Odijelo za višekratnu upotrebu: Odijelo. Košulja. Cipele su, isto, tu. Nešto mi nedostaje... Prstenje? Srećom, kum je za to zadužen. Da, nedostaje kravata! Žene, barem, nemaju ovakve probleme. Navuku vjenčanicu i – gotovo! – prisjeća se Goran prvih sati svog „posebnog dana“. Nekadašnji mladoženja od nedavno je otac djevojčice.
Nepunih deset dana prije vjenčanja, kupio je odijelo koje mu je sasvim dobro stajalo. Na taj dan izgledalo je i dalje dobro, mada mu se činilo kao da se u međuvremenu smanjilo za pola broja. Za svoj „look“ izabrao je trodjelno odijelo i cipele koje ne mora da presvlači za večernju žurku.
- Sve u svemu, ovo na sebi platio sam nekih 400 eura. Dobra stvar je što sam već imao na umu da ću to nositi i kasnije, za neke druge prilike – kaže Goran, pokazujući slike sa vjenčanja.
I vjenčanica i komplet: Na drugom kraju grada, Marija, tadašnja buduća mlada, takođe se pripremala. Ona kaže da je oko podneva, samo dva sata prije vjenčanja, bila umorna kao da je već 24 časa na nogama, ali da joj se činilo kao da je od njenog buđenja, u sedam izjutra, prošlo samo sat.
- Prvo sam bila kod frizera, jer je trebalo uplesti barem tridesetak ukrasa u kosu. Onda je red došao na šminku. Sve je potrajalo barem tri – četiri sata. Oblačenje vjenčanice uopšte nije jednostavno, a dolazi na samom kraju. I – onda sam primijetila da mi vjenčanica ne stoji onako dobro, saliveno, kao što je to bilo par dana ranije, u salonu vjenčanica – kaže Marija i dodaje da nije vjerovala kada su joj govorili da se to uvijek dešava.
- Uvijek sam maštala da imam vjenčanicu koja će biti samo moja. Ipak, odlučila sam da je iznajmim, jer sam za žurku, koju smo organizovali nakon svadbe, kupila interesantan komplet – „pravda“ se Marija.
Kaže da je kuma odabrala bidermajer baš po njenom ukusu, što ne treba da čudi jer se druže već petnaest godina. Marija zaključuje da jedino o čemu je brinula jeste da li će joj cipele biti dovoljno udobne, jer u njima treba da provede cijeli dan i dio noći.
Za svakog po nešto: Saloni vjenčanica širom Crne Gore zaista nude za svakog ponešto. Najjeftiniju vjenčanicu ovih dana možete iznajmiti za samo 200 eura, dok za ekskluzivne modele treba izdvojiti i 800 eura, a sve u zavisnosti od toga da li su haljine već nošene, jesu li iz starije ili nove kolekcije. Za mlade koje, ipak, žele da zablistaju u nečemu što će zauvijek i čuvati, neka se pripreme na cijenu dva i po do tri puta veću od one za iznajmljivanje.
Zlatari već godinama nude drugačije boje i oblike prstena koji znači vječnu vjernost. Više to nije tek jednostavan zlatan krug, već se neka mogu poistovjetiti sa malim umjetničkim djelima. Za skromniji par burmi, kum treba da izdvoji barem 300 eura. U većim zlatarama, koje imaju i radionice za pravljenje unikatnog nakita, kažu da oni koji to mogu sebi da priušte, traže samo za njih napravljene burme. Ako se na njima još nađe i pokoji dragi kamenčić, ne treba da čudi cijena koju je samo za jedan vjenčani prsten platio (ne)poznati mladoženja: malo skoro hiljadu eura.
Limuzina, oldtajmer ili fijaker: Nekadašnje cjelodnevne proslave, koje su počinjale vjenčanjem prije podneva, a završavale se kasno u noć u restoranu odabranom za svadbu, danas su zamijenile popodnevna vjenčanja i večernji partiji za društvo mladenaca.
Bilo da se odluče za jednu ili obije proslave, najjednostavnije je sve prepustiti agencijama za organizovanje ovakvih događaja. Jedna od njih, „Just Be Special“ iz Podgorice, trudi se da svima izađe u susret, da im na zajednički put, doslovce, prospe latice od ruža. Ne samo da nude različite tipove i cijene restoranskih sala i njihovog ukrašavanja, angažovanje muzičara i fotografa, već imaju i instruktora plesa koji na privatnim časovima mladence može da poduči koracima i osmisli im koreografiju. Najbitnije je da sve što jedan par želi za svoj dan, u skladu sa mogućnostima, na neki način i dobije.
