Dok u Srbiji policija još uvijek traga za napadačima na kolumnistu nedjeljnika Vreme Teofila Pančića, u Crnoj Gori je medijsku pažnju izazvala vijest da su 24 crnogorska novinara iz nekih štampanih i elektronskih medija zatražili od Agencije za nacionalnu bezbjednost informacije - da li ih ta služba prati i o njima vodi tajne dosijee.
Tako se još jednom aktuelizovala priča o položaju novinara i novinarske profesije u Crnoj Gori. Za državu Crnu Goru - koja je na pragu dobijanja statusa kandidata za članstvo u EU i članstva u NATO – tvrdnje nekih pripadnika novinarskog esnafa da je kreiran ambijent u kojem tajne službe vode o njima dosijee – nije najbolja preporuka.
Špijunska misterija: Teško je procijeniti stvarne domete posljednje akcije grupe novinara. Ukoliko zaista vjeruju da su tajno praćeni, snimani; ukoliko zaista postoje tajni dosijei – da li je realno očekivati da tajna služba, „sagne glavu” i „skrušeno prizna” svoje grijehe?
Ili, možda, svrha pomenute akcije ima jasnu političku pozadinu – da se pokaže kako crnogorska država nema demokratske kapacitete i da ne zaslužuje, ovako ustrojena, lagani put ka Evropskoj uniji?
Motive za takav, negativistički, stav dijela crnogorskih novinara omogućila je i sama država sporim djelovanjem, ne riješivši do kraja slučaj ubistva direktora dnevnog lista ''Dan'' Duška Jovanovića. Ostali su van domašaja pravde i napadači na novinare Tufika Softića i Mladena Stojovića.
U poređenju sa Srbijom ili Hrvatskom, Crna Gora možda nije ni drugačiji ni „teži slučaj“ ali, izostanak istražne i policijske efikasnosti u slučajevima napada na novinare, svakako rađa nespokojstvo i sumnje u državu i vladajuće partijske strukture.
Novinarska „prekoračenja nadležnosti”: Istina, postoji i druga strana medalje. Rad Novinarskog samoregulatornog tijela (NST) - od početka 2006. godine - pokazao je kroz brojne primjere da dio crnogorskih medija ne poštuje elementarne etičke principe profesije. U početku su to bili primjeri klasičnog govora mržnje, uočeni pogotovo tokom referendumske kampanje.
Kasnije su nastupili nešto suptilniji - ali takođe vrlo opasni – slučajevi kršenja novinarskog kodeksa, počev od medijskih manipulacija vezanih za vrijednost akcija na crnogorskim berzama, do svim kodeksima zabranjenih novinarskih presuđivanja mimo presude suda i raznih oblika klasičnog reketaškog novinarstva.
I posljedni slučajevi pokazali su da je medijska zajednica, baš kao i društvo podijeljena: u nemogućnosti da djeluje, rastrzan medijskim i političkim interesima, zamro je rad Novinarskog samoregulatornog tijela. Taj podatak dovoljno govori o položaju novinara i esnafskog jedinstva.
Istaknuti medijski poslenici u razgovoru za Portal Analitika različito su ocijenili položaj novinarske profesije u Crnoj Gori, kao i motive koji su rukovodili dio crnogorskih novinara da zatraže od ANB-a informaciju da li se vode tajni dosijei o njihovim aktivnostima.
Simbolički gest podrške: Vladan Mićunović, glavni i odgovorni urednik Televizije ‘’Vijesti’’ kaže za Portal Analitika da je, kao novinar, podržao akciju MANS-a, navodeći da je to „više simbolički gest izražavanja podrške tim ljudima”.
Mićunović dodaje da je teško očekivati da bi ANB - sve i da posjeduje tajna dosijea – to i priznala. „Ne bi to uradili ni pod mukama”, tvrdi Mićunović.
Sa Mićunovićem je u potpunosti saglasna i urednica podgoričkog dopisništva Radija Slobodna Evropa, Slavica Brajović. Naglašavajući da su svi novinari Radija Slobodna Evropa podržali akciju MANS-a, Brajovićka u izjavi za Portal Analitika ističe da su time željeli da pošalju poruku institucijama države, poput ANB-a, da bi za opšto dobro, mnogo korisnije bilo da novac poreskih obveznika i države troše na praćenje pripadnika organizovanog kriminala nego na aktiviste nevladinog sektora i novinare.
Ona ne sumnja da je novinarski rad pod budnom pažnjom ANB-a.
- Opasno je ako se institucija poput ANB-a, bavi onima koji ukazuju i istražuju, ili bar pokušavaju da istraže, sumnjive političko-finansijske veze i dilove. Novinari pokušavaju da naprave tek početne korake na putu kojim bi moralo da ide državno tužilastvo. No, živimo u državi u kojoj je za tužilaštvo pitanje broj jedan ko je na internet postavio snimak svadbe Safeta Kalića, a ne ko se i šta se vidi na tom snimku – kaže Brajovićka.
