Asfaltirani put do Kapetanovog jezera učinio je da ono postane jedno od glavnih izletišta obližnjih gradova i doveo do izgradnje više objekata uz samu obalu. Riječ je o divljoj gradnji koja je uzela maha i mora se suzbiti, jer ovo planinsko jezero, postaje bara otpadnih voda što će dovesti gubitka njegovih prirodnih potencijala.
To je pored ostalog navedeno u Studiji zaštite ,,Kapetanovo i Brnjičko jezero“. Dokument je uradila Agencija za zaštitu životne sredine na zahtjev Opštine Kolašin koja planira da tom području dodijeli status - spomenik prirode. Studija je na javnoj raspravi do 27. juna.
OTPADNE VODE
Budući zaštićeno područje nalazi se u katastarskoj opštini Velje Duboko i Liješnje. Dužina granice je 14,01 km, a površina 5.870.721 m2. Od ukupne površine 28,19 odsto je u privatnom vlasništvu.
U studiji se ističe da je 80 odsto objekata koji se nalaze uz Kapetanovo jezero izgrađeno nelegalno i neplanski te da nemaju riješeno pitanje otpadnih voda.
- Velike količine otpadnih voda kako iz ugostiteljskog objekata tako i svih nelegalno izgrađenih vikendica završavaju u jezero i sa sobom donose ogromne količine nutrijenata što dovodi do narušavanja biološke ravnoteže jezerskog ekosistema. Na sjeveroistočnoj strani obale porodice iz Veljeg Dubokog imaju štale za stoku i svinje na samoj obali sproveli su cijevi kako bi otpadne vode oticale u jezero. U neposrednoj blizini je restoran čije otpadne sanitarne vode odlaze u septičku jamu izgrađenu 1990. godine, a onda podzemnim putem u jezero – piše u studiji.
Čak 80 odsto objekata koji se nalaze uz Kapetanovo jezero izgrađeno je nelegalno i neplanski i nemaju riješeno pitanje otpadnih voda. Velike količine otpadnih voda iz ugostiteljskog objekata i vikendica neprečišćene, direktno završavaju u jezero
Podaci (od 1985. do 1989. godine) ukazuju da je Kapetanovo jezero bilo bogato autohtonom potočnom pastrmkom.
– Međutim, zbog permanentnog zagađivanja kao i nekontrolisanog izlova, došlo je do znatnih promjena u strukturi ribljih populacija. Plemenite vrste zastupljene su u malom procentu u ukupnoj masi. Zadnjih nekoliko godina nije se vodila briga, nije bilo kontrole sportsko - ribolovnog društva i nesavjesni građani su unijeli u jezero klijen i kalifornisku pastrmku, čije prirodno stanište nije tu. To je dovelo do pada populacije potočne pastrmke, sada se mogu naći samo rijetki primjerci. Negativan uticaj poribljavanje je imalo na populacije planinskog mrmoljka – dovelo je do njegovog iščezavanja u Kapetanovom jezeru – navedeno je u studiji.
RIBOLOV, TURIZAM
Autori tog dokumenta predlažu mjere koje treba primijeniti da se zaustavi dalja degradacija prostora i stanje unaprijedi.
– Zahvaljujući položaju Kapetanovo i Brničko jezero imaju sve predispozicije za razvoj ribolovnog i sportsko-rekreativnog turizma. Da bi se to ostvarilo ribolov u jezeru treba zabraniti na pet godina, a onda dozvoliti sportski ribolov na štap po sistemu ,,uhvati i pusti“. Za razvoj ribolovnog turizma od značaja je zaustaviti nelegalnu gradnju. Kuća i ugostiteljski objekat podignuti na samoj obali jezera moraju da posjeduju sistem sa prečišćivačem kako otpadne vode ne bi neprečišćene oticale u jezero. Štale za stoku i uzgoj svinja treba ukloniti – navedeno je u studiji.
Konstatuje se i da je popularizacija prostora dovela do nekontrolisanog razvoja turizma koji treba smanjiti i u očuvanim prirodnim zonama zaustaviti.
– U ovom području nijesu adekvatne pojedine rekreaktivne aktivnosti koje su u ekspanziji u savremenom turizmu u Crnoj Gori: kvadovi, safari i paraglajding. Te aktivnosti plaše krupnu divljač i mogu izazvati promjene staništa i sastava divljači. Kvadovi i safari, osim što mogu ugroziti zaštićene biljne vrste, mogu uništiti pašnjake i direktno ugroziti stočarstvo, što je osnovna namjena katuna a bez koje katun gubi primarno svojstvo i atrakciju. Uništavanjem trave stvara se mogućnosti i za eroziju zemljišta i bujice, koje prave vododerine duboke i po više metara. Takvu štetu, praktično je nemoguće sanirati i ona je iz godine u godinu sve veća. Infrastrukturni projekti u prirodi, kao što su avanturistički parkovi, žičare, zip lajn, takođe, mogu uništiti biodiverzitet, stoga nijesu preporučeni za ovo područje – konstatovano je u studiji zaštite.
