Zapravo, negdje između 80 i 90 odsto ljudi koji cijelog života puše po kutiju cigareta na dan i više – nikada neće oboljeti od raka pluća.
U čemu je stvar?
Naučnici već duže vrijeme pretpostavljaju da je odgovor u genetici, ali tek je novo istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Genetics, bliže razjasnilo ovu misteriju.
Prema autorima studije tajna je u tome što neki ljudi imaju ćelije koje oblažu pluća s aktivnijom genetikom za popravljanje DNA, što ih može zaštititi od nastanka raka, čak i kada puno puše, prenosi Index.hr.
U istraživanju je učestvovalo 14 ljudi koji nikada nijesu pušili i 19 lakih, umjerenih i teških pušača. Autori u uvodu pišu da su sekvencirali cijeli genom proksimalnih bazalnih ćelija bronha od 33 učesnika između 11 i 86 godina s istorijom pušenja koja je varirala od nepušača do 116 pak-godina.
Jedna pak-godina je jedna godina u kojoj pušač svaki dan puši po jednu kutiju cigareta dnevno. Ako neko puši dvije kutije dnevno, onda će za 10 godina nakupiti 20 pak-godina.
Površinske ćelije prikupljene iz pluća učesnika sekvencirane su pojedinačno kako bi se izmjerile mutacije u njihovim genomima.
"Ove plućne ćelije žive godinama, čak i decenijama, i zato mogu da akumuliraju mutacije, kako s godinama, tako i s pušenjem", objasnio je jedan od autora studije, epidemiolog i pulmolog Simon Spivak s Medicinskog fakulteta Albert Ajnštajn.
"Od svih tipova ćelija pluća, kod njih postoji najveća vjerovatnoća da će postati kancerogene", dodao je.
Autori navode da su u istraživanju pronašli povećanje učestalosti mutacija s godinama kod nepušača, s tim da su mutacije bile značajno učestalije među pušačima.
Kada su te mutacije ucrtali u grafikon koji je pokazivao prolazak vremena, pokazalo se da su one pratile linearni porast rizika od raka do oko 23 pak-godine, nakon čega nije uočeno dalje povećanje učestalosti mutacija. Drugim riječima, broj mutacija, a time i rizik od raka kod analiziranih učesnika rastao je do 23 godine pušenja jedne kutije na dan, i tu je ostao na tom nivou.
Autori su zaključili da to ukazuje na individualnu selekciju za izbjegavanje mutacija.
"Najveći pušači nijesu imali najveće opterećenje mutacijama", kaže Spivak. "Naši podaci sugerišu da su te osobe možda preživjele tako dugo uprkos pušenju jer su uspjele da suzbiju dalje nakupljanje mutacija. Taj prestanak porasta mutacija možda proizlazi iz toga što ti ljudi imaju vrlo djelotvorne sisteme za popravak oštećenja DNK ili za detoksikaciju dima cigareta", pojasnio je.
Nema dileme da dim duvana uzrokuje mutacije ćelija u plućima, ali hoće li se te mutacije razviti u tumore zavisi od toga koliko dobro tijelo može da popravi DNK.
Geni koji se bave popravkom DNK mogu biti naslijeđeni ili stečeni, a njihovo utišavanje je i u ranijim istraživanjima povezano s razvojem tumora.
Naučnici još ne znaju tačan odgovor na pitanje što u tijelu određene osobe omogućava bolje popravljanje DNK.
"Sada želimo da razvijemo nove testove koji mogu da mjere nečiji kapacitet za popravak DNK ili detoksikaciju, što bi moglo da ponudi novi način za procjenu nečijeg rizika od raka pluća", rekao je genetičar Jan Vijg, jedan od naučnika koji su radili na istraživanju.
Ovi testovi možda bi mogli da pomognu ljudima i ljekarima da u nekoj mjeri procjene individualne rizike pušača.
