„Svakodnevno dobijamo informacije o nedostatku ljekova u zdravstvenim institucijama, žalbama pacijenata, građana. To su posljedice nedostatka vizije, neodgovornog i populističkog pristupa organizacije i finansiranja zdravstvenog sistema“, ocijenila je za Portal Analitika članica Odbora za zdravstvo i poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore dr Lidija Kljajić.
Naša sagovornica osvrnula se i na izjavu ministra zdravlja u tehničkom mandatu Dragoslava Šćekića koji je kazao da je stanje u zdravstvu alarmantno te da su za takvu situaciju odgovorni bivši ministar finansija Milojko Spajić i program „Evropa sad“.
„Ministar Šćekić, osim što je ostvario ličnu ambiciju da se nađe na čelu Ministarstva zdravlja, ne mareći za sposobnost, zaboravlja, namjerno ili nenamjerno, da je upravo on, odnosno poslanici njegove partije (SNP), glasali za program „Evropa sad”, za koji smo i u startu, tvrdili da je populistički i na nivou našeg ekonomskograzvoja neodrživ“, ističe Kljajić.
Teško planira budžet onaj ko to ne umije
Šćekić se, napominje ona, kao direktor FZO zalagao za ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, ne razmišljajući o posljedicama, istovremeno se poigravajući najvećim i najznačajnijim - zdravljem i životima građana.
„To se sad vidi. Neodgovorno je prihvatiti se nekog posla iizazova kome ne možete kompetentno odgovoriti. Kako je i sam naveo, teško je planirati budžet, a ja bih ipak dodala - veoma teško, nemoguće, onome ko ne umije“, ističe Kljajić.
Dugoročno gledano, kako dodaje, trebaće mnogo vremena da se „neznavenost odlazeće neodgovorne družine ispravi“.
„Ima li narod više vremena i jesu li naši građani zamorčići da razni „eksperti“ svojim, prevashodno populističkim mjerama, zarad političkih poena, vrše razne eksperimente nad njima? Ovome mora doći kraj“, kategorična je Kljajić.
Model koji sebi može dozvoliti Engleska ali ne i CG
Naša sagovornica ističe da je ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje, zdravstveni sistem prešao na model finansiranja poznat kao budžetsko finansiranje ili Beveridgeov model, koji je svojstven malom broju, prije svega, visoko razvijenih zemlja poput Engleske, skandinavskih država, gdje je država ugovarač zdravstvenih usluga.
„Taj model karakterišu visoko učešće građana u troškovima zdravstvene zaštite i duge liste čekanja, odnosno slabija dostupnost zdravstvenom sistemu.Model sebi može dozvoliti Engleska sa GDP 2.7 biliona eura, ili oko 40.000 eura per capita, ali ne i Crna Gora sa GDP 4.8 milijardi eura ili nepunih 7.000 eura per capita“, objašnjava Kljajić.
Dodaje i da je finansiranje iz doprinosa svojstveno najvećem broju država EU, poput Njemačke, Francuske, Austrije, Holandije, svih država regiona, uključujući Sloveniju i Hrvatsku, kao i najvećeg broja država u razvoju.
„A da i ovog puta napomenem Milojka Spajića - i Japana“, dodaje Kljajić.
Kako napominje, ukidanjem doprinosa Fond je ostao bez prihoda u iznosu od oko 200 miliona eura, što čini više od 70% njegovih izvornih prihoda.
„Potrebno je, hitno, osloboditi se populizma i obezbijediti jasno održiv sistem finansiranja zdravstva. Ovaj suludi eksperiment je, razumljivo, doživio krah. Ali, nažalost, to ni danas oni koji su to osmislili i podržali ne žele da saopšte. Na vrijeme smo upozorili aktere takvih odluka i saopštili ishod. Danas svjedočimo tome i opet, upozoravamo – manite se, njemu u zdravstvu nema i ne smije biti mjesta. Pristupimo najodgovornije rješavanju ovog gorućeg problema za naše građane u opštem ekonomskom propadanju Crne Gore“, navodi Kljajić.
Fond bio garant, teret sad na građanima
Kada je u pitanju nedostatak ljekova za najteže oboljele pacijente, ali i nedostatak osnovnih sredstava za rad u Kliničkom centru Crne Gore, Kljajić ističe da moramo imati na umu da je zdravstveni sistem jako skup te da zdravstvene usluge neko mora da plati.
A, kako dodaje, kako sada to plaćanje ne vrši Fond za zdravstveno osiguranje, onda je taj teret prešao na građane.
„Fond je do skoro bio garant u obezbjeđivanju zdravstvenih usluga. Ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje, pri tome neobezbjeđivanje sigurnih potrebnih sredstava imamo zaposljedicu ovakvo alarmantno stanje, poremećaj cijelog zdravstvenog sistema koji je već doveo do slabije dostupnosti zdravstvene zaštite, nedostatka osnovnih zaštitnih medicinskih sredstava i opreme, neophodnih ljekova u KCCG, opštim bolnicama i domovima zdravlja, dugih listi čekanja, ogromnog kumuliranja neizmirenih obaveza i sve većih izdataka za zdravstvene usluge iz džepa građana“, objašnjava Kljajić.
