„U svom arogantnom reagovanju, ovaj sportski inovator ustvrdi da nam treba “zdrava podrška i navijanje za reprezentaciju svih građana”, pa ispada da bi se te reprezentacije trebale “praviti” od pojedinaca iz svih gradova i svih nacija, da bi “njegovo veličanstvo” od ministra navijao za njih. Ali ima jedna, za njega, teška istina - da srž rukometne reprezentacije Crne Gore, predstavljaju sportisti “iz dvije cetinjske ulice”, pa mu ta činjenica muti razumno rezonovanje, čim može ovako komentarisati onakvu sportsku borbu, zalaganje, odanost timu i državi, kako smo od rukometaša navikli“, navodi Knežević-Perišić.
Prema njenim riječima, Šćekić je partijski čovjek i sve što je “postigao” u životu je postigao partijskom listom.
„Koliki su mu dometi vidljivo je u stagnaciji Berana, zdravstva, a sigurno i sporta, jer čovjek naprosto-ne zna da radi, ali zna da se kadrira. A momci iz rukometne reprezentacije Crne Gore, kako muške tako i ženske, su sve postigli talentom i krvavim, višegodišnjim radom, niko im ništa nije dao na “lijepe oči”. Da “ministar” zna svoj posao, ne bi nam reprezentacije išle na evropska i svjetska takmičenja bez pare i dinara od svoje države, no bi država stala iza svih njih. Nije tako davno bilo kad su ti momci krpili na terenu dres jer nijesu imali rezervni, ali su ostavili srce na terenu i “kupili” naše poštovanje, ljubav i podršku, dok god budu tako igrali“, navodi Knežević-Perišić.
Kako dodaje, očekivati od nekog partijskog vojnika da bude iznad ličnog i partijskog-iluzija je; „uostalom to je vidljivo i Šćekićevim odnosom prema državnoj zastavi i ljubakanju popovskih ruka u Skupštini i Vladi, iako mu nije mrskadržavna apanaža za mjesta koje partijski kupuje niti plata i benefiti koje od te Crne Gore dobija“.
„A našim rukometašima svaka čast i čest za sve što su napravili, pa ćemo lako za ostrašćene ministre i njihova pametovanja o tome šta je uspjeh. Ljudi koji na lak način dolaze do pozicija moći, nikad ga spoznati neće! No što reče Njegoš davno, “kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje, ni Murate, ni za Bonaparte. Svi oni biše i preminuše, i svi svoj mač o Crnogorce latiše, pa nestaše, a Crna Gora ostade dovijeka strasnoga suda, u svojoj volji i slobodi", zaključuje Knežević-Perišić.
