Uprava policije je trebalo da - pred poslanicima Odbora za bezbjednost ali i sudom javnosti - konačno odagna sumnje u profesionalnost postupaka policijskih i obavještajnih struktura u „slučaju Šarić“. Međutim, u dokumentu od sedam strana naslovljenom „Izvještaj o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske operacije ’Balkanski ratnik“ policija je smjer optužbi okrenula - u sopstvenom pravcu.
Operativna saznanja optužuju: U kratkom ali sadržajno interesantnom izvještaju Uprava policija je praktično potvrdila ono što se naslućivalo: crnogorski je MUP još od 1993. godine znao da je Darko Šarić osoba koja poslove obavlja uglavnom – s one strane zakona.
A od kada je došao iz inostranstva, 1998. godine, crnogorska policija ga karakteriše kao „višestrukog povratnika krivičnih djela teških krađa, falsifikovanih isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila“. Ovakva policijska formulacija je, u najmanju ruku, čudna jer Šarić, formalno, nije osuđivan u tom periodu.
Uprava policije tvrdi da je od tada Šarić stavljen pod „pojačani nadzor“, što bi trebalo da znači da su inspektori motrili na njega intenzivnije, jer se ističe da se Darko Šarić „tretira kao jedan od glavnih organizatora krijumčarenja opojnih droga na Balkanu i šire“.
Ko je „zaboravio“ na tajni nadzor: Ono što u Upravi policije navode u svoju odbranu – da su pomno pratili ilegalne aktivnosti Šarića i družine – najviše optužuje upravo policiju i nadležne državne organe. Jer, postavlja se pitanje: ako su zaista postojala operativna saznanja o kriminalnim aktivnostima, o narko kartelu na teritoriji Srbije i Crne Gore, zašto onda nijesu sprovedene mjere tajnog nadzora?
Zakonik o krivičnom postupku jasno kaže (član 237) da se mjere tajnog nadzora, između ostalog, sprovode u slučajevima „ako se na drugi način ne mogu prikupiti dokazi“. Mjere tajnog nadzora (praćenje, snimanje, prisluškivanje, uvid u bankovna stanja i račune...) obavljaju se za krivična djela za koje se „može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina“ ili za krivična djela „sa elementima organizovanog kriminala“. Propisano je da mjere tajnog nadzora naređuje istražni sudija, na osnovu zahtjeva policije i tužioca.
Postojali su, dakle, svi zakonski uslovi da se Darko Šarić tajno nadzire. Upkos tome, u izvještaju Uprave policije - u koji je Portal Analitika imao uvid – začuđujuće se konstatuje da „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika, mjera tajnog nadzora, lišavanja slobode i ograničavanja kretanja“.
Ako su operativna saznanja zaista bila validna, ukoliko je policijski „pojačani nadzor“ pružio dodatne informacije, onda ključni stav Uprave policije da „nije postojalo osnova za tajni nadzor“ ne može biti validan zaključak. Takođe, ostalo je nejasno: da li je Uprava policije uopšte tražila mjere tajnog nadzora ili nije dobila odobrenje od istražnog sudije?
Srpsko-crnogorske garancije: Mjere nadzora su tek dio priče. Uprava policije je, namjerno ili nenmjerno, uprla prstom direktno u Agenciju za nacionalnu bezbjednost, sugerišući da je ANB dala „zeleno svjetlo“ da se Darku Šariću omoguće državne garancije za postupak obnavljanja crnogorskog državljanstva.
Naime, policijski izvještaj vrvi od direktnih optužbi protiv Darka Šarića za teška krivična djela trgovine narkoticima, teških krađa, pranja novca i raznih drugih oblika kriminala. U tekstu se takođe navodi da su informacije prosljeđivane dalje, crnogorskim pravosudnim organima i obavještajnim strukturama u Srbiji i Crnoj Gori.
Enormno bogatstvo koje je Šarić sticao na teritoriji Srbije i Crne Gore nije moglo biti nezapaženo. Osim toga, izvjesno je da su operativna saznanja crnogorske policije bila poznata njihovim srspkim kolegama o čemu postoji i dokumentacija. Čudi onda da je revnosna srpska BIA tako lako odobrila Šariću upis u srpsko državljanstvo 2005. godine. Ista logika važi i za crnogorsku Agenciju za nacionalnu bezbjednost. Inspektori u službi kojom rukovodi Duško Marković morali su znati svaki zarez u dnevnim izvještajima o djelovanju Šarićevog klana, u Crnoj Gori i u Srbiji. Uprkos tome, Darko Šarić je dobio odobrenje da mu se izdaju garancije za upis u crnogorsko državljanstvo.
Ponašanje srpske BIA i crnogorske ANB pobuđuje višestruku sumnju da su neki odgovorni ljudi bili krajnje neodgovorni ili korumpirani. Ili je, možda, Darko Šarić obavljao još poneke poslove za te državne službe?
Država na potezu: U času kada se piše ovaj tekst nije poznato kako će se sjutra odvijati rasprava na Odboru za bezbjednost. Izvjesno je, međutim, da je Izvještaj Uprave policije neoprezno napisan i kompromitujući za samu policiju.
Sjenka afere „Balkanski ratnik“ sedmicama, pa i mjesecima, nadkriljuje se nad državom Crnom Gorom. Odavno je to prestala biti samo policijska priča: tokom posljednje dvije-tri sedmice „slučaj Šarić“ služi kao politička batina kojom Beograd ispravlja neke stare račune sa Podgoricom. Zato se sa pažnjom očekivala reakcija crnogorske Uprave policije.
Međutim, umjesto da odagna sumnje, policijski izvještaj je otvorio slutnje da su pojedinci u policiji ili državi bili dobro informisani o svemu, ali da nijesu preduzimali ono što su bili dužni - po službenoj dužnosti. Zato sada crnogorska vlast mora da krene korak dalje: da razjasni je li se ovdje radi samo o loše napisanom izvještaju, neprofesionalnom radu pojedinaca u policiji ili je na djelu ono najgore - zaštita onih koji su prvi morali biti predmet gonjenja i istrage.
Draško Đuranović
