Danas Mirko vodi uspješan posao od kojeg, kako kaže, lijepo živi. Sve je počelo iz ljubavi prema konjima i želje da se osamostali. Za portal RTCG Mirko je podijelio svoju priču.
"Oduvijek smo živjeli na selu, ali niko iz moje porodice se nije bavio turizmom. Počeo sam sa jednim konjem, a kao dječak od 15 godina sarađivao sam sa nekim agencijama. Polako sam se osamostaljivao i nabavljao više konja", priča Šćepanović.
Ističe da je ovaj posao postao popularan u vrijeme kovida, kada su ljudi masovno bježali na planinu, želeći da se vrate prirodi.
Jahanje konja po planini Bjelasici danas je prepoznatljivo iskustvo koje mnogi turisti traže. Njegove ture počinju sa katuna Vranjak, u blizini Ski centra Kolašin 1600, gdje njegova porodica ima nekoliko koliba. Ture traju od jednog do četiri sata, a pružaju nezaboravne poglede na planinske vrhove, Biogradsko i Pešića jezero.
"Najpopularnije su ture od tri do četiri sata, gdje se mogu vidjeti oba jezera. Konji su pitomi i naviknuti na teren, pa su ture prilagođene svima i početnicima i iskusnim jahačima", objašnjava Šćepanović.
Osamostaljivanje je bio ključni korak za razvoj njegovog posla.
"Radio sam sa agencijama na početku, ali sam shvatio da radeći za druge najveći dio posla odradim ja, a najmanje zaradim. Tada sam odlučio da krenem sam, pa kako bude. Sada ljeti odradim po 500 tura", ističe Mirko.
On objašnjava da konji provode pola godine na planini, uživajući u slobodi i prirodnom okruženju, dok ostatak godine provode na imanju porodice Šćepanović u selu blizu Kolašina.
Na početku svog rada, Mirko se suočio s emotivnim izazovom koji ga je obilježio.
"Imao sam samo jednog konja, koji je bio poput najboljeg prijatelja. Nažalost, povrijedio se tokom ture i morao sam da ga uspavam. To sam teško podnio, jer za mene konji nijesu samo životinje, već plemenita i razumna bića. Nakon toga odlučio sam da nastavim i posvetim se ovom poslu. Danas imam oko 20 konja", kaže Mirko.
Pored organizacije tura, Šćepanović planira proširenje biznisa pri kraju je izgradnje još jedne kolibe na katunu, gdje bi se pripremala domaća hrana za goste.
"Najviše posla imamo ljeti, a svaka sezona je bolje od prethodne. Nabavio sam još pet mladih konja, koje polako uvježbavam. Da bi konj bio poslušan moraš ga razmaziti. Gosti su oduševljeni konjima i ljepotom Bjelasice, a mnogi se iznova vraćaju", ističe Mirko.
Na kraju, podijelio je savjet svima koji razmišljaju o sličnom poslu.
"Preporučujem svima koji žele da se bave ovim poslom da budu uporni. Na početku je teško, ali kada radite ono što volite, trud se isplati", zaključuje Mirko.
Uz ljubav prema prirodi, posvećenost i upornost, jahanje konja na Bjelasici, koje vodi ovaj momak, postalo je jedno od nezaobilaznih iskustava za sve koji posjete ovaj planinski raj.