Autori navode da su tokom terenskih istraživanja evidentirali nekoliko kamiona sa posječenim stablima i slučajeve krivolova (odstrijeljene tri ženke divokoze i dva jarića iako su pod trajnom zaštitom). Zato predlažu zabranu sječe šume i lova (nakon utvrđivanja bafer zone) ali i kretanje plovila po Kapetanovom jezeru.
DIVLJE ŽIVOTINJE
Budućem upravljaču preporučeno je da u saradnji sa domaćinima zadrži autohton i tradicionalan način bavljenja organskom poljoprivredom, a uvede i kreativne turističke sadržaje koji revitalizuju i valorizuju specifičnost podneblja.
– S obzirom na to da se radi o podneblju sa bogatom florom ima potencijal da organizuje festivale cvijeća, npr. divljih narcisa. Po uzoru na proslavu mimoze u Herceg Novom ili kamelije u Kotoru, jun može biti mjesec proslave divljeg narcisa – predloženo je u studiji.
Dio turističke ponude bi moglo biti posmatranje divljih životinja.
– Prisustvo divokoza u okolini Kapetanovog jezera i cijelom području koje je predviđeno za zaštitu, kao i srna u drugim zonama može biti turististički valorizovano. Radi se o ugroženim vrstama čija je potreba zaštite prepoznata još 1884. godine, kada je Vojni Ministar Knjaževine Crne Gore izdao naredbu o zabrani lova srna i divokoza. Zato treba limitirati aktivnosti kao što su upotreba dronova, motornih sanki u staništima divokoze, a staništa divokoze najstrože zaštiti i ograničiti kretanje turista u tim djelovima – predloženo je u studiji.
LOKALNA ZAJEDNICA
Područje Kapetanovog i Brničkog jezera ima velike potencijale za razvoj stočarstva.
– Vjekovima je ovo područje bio katun za izdig stočarima iz Rovaca, Pipera i Zagarača, a neposredna okolina izdig za Župljane i Moračane. Ovaj region značajan je za očuvanje tradicionalne stočarske proizvodnje, i proizvoda iz stočarstva, očuvanje autohtonih rasa, goveda, ovaca, i koza te autentičnog crnogorskog sela i katuna. Nastali kao produkt kvalitetnih i mirišljavih trava, mlječni proizvodi (kolašinski lisnati sir od 2019. godine ima stepen zaštite geografskog porijekla) su izvrsnog kvaliteta, masni i specifičnog mirisa i ukusa. Biljni pokrivač i prisustvo velikog broja medonosnih, samoniklih i ljekovitih biljaka predstavljaju neiskorišćen potencijal. Pored svega nijesmo evidentirali pčelinje zajednice, što bi u budućnosti, kao područje pod zaštitom, trebalo promijeniti, i iskoristiti prirodni potencijal za ovu granu poljoprivrede – piše u studiji.
Ističe se da lokalnoj zajednici treba pružiti mogućnosti za sticanje prihoda i rast životnog standarda, naročito kroz razvoj održivih vidova turizma, poljoprivrede i stočarstva.
– Geografski položaj, blizina Nikšića, zatim Glavnog grada i turističkih centara sa primorskog dijela Crne Gore, predstavlja idealan sklop za razvoj poljoprivrede, u sinergiji sa razvojem eko-turizma. Proizvodi koji bi imali oznaku zaštićenog geografskog porijekla, ukomponovani sa ponudom usluge hrane i smještaja (noćenja) na tradicionalnom(drvenoj ili kolibi sa kamenim zidovima a drvenim krovom prizemnog tipa) katunu, zaokružili bi proces proizvodnje i prodaje proizvoda. Ukoliko stočarska tradicija kao nematerijalno nasljeđe, ne ostane glavni prioritet korišćenja katuna, može da dovede do nezadovoljstva starosjedilaca. U tom kontekstu, prilikom određivanja zona zaštite budućeg zaštićenog područja treba voditi računa o dozvoli za držanje stoke i boravka na ovom području za vrijeme sezone ispaše. Riječu, planiranje mora uključiti lokalno stanovništvo, i to na svim nivoima razvoja turizma, od planiranja, sprovođenja, do ekonomskog profita – naglađavaju autori studije.
ZONE ZAŠTITE
Dodjeljivanjem statusa spomenik prirode podrazumijeva utvrđivanje dvije zone zaštite II i III. U II zoni zaštite predviđena je zabrana izgradnje vikendica.
– Postojeći objekti su bez posebne arhitektonske vrijednosti, napravljeni od materijala (beton) koji ne odgovara ambijentu. Sa druge strane unutar tog područja postoje sačuvane katunske kolibe, u narodu poznate kao „kolibišta“ a u kojima je nekada živjelo lokalno stanovništvo. Kolibišta mogu biti prilagođena turističkim potrebama, ali sa minimumom intervencija kako bi se sačuvala autentičnost. Izvorno, katuni predstavljaju male drvene kolibe, strmih krovova sa jednom prostorijom. Svaki drugačiji oblik gradnje strogo je zabranjen u II zoni zaštite na državnom vlasništvu. U III zoni zaštite izgradnju objekata treba svesti na minimum i ukoliko se gradi da se očuva autentičnost koliba – navedeno je u studiji.
