"Ima, ima, naravno", kaže predsjednik Demokratskog centra, dr Goran Batrićević. "Desilo mi se da Crna Gora postane nezavisna država. To je nešto što sam najsilnije želio, pa sam se razočarao."
Kao kada želiš neku lijepu djevojku, a ona te potom razočara - pitam jer mi (ni)je jasno i opet - da li to neke stvari dođu prekasno?
"Neke stvari definitivno dođu prekasno. Što se Crne Gore tiče, došla je tačno kada je trebalo, ali sam je drugačije zamišljao."
Da li je pristalica izreke: Bolje ikad nego nikad, ili – Bolje nikad nego ikad?
"Bolje ikad nego nikad. Mada – i kasno mu nekad dođe kao nikad", kaže Batrićević.
Želje kad počne odbrojavanje: "Ovu godinu provešću kao i svaku drugu, u krugu porodice. Tu se osjećam najugodnije", tvrdi Andrija Mandić, lider Nove. Možda će, kaže, krajem januara poći na odmor, na planinu.
Iako je rođen na planini, Mandić nije ljubitelj skijanja. "Najčešće se sve završi nekim dobrim grudvanjem".
A što je sa onim malim i velikim željama? Kažu da se valja nešto poželjeti u onaj čas kad počne odbrojavanje – 10, 9…Nova godina, kao let u svemir. Ili – nokdaun?
"Nikad nisam imao tolike ciljeve da bi me njihovo loše ostvarenje moglo toliko razočarati. Realan sam čovjek i ono što zavisi od mene, to sam uglavnom i postizao. Sada su želje moje djece i moje želje. A oni su skromni. Nekad, kad sam bio student, bilo mi je važno da se obučem lijepo. Danas mi je svejedno." Da mu vjerujemo?
Surovija i bolja: Ivona Čović je prije desetak dana na TV-u izjavila da ne zna gdje će, ali da sigurno neće biti u Crnoj Gori. Eto, želja joj se nije ispunila. Biće, ne samo u Crnoj Gori, već i u svojoj kući. Ali, ko ne bi poželio doček kao njen?
"Okupiću svoje najbolje društvo, uz pečenje i rusku salatu. I dobro vino. To je obavezno. Pravimo pidžama parti. Imam jedan novogodišnji ritual – obavezno kupim novu pidžamu. Ovoga puta kupila sam plišanu, roze-plavu, svu na mece. A na nogama – ogromne papuče u obliku Deda Mraza." A muzika? "Robi Vilijams - Only you know me. Pjevam je već danima. Pitate me o ispunjenim željama? Bilo ih je. Zaljubite se u sliku, pa kad se slika razbije…Najviše me razočaraju egoizam, nerazumijevanje i nezrelost. Mojoj generaciji mnogo toga fali, najviše obrazovanja, interesovanja za neke dobre i kvalitetne stvari, druženje, komunikacija." Ima li Ivona neki moto? "Što sporije, to prije."
Možemo se složiti sa njom i kada kaže da se velike bitke, epopeje više ne dešavaju u spoljašnjem svijetu, nego u čovjekovoj biti. I najveći rat je sa nesuvislostima i okrutnostima drugih.
Ivona u Novu godinu želi da uđe “totalno drugačija". Na poslovnom, emotivnom, društvenom planu.
Drugačija, kakva? Bolja ili surovija?
"Biću surovo bolja."
Genije a naš: Naš proslavljeni "Genije" Dejan Savićević, nije još odlučio gdje će za doček. "Neka diskoteka, kafić, nešto tako." A godine u Italiji? Sjeća li se kakvog ludog novogodišnjeg provoda? "Ma, kakvi. Prvog ujutro je trening, pa prvog popodne opet trening. Dva dana slobodna za Božić i – to je to. Uostalom, gospođo, kakva su to pitanja? Nemam vremena sa Vama da gubim vrijeme na nekakve ankete.” Čudno. Ipak ima prijatelja kome je nadimak – Kavaljer.
Šef kabineta najbolje kuva: "Pročitao sam u medijima koliko imam hotela. Ne bih sve mogao ni da obiđem za jednu noć i jedan doček", kaže Srđan Milić, predsjednik Socijalističke narodne partije. Pa, onda izaberite onaj sa najboljim restoranom! "Ne priznajem ni jedan restoran pri kuhinji moje žene. Nemam slučajno 120 kg." Pa što je onda specijalitet kuće Milića? "Nije ni proja, ni sarma. Ja obožavam italijansku kuhinju. Ma, obožavam Italiju. Kako se zvaše ono moje omiljeno jelo? Da pitam sekretaricu i šefa kabineta. Kažu da su to melancane sa šampinjonima, jedan specijalitet iz Pjaćence."
A omiljeni slatkiš za Novu godinu? Sekretarica i šef kabineta, ćerka i supruga dobacuju da je to fantastična krem šnita sa Bleda.
"Što se tiče ispunjenih i neispunjenih želja, jedino ću reći da sam svoju životnu filozofiju postavio tako da nemam velikih ciljeva. Objektivan čovjek ne može da se razočara." Hm… Mi objektivni to odlično znamo. Ali, ipak, kao kada želite neku lijepu djevojku…
"Zarekao sam se da o intimi ne pričam dok sam aktivno u politici."
Ali, to nije intima, to je tako opšteljudski.
"Zar su političari ljudi," odgovori pitanjem gospodin Milić.
Razgovor je završen njegovom šarmantnom autoironijom.
Ajkula na snijegu: Nikola Janović, kapiten naših „ajkula", ipak će u hotel. I to u kolašinsku "Lipku". Čuo je da je odličan, mada nema bazena. "E, bazen meni ne treba. Idem malo na sjever. Poslije mnogo novih godina provedenih u Kotoru, vodim djecu na planinu."
A skijanje, ako bude snijega? "I da ima snijega, i da skijam, ne bih se skijao. Imam važne utakmice, i klubu se sigurno ne bi svidjelo da im se polomim. Uostalom, ja se nikad nisam provodio za dočeke. Ali, nije mi žao.
Dato mi je na drugoj strani. To ću nadoknaditi kad prestanem da se bavim sportom. Za provod mi je sada zadužen brat. Mi se tako rasporedimo. Da, on će biti na Floridi."
Tradicionalno - sam sa samim sobom: Pitanje za profesora i književnika Dragana Koprivicu – Što misli o ljudima koji čekaju Novu godinu u kafani ili hotelu?
"Mislim da su potpuno normalni."
Ali, njemu je ipak bolje. "Novu godinu tradicionalno provodim u najboljem društvu – sam sa samim sobom. Kući." I, ne svira harmoniku, već piše aforizme. "Imam i sada jedan u glavi. Parafrazirao sam Njegoša – Ćud je muška smiješna rabota, stotinu će promijeniti žena, ne bi li mu stota doakala."
Kako, profesore, pa poznato je da volite žene?
"Da, pedeset posto posla je time završeno, još samo da se to i kod njih probudi." Ima li neka pjesma koja ga posebno podsjeti na novogodišnje praznike? "Možda ono - Sve bilo je muzika….u ljubavi s njom…" A što je sa željama, pogotovu onima koje nam se ispune. Te znaju da nas pređu. “Silno sam želio da odem u Ameriku. I otišao sam. Razočaranje sam doživio kad sam se vratio."
Profesor nije precizirao kakvo.
U svakom slučaju, barem je nastala knjiga.
G. Borović
