Dvanaesti Montenegro Prajd biće održan sjutra u Podgorici, pod sloganom „Đe su naša prava”. Tim povodom, o sveukupnom položaju i izazovima sa kojim se suočava LGBT zajednica u crnogorskom društvu, za Portal Analitika govori koordinator ovogodišnjeg Prajda, Danijel Kalezić.
Analitika: Na šta posebno želite da skrenete pažnju ove godine, tj. šta je sve sažeto pod sloganom 12. Povorke ponosa?
Kalezić: Ove godine, slogan „Đe su naša prava“ simbolizuje nezadovoljstvo LGBT zajednice u Crnoj Gori zbog nedostatka napretka u ključnim pravima od značaja za LGBTIQ zajednicu. Ovaj slogan jasno odražava zahtjev za hitnim usvajanjem Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji bi omogućio trans osobama da promijene svoje zakonske dokumente bez prisilne sterilizacije, što je i dalje jedan od najvećih problema u zemlji.
4Takođe, zajednica ukazuje na potrebu za dostupnošću hormonske terapije, koja je u velikom dijelu nedostupna trans ženama u Crnoj Gori. Osim zakonskih problema, LGBT osobe se suočavaju sa stalnim nasiljem i društvenom stigmatizacijom, a mnogi slučajevi nasilja nisu adekvatno procesuirani kao zločini iz mržnje, dok već osmu godinu djeca istopolnog para ne dobijaju državljanstvo Crne Gore iako ispunjavaju sve zakonom propisane uslove za to a povezani zakoni sa Zakonom o životnom partnerstvu lica istog pola i dalje u najvećoj mjeri ostaju neusaglašeni.
Slogan ovogodišnjeg Prajda predstavlja glas zajednice koja pita: „Đe su naša prava?“ i zahtijeva konkretne korake vlasti i društva na unapređenju a ne na unazađivanju naših prava.
Analitika: Tema Prajda ove godine direktno se veže za borbu za temeljna ljudska prava i slobode i propituje nazadovanje Crne Gore u poštovanju ljudskih prava LGBT+ osoba. Smatrate li da se atmosfera u kompletnom crnogorskom društvu promijenila i u kom pravcu u odnosu na prethodni Prajd? Šta je uzorok promjene koju percipirate?
Kalezić: U odnosu na prethodne godine, društvena atmosfera u Crnoj Gori se, nažalost, pogoršala u pogledu poštovanja LGBT prava, posebno na nivou postupanja vlasti. Iako je Crna Gora postala prva zemlja van EU na Zapadnom Balkanu koja je usvojila Zakon o životnom partnerstvu 2020. godine, reforme su tim činom stale i počelo je nazadovanje.
Stavovi velikog dijela populacije podsticani netrpeljivošću koja dolazi od dijela političkih partija i vjerskih organizacija, ostali su i dalje konzervativni i neprijateljski nastrojeni prema LGBT zajednici pa se naša zajednica i dalje suočava sa nasiljem, prijetnjama i diskriminacijom.
Analitika: Budući da su već nekoliko godina u našoj zemlji na vlasti strukture bliske SPC, a njihov stav prema LGBT+ osobama je poznat, cijenite li da je realno da će doći do usvajanja Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja za koji se zalažete? Koliko su aktuelne vlasti do sada pokazale „sluha“ za zahtjeve LGBT+ zajednice?
Kalezić: Usvajanje ovog zakona predstavlja ključnu borbu za prava trans osoba u Crnoj Gori.Politička realnost u Crnoj Gori je već nekoliko godina u potpunosti nepredvidiva i većninski nije naklonjena ljudskim pravima LGBTIQ osoba, kao ni pravima žena.
Na vlasti su dominantno desno orijentisane i konzervativne struje, često povezane sa vjerskim organizacijama koje se protive LGBT i pravima trans osoba i pravima žena. Iako je zakon od vitalnog značaja za ljudska prava trans osoba, potrebno je mnogo više političke volje i pritiska da bi se postigao napredak.
Ono što je pozivitno jeste da je tehnički na nivou Vlade priprema ovog zakona u završnoj fazi i što uopšteno gledajući u Skupštini mi imamo većinu poslanika/ca koji bi mogi da podrže ovaj zakon, te se nadam da međusobna prepucavanja vlasti i opozicije neće dovesti do toga da partije vladajuće većine koje imaju potencijal da podrže ovaj zakon podlegnu pritisku svojih krajnje desno orijentisanih koalicionih partnera i izbjegnu glasanje ovog zakona na način što će saopštiti da neće da ga glasaju sa opozicijom.
Analitika: Šta su i dalje najveći problemi sa kojim se susrijeću LGBT osobe u svakodnevnom životu?
Kalezić: Najveći izazovi za LGBT zajednicu u Crnoj Gori su nasilje, diskriminacija i društvena stigmatizacija. Iako su zakoni poput Zakona o životnom partnerstvu usvojeni, u praksi LGBT osobe i dalje žive pod prijetnjama, nasiljem i društvenim pritiscima.
Trans osobe su posebno pogođene, jer se suočavaju sa nehumanim prinudama kao uslovima za pravnu promjenu oznake pola u ličnim dokumentima, uključujući prisilnu sterilizaciju. Naša država već više od decenije primorava ljude da budu sterilisani i da im se odstrane djelovi tijela kako bi imali lična dokumenta koja odgovaraju njihovom rodu. To je stravično.
Zdravstvena zaštita je još jedan ključni problem, jer mnoge trans žene nemaju pristup hormonskoj terapiji koja im je neophodna. Osim toga, institucije poput MUP-a i tužilaštva često ne procesuiraju slučajeve nasilja nad LGBT osobama kao zločine iz mržnje, što dodatno doprinosi osjećaju nesigurnosti i marginalizacije.
