Potrebno je, kako navodi, da se sa diplomatskih međunarodnih nivoa uključuju osobe poput Fajon, koja nije ovdje samo u funkciji ministarke spoljniih poslova Slovenije, već na neformalan nači prenosi poruke cijele EU.
“Ovo je samo uvod u međunarodnu medijaciju koja nas očekuje u narednom periodu. Ponašanje parlamentarne većine, odnosno onih stranaka koje učestuju u vlasti je do te mjere nekonstruktivno da sprečava bilo kakav unutrašnji dijalog. Zbog toga, kao i zbog dramatičnosti u kojoj se Crna Gora nalazi, potreban je ovaj vid međunarodnog uključivanja”, objašnjava Kalezić.
Evidentno je, smatra, da ne čuju svi politički akteri u Crnoj Gori ono što poručuju iz EU.
“Imamo izjavu gospodina Abazovića da on nije čuo ništa negativno, dok sama okolnost da je gospođa Fajon opet tu nakon nekih dvadesetak dana je dovoljno negativna, nije potrebno da se posebno eksplicira, iako su se stvari do te mjere otrgle kontroli da su međunarodni partneri vrlo jasno eksplicirali sve ono što se dešava Crnoj Gori”, ističe Kalezić.
Dodaje da ignorisanje tih poruka, prvenstveno od URA-e i političkih struktura oko njih, konfrontira Crnu Goru sa Zapadom.
“Po prvi put smo od 1996-97. godine u poziciji da se Crna Gora otvoreno suprotstavlja politici Zapada. To se može vidjeti i iz nedavnog prisustva sramnom događaju u Banjaluci, kao i iz okolnosti koje se dešavaju u javnom prostoru na proslavama”, navodi Kalezić.
Podsjeća da su evropske integracije blokirane još od perioda vlade Zdravka Krivokapića, te da međunarodni partneri i EU imaju na raspolaganju lepezu instrumenata kojima mogu da vrše pritisak na vlast u Crnoj Gori.
“Jedan od tih je i ukidanje bezviznog režima, ali je o tome suviše rano govoriti. To bi bila neka posljednja mjera u slanju poruka, u pokušaju da se Crne Gora ipak vrati na evropsku perspektivu”, smatra istraživač.
Došlo je do promjene diplomatske taktike međunarodne zajednice jer diplomatska ofanziva nije urodila plodom
Međunarodna zajednica, uključujući SAD i EU, našla se, kako ocjenjuje, u nezavidnom položaju nakon izglasavanja izmjena Zakona o predsjedniku.
“Diplomatska ofanziva, odnosno pokušaj da se spriječi jedan takav čin, nije urodila plodom i sada definitivno moraju da promijene diplomatsku taktiku. Više nije dovoljno upozorenje sa verbalnog nivoa već se mora krenuti u konkretnu aktivnost, odnosno diplomatski pritisak. Zato sve ove događaje moramo tumačiti u tom kontekstu”, upozorava Kalezić.
Ističe da se povećavanjem pritiska na izvršnu vlast pokušava spriječiti totalna destrukcija države Crne Gore, te da očekuje u narednom periodu aktivniju ulogu SAD.
Komentarišući nedavne izjave specijalnog savjetnika Stejt Departmenta Dereka Šolea, Kalezić navodi da one služe širem diplomatskom naporu da se region Zapadnog Balkana suštinski izmakne iz orbite ruskog uticaja.
“Vanredni parlamentarni izbori, na kojima insistira između ostalog i SAD, trebalo bi da budu pokretač za jedan pozitivan ciklus na Zapadnom Balkanu kad bi se ruski uticaj mogao smanjivati, jer su na adresama u Vašingtonu, Briselu, Berlinu i Londonu shvatili o čemu se radi. Nažalost, bio je potreban rat u Ukrajini da bi oni počeli da se ponovo aktivnije bave Zapadnim Balkanom”, naglašava Kalezić.
Rješenje krize u Crnoj Gori vidi u izboru sudija Uszavnog suda, uprkos uvjerenju da je zbog dosadašnjih neuspješnih pokušaja ona sasvim izgubila ugled.
“Ustavni sud je pitanje svih pitanja i može da bude rješenje krize, jer je ulog sada puno veći, a to je kredibilitet i ozbiljnost međunarodne zajednice, ne samo u očima regionalne javnosti već i Rusije i onih struktura koje Zapadni Balkan žele da vrate na početak devedesetih”, zaključuje Kalezić.