U organizaciji gorući problem
Stava je i da je neophodno imati u rezervi ljekove za najranjivije kategorije, medikamenata koji se teško nabavljaju i čija je nestašica nedopustiva a, kako dodaje, učestali manjak ovih ljekova posljedica je neodgovornog odnosa čelnih ljudi u zdravstvenom sistemu.
„Gorući problem je u organizaciji zdravstvenog sistema, što potvrđuju svakodnevne pritužbe teških životno ugroženih pacijenata koji satima čekaju na pregled u Urgentnom bloku, katastrofalne liste čekanja ili još gore nemogućnost zakazivanja pojedinih specijalističkih pregleda“, napominje Kljajić.
Naša sagovornica ističe da na specijalističke preglede kardiologa, kardiohirurga i ortopeda u KCCG trenutno čeka 1140 pacijenata, dok je u decembru 2019. godine na listi čekanja bilo svega 183 pacijenta.
„Ukidanje transplatacionog programa u KCCG je nedopustivo, kao i nedostatak vizije i razvojnih projekata. Na to menadžment KCCG kaže da sve funkcioniše u najboljem redu, što su izjave suprotne realnoj situacijikoje za cilj imaju da prikriju probleme u funkcionisanju i organizaciji ove krovne ustanove u državi“, navodi Kljajić.
Alarmantno u vrhu zdravstvenog sistema
Otvoreno se, kako dodaje, postavlja pitanje odgovornosti nadležnih.
„Mjesecima smo bili u samom svjetskom vrhu oboljelih od korona infekcije, preko 270.000 oboljelih od početka epidemije, na šestom mjestu po broju umrlih u svijetu i opet niko nije odgovoran ni za to! Samo na osnovu ovih činjenica da se zaključiti da je alarmantno stanje u vrhu zdravstvenog sistema“, ističe naša sagovornica.
Da je ovaj model rada zdravstvenog sistema, kako kaže, neodrživ upozoravali su i ranije, ističući da takav model, na ovom nivou ekonomskog razvoja, predstavlja veliki rizik i može ozbiljno da ugrozi zdravstveni sistem.
Upozorenja nje i kolega na Odboru za zdravstvo bila su, kako ističe, uzaludna.
„Neophodna je nova Vlada s ljudima iz struke s realnom i ostvarivom zamisli. Zdravljem građana mogu se baviti samo ljekari, dokazani profesionalci s idejom i sposobnošću za timskim radom i prihvatanjem sugestija, kojima lične ambicije nijesu vodilja, već potreba za brigom o zdravlju. Crna Gora ima takvih ljudi“, ističe Kljajić.
Kljajić ističe da umjesto da vodimo brigu za obezbjeđivanje dodatnih izvora prihoda koji bi doveli do stabilnog i održivog zdravstvenog sistema, mi ukidamo doprinose za zdravstveno osiguranje kao jedini garant stabilnosti zdravstvenog sistema.
Istorijski najveća zaduženost
“Podsjetiću, Fond je predložio krajem 2016. godine, a Vlada usvojila program sanacija finansija u zdravstvu, zahvaljujući čemu smo uspjeli da u periodu 2016 -2021. godine održimo nivo neizmirenih obaveza na 40 miliona eura, a u relativnim jedinicama ukupan dug je čak i smanjen sa 13.8 na 12.8% tekućeg budžeta Fonda, od čega se na dospjele obaveze odnosi svega 6.5%, što nas je u tom pogledu svrstavalo među najuspješnije sisteme u regionu i šire. Poređenja radi, iznos neizmirenih obaveza HZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) iznosio je oko 700.000 € ili oko 18% njihovog budžeta. Dug NHS-a (National health servis u Engleskoj) u 2020.godini iznosio je 13.4 milijarde eura”, objašnjava Kljajić.
Ove godine, kako ističe, zbog kašnjenja kod usvajanja budžeta kao i nerealnog planiranja potrebnih sredstava i situacije sa pandemijom imamo istorijski najveću zaduženost.
“Ovo znači da budžet Fonda mora biti mnogo veći kako bi se održala funkcionalnost zdravstvenog sistema, da mora biti planiran znalački i revnosno. Nijesam sigurna da Ministarstvo finansija ima mogućnosti da obezbijedi potrebna sredstva”, navodi Kljajić.
Urušena efikasnost, funkcionalnost i održivost
Prema njenim riječima, da bismo imali održiv zdravstveni sistem koji će omogućiti dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu neophodno je da obezbijedimo tri ključna uslova.
“Realno planirana sredstava za potrebe zdravstvenog sistema i izvore finansiranja, obezbijediti decentralizaciju sistema i punu autonomiju u finansijskom i administrativnom smislu Fonda i JZU i uspostaviti model plaćanja JZU koji bi značio prenos sredstava prema stvarnom učinku”, smatra Kljajić.
Ovo su, kako je kazala, odlike efikasnih zdravstvenih sistema koji se oslanjaju na doprinose za zdravstveno osiguranje kao osnovni i dominantni izvor prihoda za potrebe zdravstvenog sistema.
“Usvajanjem Zakona za ukidanje doprinosa svi principi efikasnosti, funkcionalnosti i održivosti sistema su urušeni i zdravstveni sistem je uveden u avanturu sa dalekosežnim posljedicama”, zaključuje Kljajić.
