezavisnost, ulazak u NATO i pozicioniranje Crne Gore kao vodeće zemlje na Balkanu u EU integracijama.

Takođe je istakao i ogromnu moć koja je dodijeljena Crkvi Srbije u Crnoj Gori, više nego što ima bilo koja druga religijska zajednica. Pomenut je i upliv ruskog novca što nije posebno karakteristično za Crnu Goru jer je i London do skoro bio poznat kao "Londongrad". Kleptokratija "postkomunističkih" zemalja je svuda išla istim tokom: brutalna primarna akumulacija kapitala onih koji su bili bliski vlasti i kojima je omogućen pristup nacionalnim dobrima.

Razgovor je uglavnom protekao u relativizaciji dramatične političke situacije u Crnoj Gori, s naglaskom na "pozitivne promjene", samo što ni od koga nijesmo čuli koje su to konkretno pozitivne promjene, (uz netačnu konstataciju da su ovo bili prvi demokratski izbori) kao ni što se to tačno očekuje od dolazećeg predsjednika i njegovog "pro evropskog pokreta".

Po riječima panelista Jakov Milatović je za njih "enigma"!? Pošto nije i za neke od nas prisutnih, kao uvod u moje pitanje o navodnom "crnogorskom nacionalizmu", podsjetio sam uvažene naučnike da je Milatović sjedio u Vladi koja je nastala u manastiru Crkve Srbije, antizapadne, antinato i ultradesničarske parapolitičke organizacije, da su mu kolege ministri bili negatori genocida u Srebrenici, da je njegov populistički pokret "Evropa sad" organizacija bez infrastrukture ozbiljne političke partije i da ne znamo ko ih finansira ako ta, pomenuta, paracrkvena organizacija i njihova politička centrala van Crne Gore? (Nijesam želio da pominjem njegovo elementarno nepoznavanje crnogorske istorije budućeg, koju će, izgleda, ionako uskoro prekrajati u državnim i vjerskim školama Crkve Srbije.)

Pokušaj da se razgovor usmjeri ka ekonomskim pitanjima, svakako važnim za Crnu Goru, nije uspio jer nijesmo imali "eksperta za ekonomiju"...

Sve u svemu, i pored toga što sam se na putu kući skvasio do gole kože, teško razočaran što je propuštena rijetka prilika da se u Britaniji događaji u Crnoj Gori nazovu pravim imenom, mislim da je dobro da se u zemlji u kojoj nema pomena o našoj otadžbini, ipak pokrene neka priča, makar i u okviru izolovanih zidova akademije i makar užasno površna i nevjerodostojna. Davno su prošli dani kada nas je William Gladston, britanski državnik i liberalni političar, četvorostruki premijer Ujedinjenog Kraljevstva (dvanaest godina) i četvorostruki kancelar (više od 12 godina) strastveno pominjao u parlamentu. 

P.S.

Razgovoru je predsjedavao profesor Vassilis Monastiriotis, direktor Evropskog Instituta na London School of Economics koji po sopstvenom priznanju ne zna mnogo o Crnoj Gori, i koji je, vidno, jedva dočekao da ode kući. Ne znam je li se i on te noći skvasio. Ako jeste, možda će mu barem po nečem ta noć ostati u sjećanju.

Portal Analitika