Do sada, međutim, iz više pokušaja, svjetski lideri nisu uspjeli da postignu dogovor o smanjenju emisije štetnih gasova, koji se smatraju glavnim krivcem globalnog zagrijevanja.
Zemlje u razvoju, koje danas proizvode više gasova uzročnika efekata staklene bašte nego industrijski razvijeni svet, nastojaće na konferenciji da se izbore za bolje uslove za dobijanje patenata "zelene" tehnologije od bogatih zemalja.
Takođe će se zalagati za sistem kompenzacija siromašnim zemljama za zaštitu njihovih šuma.
Zemlje u razvoju naročito su zainteresovane za finansiranje odnosno za odluku o uspostavljanju zelenog fonda. Taj fond bi upravljao milijardama dolara koje su zemljama u razvoju obećali razvijeni za prilagodjavanje klimatskim promjenama.
U neobavezujućem Sporazumu iz Kopenhagena, koji je svijet postigao prošle godine na samitu o klimi, bogate zemlje su obećale da će do 2020. za finansiranje problema klime izdvojiti 100 milijardi dolara godišnje.
Industrijski najrazvijenije zemlje su u Kopenhagenu obećale i 30 milijardi dolara za hitno finansiranje, za period 2010-12.
Siromašne zemlje tvrde da najveći deo tog novca predstavljaju sredstva preusmjerena iz drugih paketa pomoći. One će u Kankunu, kako se očekuje, tražiti da se to pitanje razjasni.
Razvijene zemlje će pak na skupu postaviti pitanje Kine, Indije i drugih zemalja koje bilježe brz privredni rast i njihove štetne emisije.
Pitanje Kine posebno interesuje SAD koje nisu potpisale ni Sporazum iz Kjota, koji ističe 2012.
Zemlje koje bilježe brz ekonomski razvoj obavezale su se Sporazumom iz 2009. samo da uspore rast štetne emisije dok bogati treba da je smanje.
Kina i Indija smatraju da su još siromašne da bi limititanjem štetne emisije usporile ekonomski rast. One odgovornost za globalno zagrijevanje prebacuju na bogati sjever planete.
Međutim, čak i da sve zemlje urade ono na šta su se obavezale u Kopenahagenu, to neće biti dovoljno da se spriječe ozbiljne promjene klime, upozorio je Program UN za životnu sredinu.
Naučnici navode da emisija štenih gasova u svijetu treba do 2010. da bude smanjena 25-40 odsto ispod nivoa iz 1990. kako bi se spriječio opasan rast temperature veći od dva stepena Celzijusa. U 20. vijeku temperatura je porasla 0,7 stepeni.
Emisija štetnih gasova, na osnovu obaveza preuzetih u Kopenhagenu, biće smanjena za samo 18 odsto.
