Crna hronika

Katnić o optužbama za ratni zločin: Sve ovo su smislili Mandić, Novović i Šoškić

Nekadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ponovo se obratio javnosti da bi, kako tvrdi, rasvijetlio neistine koje su o njemu iznijete na temu njegove uloge na Dubrovačkom ratištu.

Katnić o optužbama za ratni zločin: Sve ovo su smislili Mandić, Novović i Šoškić Foto: Pobjeda
StandardIzvor

Katnić se dotakao i tvrdnji hrvatskog novinara Luke Braila da je vanredno unapređivan.

Šoškić bi da me proglasi homicidnim

Milivoje Katnić obraćanje počinje konstatacijom da je tužilac Miloš Šoškić „organizovao u ime zavjerenika“ više akata s ciljem da bivšeg specijalnog tužioca proglase homicidnim.

„Moram biti homicidan, bolestan jer zašto bi mlad čovjek od 33 godine koji se nalazi na mjestu pomoćnika komandanta Komande mjesta u Cavtatu za pravne poslove, dakle da rješava pravna pitanja, činio ovakve užase ako nije bolestan. Komanda mjesta je nadležna da se bavi socijalnim i društvenim životom građana Cavtata i uopšte dubrovačke regije, da organizuje školu, zdravstvo, proizvodnju osnovnih životnih namirnica (pekaru), uspostavljanje pokidanih električnih instalacija, izdavanje propusnica stanovništvu, povratak raseljenih lica i slično. Dakle, ovdje nema ni potrebe niti prostora za nasilje ako nijeste bolesni, psihopata. Za obezbjeđenje teritorije postoje potpuno druge jedinice i u konkretnom slučaju one su bile pod komandom Vojno pomorske oblasti u Kumboru i sa Komandom mjesta, gdje sam se ja nalazio, nijesu imale nikakve veze“, navodi Katnić.

Laži onih koji su me prijavili za Cavtat odavno su razotkrivene

Bivši glavni specijalni tužilac pojašnjava da su optužbe da je počinio zločine u Cavtatu iskonstruisane kada se ispostavilo da ima šanse da postane predsjednik Apelacionog suda.

„Na jednu konferenciju ili seminar doveli su građanina Cavtata Metodija Prkačina, koji je govorio da sam mu nešto prijetio i da sam učestvovao u paljenju kuća po Konavlima, te da sam od njega tražio da donese nekakvu pušku iz Dubrovnika. Pošto to nije imalo smisla da je sve i htio da je donese ko bi mu to dozvolio iz dubrovačkih vojnih vlasti koje tada nijesu mogle doći do oružja da se brane. Sve je ovo ispitivano u krivičnom predmetu poznatom kao „Morinj“, i utvrđeno da u tome nema istine“, navodi Milivoje Katnić.

On podsjeća da se ispostavilo da je neistinita i jedna prijava da je navodno fizički zlostavljao jednog Hrvata u Sabirnom centru Morinj jer se ispostavilo da je taj čovjek u vrijeme rata bio dječak od najviše petnaestak godina te da je u Hrvatskoj zbog svega prekršajno kažnjen. Takođe se, podsjeća Katnić, ispostavila i kao neistinita tvrdnja Nebojše Medojevića, da je kao pomoćnik komandanta Komande Cavtata silovao jednu ženu čije je ime Medojević tada iznio u javnosti.

„Tada sam bio glavni specijalni tužilac pa smo u Specijalnom državnom tužilaštvu formirali predmet da se ovo ispita te Hrvatskom tužilaštvu (USKOK) dostavili sve podatke i tražili da specijalno tužilaštvo o tome obavijeste. Pošto su nas obavijestili, a što se sve nalazi u spisima predmeta, da ova osoba nikada nije rođena niti živjela u Cavtatu, pozvan je Nebojša Medojević da dâ izjavu i da navede osobe, svjedoke od kojih je saznao ove podatke da bi bili saslušani kao svjedoci. On je to odbio, dakle da svjedoči, pa je i zato od ovog sada glavnog specijalnog tužioca koji je tada bio sudija kažnjen do 30 dana zatvora zbog odbijanja da svjedoči, navodi Katnić u pismu.

Oni koji bi mogli svjedočiti o meni tada odavno su preminuli

Bivši glavni specijalni tužilac navodi da se nakon više od tri decenije javio i jedan „građanin Cavtata po prezimenu Piplica“ koji tvrdi da ga je tadašnji pomoćnik komandanta mjesta fizički udarao i ponižavao njegovo lično dostojanstvo.

