"Nemam od čega da se branim. Ne priznajem izvršenje krivičnih djela. Ležim nevin u zatvoru. Telefon koji se pominje u optužnici, nikada nijesam koristio", kazao je Kašćelan pred vijećem kojim predsjedava sudija Amir Đokaj.
U nastavku suđenja pročitan je iskaz koji je Kašćelan dao u istrazi. I tada je negirao bilo kakvu vezu sa planom da se Vukotić i Jovanović likvidiraju pojašnjavajući da nikada nije koristio „Skaj“ aplikaciju preko koje su istražitelji otkrili njegovu ulogu u ovom slučaju.
"Od okrivljenih, samo poznajem Radoja Zvicera. Iz Kotora smo, mali je grad, poznajemo se. Ponekad popijemo piće. Poznajem Jovicu Vukotića, i sa njim nikada nijesam imao sukob. Ne mogu da vjerujem da je Vukotić nekoga plaćao da me ubiju", kazao je Kašćelan u istrazi.
On je ostao pri iskazu koji je dao pred tužiocem.
"Sve što je sud pročitao to je moja izjava. Kriv nijesam. Živjeli vi meni", rekao je juče Kašćelan.
Iako se u istrazi branio ćutanjem, okrivljeni Goran Vukčević je juče odlučio da iznese odbranu.
On je ustvrdio da nije kriv i kazao da je nakon hapšenja u Kotoru preživio policijsku torturu.
"Tukli su me dva-tri sata, po nalogu specijalnog tužioca Saše Čađenovića. Poslije su me predali ljudima sa fantomkama koji su se odveli u šumu i do šest sati ujutru nemilosrdno me tukli. Gušili su me sa kesom na glavi, to smatram pokušajem ubistva. Poslije su me tukli u prostoriji pored tržnog centra „Delta“. A zatim su me odveli u betonjerku. Imao sam šest polomljenih rebara. Vještak medicinske struke je naveo da sam pao sa motora", kazao je Vukčević.
On je osporio validnost „Skaj“ dokaza na kojima se između ostalog temelji i ova optužnica.
"Treba provjeriti te Francuze. To nam je od njih nametnuto. Ko je forenzičar. Kako se došlo do „Skaja“ i kako se došlo do servera. Da li postoji vještak da mu postavljamo pitanja. Ništa nezakonito nijesam uradio. Policija samo bije ljude da bi mamini i tatini sinovi radili. Mi smo samo statistika", kazao je Vukčević.
Optuženi Igor Terzić je negirao optužbe Specijalnog tužilaštva tvrdeći da ne poznaje Vukotića i Jovanovića.
On je kazao da se već 32 mjeseca nalazi u pritvoru i smatra da mu je već presuđeno za stvaranje kriminalne organizacije.
Naveo je da mu je SDT ponudio da zaključi sporazum o priznanju krivice, ili da provede u istražnom zatvoru tri i po godine.
"Priznao sam nešto što nijesam uradio. Potpisao sam za minimalnu kaznu. Treba da odležim dvije godine zatvora. Oštećene koji su navedeni u optužnici ne poznajem, nikada nijesmo imali kontakt. Ovo je scenario za Holivud. Samo fali još Čak Noris", rekao je on.
Radovan Mujović je nakon izjave da nije kriv saopštio sudu da neće iznositi odbranu niti odgovarati na bilo čija pitanja.
Za razliku od njega nekadašnji zatvorski policajac Vladimir Lučić je pred sudom pojasnio da nije kriv i da je profesionalno obavljao svoj posao.
"Trpio sam neprijatnosti i zbog svog posla, prijećeno je i meni i porodici. Zapaljeno mi je vozilo", kazao je on.
Lučić je i u istrazi tvrdio da mu je bezbjednost ugrožena od pripadnika i kavačkog i škaljarskog klana
"U Pljevljima mi je 16. februara 2020. zapaljeno vozilo. Šarafi na točkovima su mi bili odvrnuti. Meni je nelogično da sam bio član kriminalne organizacije koja je trebala da ubije Vukotića. Živim od plate. Dobio sam pare od osiguranja zbog povrede noge i od kredita i tako sam izgradio kuću. Savo Lipovina mi je prijetio da će me ubiti nakon što sam mu oduzeo telefon, i to sam prijavio", izjavio je Lučić u tužilačkoj istrazi.
Za planiranje egzekucija pripadnika suprotstavljenog škaljarskog klana optuženi su Radoje Zvicer, Milan Vujotić, Slobodan Kašćelan, Dragan Knežević, Goran Vukčević, Igor Terzić, Danilo Bakić, Stevan Kraljević, Radovan Mujović, Vladan Lučić, Filip Knežević, Ratko Živković, Milutin Knežević, Miloš Jovanović, Milutin Čotar, Vladimir Vučković, Dejan Rutović, Srđan Jurišević, Borko Bešović, Boris Pejović, Saša Dragojević, Radoje Živković, Goran Stojanović, Igor Božović i Nikola Spasojević.
Planovi likvidacija istaknutih škaljaraca razotkrivene su zahvaljujući komunikacijama koje su kavčani razmjenjivali preko „Skaj“ aplikacije.
Plan da se Jovanović likvidira u drugoj polovini maja 2020. godine snajperom dok je boravio u iznajmljenom stanu u Kotoru uslijedio je poslije odustanka da se ubije na dan sedmodnevnog ili četrdesetodnevnog pomena pokojnom Igoru Dedoviću.
Dedović je ubijen početkom 2020. godine ubijen zajedno sa Stevanom Stamatovićem, dok su sa porodicama boravili u jednom od restorana u Atini.
Kriminalna organizacija koju su formirali Zvicer i Vujotić pored likvidacije Jovanovića planirali su i ubistvo vođe suprotstavljenog škljarskog klana Jovana Vukotića dok je boravio u Istražnom zatvoru u Spužu.
Jovanoviću, koji se u bezbjednosnim evidencijama vodi kao visokopozicionirani pripadnik škaljarskog klana, svaki trag se gubi 2020. godine, samo desetak mjeseci pošto je izašao iz zatvora dok je Jovan Vukotić ubijen 8. septembra 2022. godine u Istanbulu.
Na njega su pucala dva napadača sa motora dok se nalazio za volanom automobila u kojem su bili njegova trudna supruga i dijete.
Prije ubistva, suprotstavljeni kavački klan je nekoliko puta pokušao ubistvo Vukotića.
