Post-moderni čovjek zna šta se sve dešava, gotovo u realnom vremenu, u najudaljenim mjestima svijeta i mora da poznaje beskonačne teme. Za upravljanje neočekivanim i novim situacijama koje iznenada nastaju, potrebno je mnogo informacija i znanja. I mnogo vještine prepoznavanja dešavanja iza onog što je prvo vidljivo.
Zato je važno:
a) razlikovanje između relativnog i beznačajnog (izmedju vijesti i ćaskanja, između informacija i zabave);
b) dešifrovanje velike količine poruka koje stižu sintetički i u kratkom vremenskom periodu, a samim tim imaju i malo prostora za obradu;
c) razmatranje emotivne i simboličke dimenzije sadržaja.
Kako se broj primljenih informacija povećava, može dovesti do krize interpretativne sposobnosti primaoca - društvenog aktera - koji u naletima prima previše poruka često sukobljenih međusobno ili u potpuno slučajnom haotičnom redosljedu.
Često kažemo: "Informacija je moć”! Jesmo li sigurni da je zaista tako? Ako je informacija tačna i eksplicitna - onda je i od koristi. Ali, ako su informacije neistinite, fakenews, skrivene poruke onda mogu prouzrokovati veliku društvenu štetu. Koliko ljudi je oboljelo jer je slušalo preporuku” - dezinficirajte alkoholom usta i bićete mirni od korona virusa! Zato sam u jednom od prvih tekstova - "Život u doba korone” - sugerisala čitaocima da informacije prate na zvaničnim stranicama - Ministarstva zdravlja, Instituta za javno zdravlje...
U suprotnom, zaraza lažnih informacija narušiće vaše mentalno zdravlje. Infodemija pogađa upravo one koji nemaju priliku da pristupe informacijama ili ih ne razumiju. Dezorijentisanost osobe u odnosu na aktuelnosti može dovesti do neadekvatnog ponašanja - straha i panike čega smo bili i svjedoci, svih ovih sedmica života pod opasnošću od korone.
Imamo priliku da uočimo stavove nepovjerenja kod brojnih osoba, a to je još jedan aspekt - povratak povjerenja - koji će se jako teško rekonstruisati poslije ovog virusa, jesr smo, oporavljajući se od pandemije, upali u - infodemiju.
Što je to infodemija? Teško orijentisanje na određenu temu zbog poteškoće pronalaženja pouzdanih izvora informisanja. Da bi smo pobijedili našeg nevidljivog neprijatelja potrebne su nam činjenice, a ne priče ili llične impresije. Nalazimo se u informativnom performativnom Matriksu u kome vijesti slobodno putuju i ne ukazuju samo na istinu, već i na viralnost.
Probajte da ne gledate televiziju i ne koristite internet na par dana ili jednu nedjelju, i uložite to vrijeme da istražite jedan cčanak, argument ili pročitate knjigu koja vas zanima, znaćete više i bićete mirniji, zato što nije kvantitet već kvalitet i dubina ta koja vam pomaže da shvatite realnost.
Način na koji se širi infodemija ili epidemija informacija i dezinformacija, koja ljude ne čini svjesnijim i racionalnijim u pogledu na stvarnost, već ih usmjerava na deformaciju realnosti u eri društvenih mreža. Naše doba će se u istoriji prepoznavati kao neprekinuti (24/7) tok informacija.
Zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, vijesti obiđu svijet za nekoliko minuta; obični ljudi mogu doći do bilo kojeg sadržaja i dokumenta sa više strana za nekoliko sekundi. Kada informacija uđe u mrežu, nemoguće je iskontrolisati i ukloniti. Zato je opasno to preklapanje realnosti koja je plod informacija i kreacije realnosti koju prave lažne vijesti. Već 2013. godine, Svjetski ekonomski forum uvrstio je digitalnu dezinformaciju na listu “Globalnih rizika” sposobnih da imaju manipulativne, geopolitičke, političke i terorističke implikacije. Društvene mreže su plodno tlo za savršeno širenje ovog virusa i dezinformacija, sa posljedicama koje prevazilaze granice digitalnog svijeta.
Sanja Vujošević Facchini
Izvori:
Enciclopedia Treccani
Leonardo Bechetti, Avvenire.it, 5 febbraio 2020, Opinioni
Sociologia della comunicazione Marino Livolsi