Umjesto dugih, američkih limuzina, pomenuta agencija nudi nešto drugačiju svadbenu vožnju, i to oldtajmerima. A postoji još nešto po čemu su trenutno jedinstveni u Crnoj Gori. Naime, za potrebe vjenčanja jednog klijenta, nabavili su - fijaker. Za romatičnu vožnju ovim raritetom, u slučaju da ista agencija već nije organizator cijelog slavlja, treba izdvojiti hiljadu eura.
Konačno, prije nego što stanu pred matičara, budući supružnici moraju da se pobrinu za još jednu stvar - administrativnu proceduru, naravno. To podrazumijeva sakupljanje izvoda i uvjerenja, i prijavljivanje za zaključivanje braka kod gradskog matičara. Svako od mladenaca za pomenuta dokumenta treba da izdvoji po desetak eura, a zajedno još 20 eura za sklapanje braka, odnosno cijelih sto ako žele da to učine van opštinske zgrade.
Kada se sve sabere, za skromno vjenčanje sa stotinak zvanica, bez pretjerivanja u bilo čemu, treba računati na trošak od minimum četiri hiljada eura. A sigurno vrijedi dati i mnogo više samo da bi se budući supružnici oslobodili stresnog organizovanja i planiranja tog dana.
Svadba sa muzikom od 100.000 eura: Pored vjenčanja koja su „obična“ (ako se bilo koje vjenčanje to može reći), ima i onih koja su privukla i veliku medijsku pažnju.
U julu 2007. godine, u tada tek otvorenom ekskluzivnom hotelu „Splendid“ u Bečićima, nekadašnji direktor grčkog fudbalskog tima AEK i menadžer marketinga CNN-a za jugoistočnu Evropu, Petros Statis, oženio se lijepom manekenkom Nedom Čađenović. Vjenčanje je koštalo par stotina hiljada eura, a među nesuđenim zvanicama na ovom „vjenčanju stoljeća“ bili su i bračni par Bekam i kreator Roberto Kavali. Istog ljeta, Nedina mnogo poznatija koleginica, Marija Vujović, udala se za pjevača Marka Vukčevića na petrovačkoj plaži Lučice, na skromnoj i opuštenoj ceremoniji u kojoj su, kako su same zvanice pričale, uživali svi prisutni.
Dvije godine kasnije, sredinom prošlog jula, Crna Gora je brujala o vjenčanju od (skoro) pola miliona eura. Na istom mjestu sudbonosno „da“ su rekli Miloš Marović, nekadašnji kapiten odbojkaškog tima „Budvanska rivijera“ i sin Svetozara Marovića, i dugogodišnja izabranica njegovog srca Tamara Pavlović. Oko 200 zvanica na 10. spratu hotela, u restoranu „Window of Montenegro“, zabavljalo je desetak bendova, kao i Severina, Ceca, Haris Džinović, Ana Bekuta i Džej. Spekuliše se da je samo „muzički dio“ oca mladoženje, ujedno i glavnog finansijera cijelog događaja, koštao 100 hiljada eura.
Iako su mladenci htjeli „tiho i neupadljivo“ vjenčanje, očigledno je da u tome baš i nisu uspjeli, jer su sa njima slavili i premijer Milo Đukanović, Slavica Eklston (bivša supruga vlasnika Formule 1, Bernija), Marina Berluskoni (kćerka Silvija Berluskonija i jedna od najuticajnijih žena u Italiji), kao i Karolina od Monaka i brojne zvijezde crnogorskog džet-seta.
No, za razliku od svjetskog džet-seta gdje se godišnje zarade oglašavaju na sva zvona, ovdašnji „trendseteri“ ne moraju polagati račune. Tako je bilo i sa Marovićima: o cijeni glamuroznog vjenčanja, moglo je samo da se nagađa.
Obični smrtnici u Crnoj Gori ipak biraju drugačiji „dan za pamćenje“, manje glamurozan i manje skup. Jer, ne treba zaboraviti, sjutra je novi dan i nakon „dana za pamćenje“.
Kristina Jerkov
