Kako navodi, institucionalna kriza u kojoj se Crna Gora nalazi doživjela je kulminaciju odbijanjem predsjednika države da predloži Skupštini mandatara, iako je to njegova izričita ustavna obaveza.
"Predsjednik je tako ostavio Crnu Goru bez funkcionalne izvršne vlasti i ozbiljno ugrozio demokratske procese. Odbijanje da imenuje mandatara, obrazloženo je sumnjom u postojanje većinske podrške g. Lekiću. Umjesto mandatara, predsjednik je predložio skraćenje mandata Skupštini, što je parlamentarna većina odbila, utvrđujući tako nespornu podršku mandataru. Ovaj zakon daje šansu predsjedniku da iskoristi svoja ustavna ovlašćenja i ispuni svoje obaveze, te da imenuje mandatara i izbavi zemlju iz institucionalne krize koju je uzrokovao", kazala je Kordić.
Ona dodaje da "branioci neustavnog postupka predsjednika, u pokušaju da drže državu u stanju političkog limba, i dalje osporavaju postojanje jasne parlamentarne većine sa rezultatima lokalnih izbora".
"Ako slijedimo dalje tu, istina, izvrnutu logiku, porazom DPS-a na parlamentarnim izborima 30. avgusta, morao bi da se ospori legitimitet predsjednika Đukanovića i njegovo pravo da obavlja svoju funkciju. Poštujući pravni sistem i demokratske procese, niko od pobjednika 30. avgusta nije negirao predsjedniku države da do kraja iznese svoj mandat, ali mu nije priznao ni nadustavni status koji pokušava da mu se dodijeli", isitče Kordić.
Ona dodaje da osnovni argument kojim se "osporava zakon i brani stanje krize koju je izazvao predsjednik države" je da se zakonom ne mogu mijenjati ustavna rešenja.
"I to je istina. Ne mogu. No i ne mijenjaju se, već se razrađuju, kao što se čini i drugim zakonima. Teza parlamentarne manjine, gubitnika izbora iz 2020. godine, je međutim da se niti jedna ustavna kategorija ne može tretirati zakonima, što se protivi logici i samom ustavnopravnom uređenju. Po toj logici, ne bi smio da postoji ni zakon o Skupštini, niti o Vladi, pa ni sam Poslovnik Skupštine kojim se detaljno uređuju procedure u kojima se realizuju ustavna ovlašćenja Parlamenta. Naravno, Skupština bi morala ubrzo izglasati ova dva važna zakona, kao i da izvrši izmjene i dopune Zakona o Ustavnom sudu", navodi Kordić.
Već sam Ustav, kako poručuje, jasno ograničava pravo predsjednika da za mandatara imenuje bilo koga, već ga obavezuje da svoj prijedlog utemelji na volji parlamentarne većine kroz konsultacije sa predstavnicima parlamentarnih stranaka.
"Sjetimo se da je imenovanje g. Abazovića za mandatara predsjednik obrazložio time da se „uvjerio kroz konsultacije da on ima većinsku parlamentarnu podršku“, a mandat dao g. Krivokapiću na osnovu potpisa poslanika. Prema tome, DPS-u je savršeno jasno da ovakvim osporavanjem zakona direktno stavljaju „ustavnu omču“ oko vrata svom predsjedniku", zaključila je Kordić.