Preporučeno je da se administrativne granice definišu na način da se uspostavi povezanost za budućim zaštićenim područjem Mrtvice.
Sliv Kapetanovog i Manitog (Brnjičkog) jezera je zbog specifičnosti, raznolikosti i bogatstva biodiverziteta i drugih prirodnih elemenata i iskonske ljepote prema dugoročnoj projekciji zaštite prirode (Postorni plan Crne Gore, Emerald mreža, IPA i IBA područja, Natura 2000 i dr.) prepoznat kao potencijalni objekat zaštite prirode od izuzetnog značaja. Pored ostalog je registrovan veliki broj vrsta gljiva, ljekovitih biljaka, dnevnih leptira (65 vrsta), puževa (22 vrste), vodozemaca (sedam), gmizavaca (deset), sisara (28) ... Najviši vrh je Stožac 2.141 metara, ostali vrhovi su: Nikolin vrh 1.984, Stubica 1.905, Jablanovac 1867, Olrojevac 2.112, Suvi vrh 2.058, Bodiguz 1.966.
Budući spomenik prirode ,,Kapetanovo i Brnjičko jezero“ nalazi se u katastarskoj opštini Velje Duboko i Liješnje. Dužina granice je 14,01 km, a površina 5.870.721 m2. Od ukupne površine 28,19 odsto je u privatnom vlasništvu
Uprkos uočenim primjerima devastacije autori studije konstatuju da saznanja o prirodnim vrijednostima, resursima pojedinih osobenosti ukazuju da je područje Kapetanovog i Brnjičkog jezera u dobrom stanju, s nivoom izvornosti njegovih prirodnih vrijednosti koji opravdano omogućava ustanovljavanje zaštićenog područja u kome će se štiti prioritetno vrste koje su značajne za zaštitu.
Legende
Kapetanovo jezero nalazi se na 1.678 metara nadmorske visine. Dužine je 480 m, širine 330 m, maksimalna dubina je 37 m. Do njega se iz pravca Nikšića stiže preko rudnika Zagrad, Luka Bojovića, Bara Bojovića i Nikšinog kiljana. Put je asfaltiran do same obale jezera. Drugim pravcem, iz Veljeg Dubokog, može se doći samo terenskim vozilima.
Prema legendi, nikšićki kapetan Mušović, imao je na mjestu jezera katun i često je boravio u njemu. Iznad katuna, u planinskim stijenama, nalazio se izvor čije su vode planinske vile koristile za kupanje i kako bi povratile snagu. Svaku noć bi se na izvoru vile skupljale, puštale izvorske vode, i skrivene od očiju ljudi, kupale se i pile bistru izvorsku vodu. Kada bi, pred zoru, krenule da idu, vile bi zatvarale izvor do iduće noći i novog okupljanja. Jedne noći, vila koja je zadnja odlazila sa izvora, zaboravi da zatvori izvor, čije vode poplaviše katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Tada vile pomjeriše izvor niže, ispod površine naplavljene vode, da tako vodom napaja novonastalo jezero. Tako, nepažnjom vila, ili maštom prirode, nastade Kapetanovo jezero.
Manito jezero nalazi se u oblasti Lukavice. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.773 metra. Naziva se još i Brnjičkim jezerom, po okolnom kraju Brniku. Nalazi se na 40 minuta hoda od Kapetanovog jezera, dugo je 220, a široko 140 metara. Najveća dubina mu je 13 metara.
Prema narodnom predanju mladi Vojin, sin kneza Bogdana Vojnića, koji je živio u Rovcima u mjestu Ljevište, izlazio je na vrhove Trebješa da čuva stražu. Vojin bi svirao na svirali toliko lijepo da bi opčinio vilu koja je živjela u pećini u blizini. Međutim, očaravajuće zvukove čula je i neman koja je živjela u obližnjem jezeru pa je iskočila iz jezera i ubila Vojina udarcem repom. Kada je vila vidjela da je Vojin poginuo zaplakala je, a od suza koje su joj tekle napravila se bistra voda koje se od tada naziva Vilina voda. Jezero iz kojeg je iskočila manita neman u narodu se zove Manito jezero, dok je vrh u neposrednoj blizini gdje je Vojin poginuo dobio ime Vojinovac.
Kulturna baština
Unutar granica zaštićenog područja započeta je izgradnja Crkve Svetog Kneza Lazara. U neposrednoj blizini nalaze se dvije pravoslavne crkve: Svetog Ilije na Lukavici kod Nikšina kiljana, udaljena 2,6 km od Kapetanovog jezera, građena od 2006. do 2010. godine i Crkva Svetog lije – Velje Duboko, sagrađena u drugoj polovini XIX vijeka, a obnovljena 1904. godine.