„Naravno da to nije istina. Kada su Nebojša Medojević i Goran Rodić (tada advokat Milana Kneževića) tražili, Nebojša Medojević javno, a advokat Goran Rodić skriveno, od Hrvatskog sabora i predsjednice Hrvatske da utiču da budem gonjen zbog zločina, a sto sam sve javno objavio na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva kada sam bio glavni specijalni tužilac i to se sve nalazi u spisima predmeta poznatog kao A2A, ovaj se građanin mogao javiti i prijaviti zlo koje sam mu učinio. Ko bi ovo mogao prihvatiti sada izuzev zavjerenika Tužioca Šoškića i nažalost posrnulog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Pitam zašto i ovo nijeste pokrenuli 14.04.2024 godine kada ste me uhapsili prije više od dva mjeseca pa da tada iznosim odbranu i predložim dokaze i svjedoke ako je zbog biologije još neki živ. Ne. Smislili ste, gospodo Novoviću, Mandiću i Šoškiću da ovo pokrenete nakon isteka pritvora od tri mjeseca i prestanka pritvorskog osnova iz člana 175 st. 1 tačka 2 ZKP odnosno uticaja na svjedoke. Da biste sve prikrili predmet se zadužuje časnoj i profesionalnoj tužiteljki kojoj se ne može ništa prigovoriti, a i ne treba. Međutim, nadali ste se da ću ja, da bih se odbranio od ovog novog zla koji mi nanosite, predložiti dokaze koji će pokazati da ovo nije istina. I ne samo materijalne dokaze koje sam pobrojao već i svjedoke ratne drugove koji su tada bili sa mnom u Cavtatu. I tada nema izbora – ko god da vodi istragu ratni drugovi su prijatelji – na njih se može uticati i eto pritvorskog osnova iz člana 175 stav 1 tačka 2 ZKP i osnova da je Vrhovni sud produžio pritvor i po ovom osnovu za još tri mjeseca. Ali gospodo. Novoviću, Mandiću i Šoškiću, moji svjedoci su nažalost što biološki sto zbog bolesti mrtvi“, navodi Milivoje Katnić. On nabraja više svojih kolega sa dubrovačkog ratišta koji bi kao ugledni oficiri mogli svjedočiti u njegovu korist, ali su nažalost preminuli.

Možda će se neki časni čovjek javiti kad vidi što se dešava da me spasi od zavjerenika. Da vidimo kakav ćete pritisak izvršiti na ovu tužiteljku kao konačno na svjedokinju Sanju Jovićević“, završava obraćanje javnosti bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Luki Brailu: Proganjali su me ovi sa kojima mi sada kopate jamu

Milivoje Katnić reagovao je i na tvrdnje hrvatskog novinara Luke Braila da je bivši glavni specijalni tužilac navodno više puta vanredno unapređivan.

„U mom dosijeu o napredovanju u službi postoji tačna evidencija. U Službenom vojnom listu postoji tačno kada sam unaprijeđen u koji čin“, navodi Katnić i opisuje kako je se prvi put prijavio u aktivnu vojnu službu sa 28 godina, ali je raspoređen u Knin.

„Bio sam primljen u čin poručnika ili kapetana (nijesam siguran) i upućen u Knin kao mjesto službovanja iako sam bio napisao da mi je zelja da službujem na teritoriji Crne Gore. Nijesam se aktivirao i to sam odbio. U Cavtat sam otišao pošto su me prethodno mobilisali. Inače sam radio kao civilno lice u Republičkom štabu Teritorijalne odbrane Crne Gore. Tada sam imao čin rezervnog poručnika. U Cavtatu sam bio u civilnom organu kao pomoćnik komandanta Komande mjesta za pravne poslove.“

„Gospodine Luka Brailo, kažete da sam samo formalno bio to i da sam suštinski imao druge važnije složenije zadatke. Znate da to ne može biti istina. Komandant Komande mjesta je imao svoje pomoćnike od kojih su trojica bili pukovnici, a jedan major. Dakle, ja poručnik u rezervi – zaključite još jednom.“

„No, kao novinar provjerite i sa druge strane. Postoje oni koji su vjerovali ili namjerno kao vi iznosili ono što nije istina. Tako je šef obaveštajno-bezbjednosnog odjeljenja u okviru Mornarice u Kumboru i pomoćnik komandanta za ove poslove pukovnik Kunić Huso u jednom krivičnom predmetu svjedočio da sam ja u Cavtat poslat da razbijem vojnu organizaciju od strane tadašnjeg crnogorskog rukovodstva. Ovaj predmet se nalazi u Vojnom muzeju u Beogradu arhiviran. Provjeriti se može kada sam se vratio u Crnu Goru (nešto kasnije). Raspisan je konkurs za prijem rezervnih starješina u aktivnu vojnu službu. Konkurs je raspisala Vojno pomorska oblast iz Kumbora. Javio sam se. Ispunjavao sam uslove da budem proizveden u čin kapetana I klase, ali sam primljen kao kapetan pa sam to odbio“, navodi Katnić.

On navodi da se kasnije jednom dok je bio rezervni kapetan prijavio na konkurs za prijem rezervnih oficira u aktivnu službu, da je ispunjavao ulove za prijem u čin majora, ali da je ii pored žalbe komandantu primljen u čin kapetana I klase. „Posto sam praktično bio ostao bez posla ovo sam prihvatio“, navodi Katnić.

„U Komandi sam radio vrlo kratko jer sam proglašen antijugoslovenom i crnogorskim nacionalistom i tako sam vođen u evidencijama. Iskoristio sam priliku i naklonost sada pokojnog pukovnika Nikole Glušiće i prešao na rad u Vojni sud u Podgorici. Tamo sam bio sudija i napredovao do čina potpukovnika. Bio sam na pukovničkom položaju pa sam predložen za pukovnika, dobio taj čin, platio ručak kolegama i koleginicama u Vojnom sudu i Tužilaštvu, ali mi je čin oduzet kao da ništa nije bilo. Za utjehu sam dobio orden.“

„Gospodine Luka Brailo, ovaj posljednji čin oduzimanje čina su izvršili nevoljno u Beogradu. Protiv su bile i sudije Vrhovnog vojnog suda i vrhovni tužilac general Obrenović ili Obrenčević, ne mogu da rastumačim. Ali je ona Ministarstva bila zadnja. Ono sto treba da znate: isti ovi ne samo ideološki nego cak i fizički sa kojima mi sada kopate jamu nezasluženu su to tada uradili“, zaključuje obraćanje hrvatskom novinaru Luki Braili bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Portal Analitika