Politički motivisana priča: Dio novinarskog esnafa ne dijeli ista razmišljanja kao Mićunović i Brajovićka.
Izvršni direktor UNEM-a, Ranko Vujović, ocjenjuje za Portal Analitika da zahtjev dvadesetčetiri crnogorska novinara, nema mnogo veze sa položajem novinara u Crnoj Gori.
- U pitanju je inicijativa jedne nevladine organizacije kojoj se pridružila grupa novinara i ne vjerujem da će mnogo novih činjenica isplivati u javnost, kaže Vujović, navodeći da ta inicijativa ne može ući u kontekst priče o položaju novinara u Crnoj Gori.
Član novinarskog samoregulatornog tijela Rajko Šebek, koji je i urednik informativnog programa IN televizije, za Portal Analitika kaže da su napadi na novinare skoro svakodnevnica u tranzicionim državama. Mada, takvih primjera ima i u demokratskim društvima, kako je to nedavno bilo u Atini, navodi Šebek.
Druga strana priče: Međutim, Šebek ukazuje i na drugu dimenziju problema - da su štampani i elektronski mediji puni netačnih, senzacionalističkih i tendecioznih informacija.
- To, na žalost, često izaziva nezadovoljstvo u društvu, koje se eksponira nasiljem. Ako generalno u društvu nema odgovornosti, onda je teško očekivati da novinari budu odgovorni na način prepoznat u razvijenim demokratijama. Država bi trebalo oštro da sankcioniše napadače na medijske poslenike, a odgovornost medija može se riješiti kroz samoregulaciju i jaka novinarska udruženja koja, nažalost, u Crnoj Gori kao takva ne postoje. Dok i jedna i druga strana ne pokažu volju za pravu odgovornost, ispaštaće javnost, koja neće vjerovati ni sistemu, niti medijima, zaključuje Šebek.
Sa Šebekom je saglasan i Vujović, koji smatra da se ne može govoriti samo o zaštiti novinara, već i o zaštiti javnosti od nesavjesnog novinarskog rada.
- U pitanju je dvosmjerna akcija. Koliko novinari mogu da budu ugroženi – o tome svjedoče slučajevi napada na njih. Međutim, i nesavjestan novinarski rad itekako može imati duboke posljedice. Novinarstvo se, na žalost, kod nas često zloupotrebljava, čak i iz potpuno prizemnih motiva i interesa. Tema nije jednostavna, niti je samo u crnoj i bijeloj boji, zaključuje Vujović.
Novinari kao službena lica: Sagovornici Portala Analitika nijesu ubijeđeni da bi inicijativa - da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službena lica – značajnije uticala na položaj novinara.
Mićunović kaže da crnogorsku vlast ni sada ništa ne ometa da napadače na novinare goni i procesuira.
- Pitanje treba da glasi - da li ima političke volje da se ti procesi dovedu do kraja i na pravi način? Da li ima volje, prije svega, u organima koji su zaduženi za gonjenje, da kazne ljude koji napadaju, batinaju, i potom šire lažne konstrukcije i prebacuju odgovornost na novinare, kao što se desilo u slučaju sa gradonačelnikom Mugošom?
Sa Mićunovićem je saglasna i urednica Radija Slobodna Evropa:„Nisam sigurna da bi davanje statusa službenih lica, novinarima poboljšalo bezbjednost. Uostalom, primjer za to je i napad na Teofila Pančica. Suštinski je bitno da institucije zadužene za bezbjednost svih građana rade svoj posao i primjenjuju zakon, da počinioci budu otkriveni i adekvatno kažnjeni. Koliko je to u Crnoj Gori praksa, najbolje svjedoče primjeri – od ubistva Duška Jovanovića, do poslednjeg napada na Mihajla Jovovića”, navela je Brajović.
Izvršni direktor UNEM-a Ranko Vujović podsjeća da inicijativa o izmjeni Krivičnog zakonika - po kojem bi se napad na novinara tretirao kao napad na službeno lice - nije prošla u crnogorskom parlamentu.
Neophodna promjena društvene klime: Predstavnici medija smatraju da je neophodna promjena društvene klime u Crnoj Gori.
- Slobodnom radu novinara i njihovoj bezbjednosti jako bi pomoglo kada se svaka kritika vlasti ne bi tretirala kao akt državnog neprijateljstva. Kod nas je vrlo popularna disciplina etiketiranja, sa formalnih adresa, i iz centara moći bliskih vlastima, zaključuje Slavica Brajović.
Pitanje je, takođe, koliko su novinari spremni i sposobni da doprinesu promjeni ukupne društvene klime. Da bi postali moralna savjest društva, i sami moraju imati i savjest i moral i znanje.
Nenad Zečević
