“Pacijent je bio pozitivan na korona virus od 29. avgusta, a preminuo je od srčanog zastoja i nije bio vakcinisan”, saopšteno je iz Kliničkog centra Crne Gore. I to je jedino što je država kazala.
I majka Milice Nikić je preminula pd posljedica korone prije dvadesetak dana. Od cijele porodice je ostao samo dječak, jer je i otac preminuo prije par godina. Tako je korona razorila još jednu porodicu u Crnoj Gori.
U istom danu kada je korona odnijela svoju najmlađu žrtvu – sa frekvencija Adria televizije, u bizarnoj emisiji posvećenoj, kako su naveli domaćin i njegovi gosti, „kovid diktaturi“, poslata je poruka da „ne treba čuvati život po svaku cijenu“ i da je poštovanje epidemijskih mjera „stvar ličnog izbora“.
Nije možda ni za čuđenje da se ovakvi stavovi čuju na nekoj televiziji, mada to do sada nije bio slučaj, ali se stvari očigledno mijenjaju. Crna Gora je zemlja prva u Evropi, a druga u svijetu u broju inficiranih korona virusom po glavi stanovnika. Treći smo po smrtnosti na svom kontinentu, a četvrti na planeti.
Nije neobično u državi u kojoj su za nevakcinisanog premijera koji donosi mjere, mjere stvar ličnog izbora koje krši prilikom svakog pojavljivanja u javnosti. To je lični izbor njegov i članova Vlade. I crkve.
Na nestajanje cijelih porodica ćuti sistem u kome su upravljanje epidemijom od ljekara preuzeli ekonomisti, koji su odlučujući o tome da bez ikakvih kontrola dozvole ulazak turista u državu, u svojim excel tabelama, vjerovatno, izračunali da su 370 izgubljenih duša, koliko je u Crnoj Gori ljudi umrlo od korona virusa od 1. avgusta, „prihvatljiv“ gubitak.
„Struka“, po instrukcijama Vlade čiji je predsjednik vrhovni crnogorski antivakser Zdravko Krivokapić, saopštava lažne informacije na konferencijama za novinare, da bi opravdala ublažavanje mjera u trenutku kada ih većina zemalja pogođena novim talasom infekcije pooštrava.
Nestajanje i prihvatljiv gubitak života su normalni u zemlji gdje je, prema riječima potpredsjednika Vlade, najvažnija stvar za građane novi tužilački savjet, a ne činjenica da je prirodni priraštaj u sedam mjeseci otišao u minus 660 posto. Prvi put u istoriji.
Zahvaljujući „upravljanju“ epidemijom u posljednjih godinu, transmisija je tolika da bi teoretski mogla biti izvor neke nove mutacije, odnosno stvaranja novog soja korona virusa.
Dok se predstavnici zdravstvenih vlasti upiru da dokažu da su bolji od svojih prethodnika, umjesto da izađu pred javnost i otvoreno saopšte činjenice vakcinacija nije obavezna i ostavljena je na savjest čak i medicinskim radnicima. Oni, po izboru nevakcinisani, liječe pacijente koji nemaju pravo da traže vakcinisanog ljekara ili medicinsku sestru. Jer je dobrovoljno i prevazilazi ljekarsku etiku.
Crna Gora je na listi od 200 zemalja, među najgore pogođenim epidemijom korona virusa od njenog početka do danas.
Tempo vakcinacije je spor, a podatak o procentu vakcinisanog punoljetnog stanovištva nerelevantan, iako ljepše zvuči od procenta vakcinisanih u ukupnom stanovništvu, koji je jedva preko trećine. A premijer optimistično najavljuje kolektivni imunitet za godinu, kada će navodno biti 70 odsto vakcinisanih.
Tačno je i da je od ukupnog broja umrlih od posljedica infekcije korona virusa koji je premašio dvije hiljade, prema zvaničnim podacima, gotovo dvije trećine umrlo od januara do danas.
Činjenica je da koliko god u Institutu za javno zdravlje mjerili premijeru antitijela, ne postoji njihov „prihvatljivi nivo“, kao i da građanima vrh države šalje oprečne poruke svojim nesavjesnim ponašanjem.
Razmišlja li premijer o težini riječi koje je izgovorio direktor IJZ-a da ga doktori ne mogu natjerati da se vakciniše, danas kada je maloljetni brat preminule, nevakcinisane, devetnaestogodišnjakinje ostao sam.
Razmišljaju li Mickej i Jakov o cijeni njihove odluke da realizuju „brutalnu turističku sezonu“ koju zdravljem plaćaju građani Crne Gore. Stidi li se rukovodstvo IJZ-a što su upravljanje epidemijom prepustili njima bez ijednog podignutog glasa?
Možda su zbog toga oćutali tragičnu vijest o smrti tinejdžerke iz Nikšića.
