Kako obilježiti Dan nezavisnosti je dilema ili neznanje. Iako je to državni manifest prvoga reda iza proslave nije stojala država nego - jedna nevladina organizacija.
Eto priče o državnoj svijesti: proslava 21. maja ne može biti pučka manifestacija koju organizuje NVO. Vlast se ustručava da Dan nezavisnosti iskaže na najvišem nivou i podupire se frazom kako je to jedan od ''najvažnijih datuma'' u istoriji Crne Gore - takav izgovor implicira lakomislenost ili besmisao države... Pa i poruku, da kad NVO može manifestovati najveći državni praznik onda može i vladati državom, što se ovih dana uporno ispostavlja kao NVO logika.
Kad vlast mudro ćuti: Izgovor vlasti da je ovo ''jedan od najvažnijih datuma'' zvuči licemjerno i neznaveno jer ovo je datum svih datuma. Preko njega se iskazuje i država i svi njeni činioci i sačinitelji. Svaka država je sadržana isključivo u nezavisnosti kao što je svaka nazavisnost utemeljena isključivo na državi. Međutim vlast izražava gotovo strah da potvrdi svoj autoritet pred opozicijom koja je, oduvijek bila listom, protiv ove države i njene nazavisnosti. Stoga opozicije nema ni na jednom svečanom manifestu države. Ova vlast je sav svoj politički učinak za dvadeset godina krunisala tim datumom. Svi drugi učinci su joj varijabilni, sumnjivi ili nedovršeni.
Izjava lidera DPS-a da je ovo tek šest godina suverenosti ima izvjesnog smisla. Pioniri smo, tek za osnovno obrazovanje o državi... No, ka’ da i ovi iz vodeće partije bježe s časova - da redovno pohađaju nastavu znali bi šta znači i kako se označava Dan nezavisnosti.
Škola za pionirski uzrast je obavezna, a prerasla nam opozicija, još nije prispjela. Razlog je što odavno pohađa dopunsku nastavu o ometanju crnogorske nezavisnosti. Na tuđem su kursu!
Njihov Toma i naše deklaracije: Na dotičnom će i ostati da bi bili bliži Tomi Nikoliću (bivšem grobaru) koji bi još sahranjivao po okolini. Njegova izjava o srpskom Vukovaru u kome Hrvati nema šta da traže, je samo nastavak Velike Serbije koja se pretače iz Memoranduma u glavu svakog novog srpskog vožda, te nudi utisak da je "iz glave je cijela naroda"... plus za glave većine iz crnogorske opozicije.
Na tu izjavu, tamo kod njih, još niko nije reagovao. Tomina izjava o ugroženim Srbima u Crnoj Gori konotira sa tradicijom i sluti nastavak iste politike. Ovđe, na tu izjavu nije bilo abera ni ošponde, čak konotira sa Deklaracijom o pomirenju koju su nedavno potpisali izvjesni i neizvjesni CG intelektualci koji su sebi pripisali i nedeklarisane pristalice. Taj ’’prokrijumčareni’’ dokumenat na prvi pogled izgleda ljekovito a na drugi infektivno? Oće da zarazi i one koji se nikad nijesu svađali a treba da se pomire... S kim!?
Ili još gore, ugledni deklarator okrivljuje mirne i prave u koje je i on nekad spadao dok se nije okesedžija. Uz to Deklaracija krivi prave Crnogorce; ćera ih da se iskrive na suprotnu bandu, a to nije bilo niti može biti pozitivno. Kad se tako naprečac okrive Crnogorci koji nikad nijesu bili za podjele, niti svoje zemlje niti u svojoj zemlji, ova deklaracija liči na diktaturu obogaćenih nesoja. Ovđe je podoban stih:''Iz opanaka sa pošnjaka u lakovane cipelice...'' od (Bosanca) Rajka Noga prije no je zagazio u srpski nacionalizam.
Dok su izvjesni pojedinci bili siromasi, vukli su kola uzastranu s nama koji smo ih gurali, a kad kese odolješe - obrnuše kola nizastranu. Znači li to da prihvatimo četiri (SSSS) na krstu Svetog Vladimira koje su obogaćeni iskovali nakon referenduma ili da dignemo tri prsta pa "da nas ceo svet razume".
Krivi se mire a pravi su pravi! Jedva smo DPS dozvali s puta "svi Srbi u jednu državu" a ovi startuju u rikverc... s iste pozicije, da se pomirimo s nedavnom prošlošću! Tako se, svi usput, očešu o "poštovanje" države, a oči na oči zabijaju joj prs' u oči. I nikome ništa, a događa se koješta.
Kad gost Beriša hoće da bude domaćin: Tako je Sali Beriša, predsjednik susjedne i prijateljske nam Albanije, na samitu zvaničnika za Jugoistočnu Evropu u Budvi izručio mišljenje da Tuzima treba dati status opštine.
Baš diskretna izjava o (ne)miješanju u unutrašnje stvari drugih država. Državnički!? A diplomatski(?)... Da tu ’’preporuku’’ u udžbenike metneš. Beriša bi morao da zna da je Crna Gora sa svojom Malesijom kroz istoriju gradila mnogo više čojstvo no junaštvo, a Marko Miljanov je preveden i na albanski... Samo u tom i takvom duhu se može riješiti i pitanje opštine Tuzi.
Uz to, Beriša je rđavo izabrao i mjesto i vrijeme za tu izjavu. Ovo je stogodišnjica crnogorskog oslobađanja Skadra od Otomanske imperije, a za tom slobodom su vapili i Albanci u Albaniji. Nakon žestokih borbi i ogromnih žrtava Crnogorci su preuzeli ključeve oslobođenog Skadra, a nakon nekoliko dana predali ih Velesilama koje su ustanovile državu Albaniju.
Tako je istorijski najveća kosturnica crnogorskih boraca za slobodu (deset hiljada) ugrađena u temelje novostvorene države Albanije. I njoj je stogodišnjica ove godine. A za ovih sto godina Crna Gora nikad nije izrazila nikakvu pretenziju prema Albaniji... No, neka joj je dug i srećan vijek. Berišina izjava nije za poredbu sa onom Tominom o srpskom Vukovaru u Hrvatskoj... Ali, ipak malo tukne!
