"Jaz između dvije strane u pogledu energetske politike je sada gotovo nepremostiv", ocijenio je Kopač u autorskom tekstu "Poziv Zapadnom Balkanu da se probudi" koji je objavio portal balkangreenenergynews.com.
Analiza EZ je pokazala da ugalj dobija značajne subvencije koje narušavaju tržište, obrasce potrošnje i dugoročnu održivost energetskih sistema na Zapadnom Balkanu koji svi, osim albanskog, u velikoj mjeri zavise od uglja.
Direktne subvencije dostigle su više od pola milijarde eura u periodu 2015-2017, i što je po Kopačevim riječima još gore, po jedinici instalisane snage su znatno veće nego za energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora.
Indirektne subvencije takođe igraju veliku ulogu.
"Dvije vrste subvencija koje su analizirane u studiji – poslovanje sa niskom ili negativnom stopom profitabilnosti i izostanak plaćanja emisija CO2, uz pretpostavku cijene od 20 eura po toni CO2 – dostigle su skoro milijardu eura godišnje u pet zemalja članica", naveo je Kopač.
Kako je dodao, s obzirom na veliki nivo subvencionisanja, proizvođači električne energije iz članica EZ na evropskom tržištu imaju komparativnu prednost i zato EU razmatra neku vrstu takse na emisije ugljenika (border ađustment mechanism) kako bi otklonila tu nejednakost.
"Ako bi se takva mjera uvela, mogla bi da zaustavi sve napore ka integraciji tržišta električne energije i vrati na početak čitav proces koji vodi EZ", ocijenio je direktor Sekretarijata EZ.
On je rekao i da se se kao razlog za nastavak proizvodnje u zastarelim elektranama često navodi sigurnost snabdjevanja.
Studija Sekretarijata pokazala je i da adekvatnost sistema neće biti ugrožena ako su tržišta električne energije u potpunosti integrisana i ako se postepeno uvodi prelazna taksa za emisije CO2.
"Postepeno uvođenje prelazne takse na CO2 bi odložilo ekonomski opravdano zatvaranje nekih elektrana na ugalj, i to dok članice EZ ne uđu u EU, kada će plaćati punu cijenu CO2 emisija", napisao je Kopač.
Dosad je Crna Gora jedina uspostavila cijenu za emisije CO2 - 24 eura po toni.
Kopač je ocijenio i da trenutna kriza izazvana COVID-19, koja je smanjila cijene emisija CO2 na tržištu EU, pruža priliku za uvođenje sličnih šema u zemljama EZ.
Prema njegovim riječima, novi prihodi mogli bi da se iskoriste za energetsku efikasnost ili druge zelene mjere, a podjednako je važno i postepeno ukidanje direktnih i indirektnih subvencija za ugalj i preusmjeravanje uštede u mjere za smanjenje energetskog siromaštva.
"Sada smo u krizi. Ali, u svakoj krizi postoji prilika. Bez obzira koji put vlade odluče da slijede tokom sljedećih mjeseci, ta odluka imaće dugotrajan efekat na budućnost zemalja i njihovih građana", zaključio je Kopač.
EZ je osnovana prije 15 godina kao glavni mehanizam za integraciju energetskih tržišta zemalja koje nijesu članice EU u jedinstveno evropsko tržište energije.
Njene članice su EU i devet ugovornih strana - Albanija, BiH, Srbija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Ukrajina, Moldavija i Gruzija a status posmatrača imaju Jermenija, Norveška i Turska.