Analitika: Svjedoci smo i nemalog broja primjera nasilja prema LGBT osobama. Šta ljude motiviše da budu ekstremni protiv LGBT+ zajednice? Kako MUP i tužilaštvo rade svoj posao kada je u pitanju otkrivanje i kažnjavanje počinilaca nasilja prema LGBT+ osobama?
Kalezić: Motivacija za mržnju prema LGBT osobama u Crnoj Gori dolazi uglavnom iz duboko ukorijenjenih patrijarhalnih vrijednosti i konzervativnih vjerskih uvjerenja. Vjerski lideri i predstavnici sa njima povezanim i sa njihove strane kontrolisanih političkih partija otvoreno su govorili protiv LGBT prava, podstičući predrasude i strahove u društvu. Političari često koriste LGBT pitanja kao sredstvo za mobilizaciju svojih konzervativnih glasača, što dodatno polarizuje društvo.
Što se tiče Uprave policije, mi nemamo primjedba na njihovo postupanje i oni su i dalje institucija koja je najviše prijateljski nastrojena prema LGBTIQ zajednici i sa kojom je saradnja tradicionalno na visokom nivou i zasnovana na međusobnom poštovanju i razumijevanju.
Što se samog MUP-a tiče u odnosu na građanska stanja, tu već nailazimo na de facto institucionalnu homofobiju koja traje već minimum osam godina. Naime, MUP već osmu godinu odbija da donese rješenje po pokrenutom upravnom postupku za dodjelu državljanstva djeci istopolnog para zbog čega su protiv ovog državnog organa trenutno pred sudom dva postupka.
MUP ovim nečinjenjem uzrokovanim homofobijom direktno krši prava djeteta uskraćujući im pravo na državljanstvo, dok je naša zemlja tokom tih osam godina i četiri administracije dodijelila 2.441 državljanstvo stranim državljanima sa upitnim biografijama i po upitnim procedurama.
Adekvatno procesuiranje nasilja počinjenog nad nama i dalje izostaje od strane tužilaštva i sudova jer se krivična djela počinjena iz mržnje prema nama i dalje ne tretiraju kao takva i pogrešnim postupanjem tretiraju se uglavnom kao prekršaji.
Analitika: Da li biste mogli da uporedite Crnu Goru sa bilo kojom drugom zemljom koja ima sličan tretman prema LGBT+ zajednici?
Kalezić: Crna Gora ima slične izazove kao mnoge druge zemlje Balkana, gdje su zakoni donekle usklađeni s EU standardima, ali društvena prihvaćenost LGBT osoba zaostaje. Primjerice, Slovenija je legalizovala istopolne brakove, dok je Crna Gora usvojila Zakon o životnom partnerstvu, ali oba društva još uvijek imaju problem sa stigmatizacijom LGBT osoba.
U poređenju sa zemljama poput Poljske ili Mađarske, gdje su LGBT prava pod velikim pritiskom, Crna Gora je ipak napravila određeni napredak, posebno u zakonodavnom smislu. Međutim, postoji još mnogo prostora za napredak, posebno u oblasti rodnog identiteta i borbe protiv nasilja i veliki je problem što već nekoliko godina imamo zastoj u daljoj zaštiti prava.
Analitika: Mislite li da bi situacija bila išta bolja, što se tiče pozitivnije percepcije šire javnosti kada su LGBT teme u pitanju, ukoliko bi se u medijima za LGBT+ vezivalo više osoba? Vidite li tu i dijelom odgovornost (ne)otvorenosti LGBT+ organizacija za širu zajednicu?
Kalezić: Ne mislim da postoji neotvorenost LGBT organizacija za širu zajednicu. Naprotiv, Crna Gora je jedna od rijekih zemalja u kojima svake godine na prajdu imamo nova lica koja govore u kampanji i tokom samog prajda.
Smatram da postoji problem u kojem mediji ne pridaju dovoljnu pažnju toj činjenici koja zaista Crnu Goru postavlja kao primjer u regionu. Sve veći i veći broj ljudi iz zajednice je javno aktivan. Vjerujem da je problem u zagušenju različitim temama koje već godinama produkuju političke partije i ogromnom broju informacija koje produkuju a što je rezultiralo i smanjenim fokusom medija u odnosu na LGBTIQ prava, te previdu ove bitne činjenice kao posljedice takvog stanja u kojem se ni mediji a ni javnost više ne može snaći u moru haosa i zaglušenja u javnom prostoru za koji su krivi političari.
Analitika: Ako se osvrnete na Montenegro Prajda kroz vrijeme, koliko je benefita donio za LGBT+ zajednicu, odnosno koje su to ključne promjene koje su se desile u proteklih 12 godina kao direktna posljedica Prajda?
Kalezić: Montenegro Prajd je donio značajne promjene u vidljivosti LGBT zajednice i podigao svijest o njenim problemima i nivo podrške našim ljudskim pravima od strane opšte zajednice. U proteklih 12 godina, LGBT osobe su postale vidljivije, zajednica konstantno raste, a zakonodavni okvir je unaprijeđen, uključujući usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola, te unapređenju sankcionisanja nasilja. Prajd je takođe otvorio prostor za dijalog s institucijama i podigao svijest o važnosti borbe protiv nasilja i diskriminacije.
Ipak, i dalje postoji mnogo izazova, posebno u pogledu društvene prihvaćenosti. Prajd i dalje ostaje ključna platforma za borbu za prava LGBT zajednice i podsjećanje na to koliko je važno osigurati ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava za sve građane Crne Gore.
