Danas, kad je Crna Gora samostalna, ovdašnji meteorolozi u poslednjih nekoliko godina to isto govore za selo Kosanica, tridesetak kilometara udaljeno od Pljevalja.
Kako kaže Milutin Petrović, dugogodišnji nastavnik geografije u seoskoj školi u Kosanici, njihovo selo je postalo poznato tek poslednjih nekoliko godina, od kada se zvanično počela mjeriti temperatura i kada su u blizini školskog objekta postavljeni instrumenti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.
"Poslednjih dana je bilo veoma hladno, ali je to za ovaj naš kraj, koji, zbog stalno ekstremno niskih temperatura, zovu i Sibir, daleko od onih temperatura koje su prošle godine mjerene, kada je minus dostizao do blizu 30 stepeni Celzijusovih ispod nule. Prije neko jutro bilo je minus deset", kazao je on.
Ledi se krv u žilama
Kako je kazao Vojo Zindović, ponori su razlog niskih temperatura na Kosanici, koje i usred ljeta znaju da budu u minusu do pet stepeni.
"U ovom naselju postoje dva velika ponora, Kosanički ponor, gdje se skuplja velika voda, i Bitinski ponor. Imamo i dva manja ponora i oni mnogo utiču na hladnoću jer idu i do 1.300 metara u dubinu. Pred noć, čim sunce zađe, odmah se stvaraju magle, izmaglice i led, i to je zaista neizdrživo", kazao je Zindović.
Mještanin susjednog sela Bobovo Dimitrije Jelovac potvrđuje da se kad se stigne u Kosanicu krv u žilama zaledi od zime.
"I kod nas je hladno, ali je Kosanica nepodnošljiva. Nije lak njihov život, ali šta da se radi", kaže Jelovac.
"Inače, mi se nalazimo na 1.250 metara nadmorske visine i s razlogom nas smatraju najhladnijim mjestom u Crnoj Gori. Kod nas su zabilježene najniže temperature, i do 40 stepeni ispod nule kada padne snijeg. Visoravan je ovo, na otvorenom smo. Najhladnije je u zaseoku Jovići, u našem selu blizu školskog objekta, gdje je samo kuća Ljubana Jovića. Na pravoj je vjetrometini i tu je najhladnije", kaže Petrović.
Ističu da zimu podnose dobro, da su na nju već navikli i da su očvrsli na ovako velikim minusima.
"Bio nam je problem sa školom, u kojoj je bilo hladno i teško se mogla zagrijati kad temperatura padne debelo ispod nule. Taj problem je prije nekoliko godina riješen uvođenjem parnog grijanja, tako da smo i mi nastavnici i đaci odahnuli. Ipak, za razliku od nekih davnih godina, sada je u školi samo 14 đaka", priča Petrović.
Ovdje život nije lak ni ljeti, kada je dosta slane, zbog čega imaju problem da se bave poljoprivredom.
"Privikli se više ovdje ljudi. Kao da smo u Sibiru. Velike hladnoće doprinijele su da je na ovom prostoru sve manje stanovnika. Otjera ova zima ljude odavde. Otišao ko je gdje imao da ode. U Kosanici su tragovi surove klime. Oronuli i napušteni objekti kao svjedočanstva odlaska nekadašnjih žitelja u potrazi za boljim životom", ukazuje Petrović.
