Najveći trgovački lanaci u Crnoj Gori, ali i nekoliko manjih, u saradnji sa Ministarstvom ekonomskog razvoja i turizma pokrenuli su akciju “Stop inflaciji” kojom su snižene cijene brojnih artikala iz osnovne potrošačke korpe.
U marketima popusti su više nego vidljivi. Sada je za litar ulja potrebno izdvojiti od 1.35 eura pa naviše, dok je samo prije mjesec litar koštao više od dva eura. Značajan popust bilježe i sirevi, pa se sad kilogram trapista može kupiti za 5.5 eura, a samo prije dva mjeseca dostizao je 14 eura. Na akciji su I meso, kafa, slatkiši, sredstva za higijenu, tjestenina…
Građani sa kojima smo razgovarali zadovoljni su konačnim padom pojedinih cijena. Ističu i da bi akcija trebalo da obuhvati još neke proizvodi. S druge strane, ekonomski analitičar i predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca Vasilije Kostić smatra da Vlada ovom mjerom želi stvoriti privid o osmišljenom i racionalnom ekonomskom postupanju.
Strateški neosmišljen postupak Vlade
“Akcija Stop inflaciji predstavlja još jedan separatan – ad hoc postupak Vlade odnosno Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma. Zapravo, govori o potpunom odsustvu strateškog djelovanja u formi cjelovitog antiinflacionog programa mjera čiji bi suštinski dio, prije svega, trebalo da bude: ublažavanje negativnih posljedica inflatornih uticaja na standard građana kao i pravci djelovanja u stabilizovanju makroekonomskih prilika u mjeri mogućeg”, kazao je Kostić za Portal Analitika.
Nažalost, kako ističe, ništa od to dvoje nemamo već palijativno djelovanje - od danas do sjutra - sa naglašenom notom političkog marketinga čime se želi stvoriti privid o osmišljenom i racionalnom ekonomskom postupanju.
“Zato bih onome što su rekli za ovu akciju da je “Vlada pogodila metu” dodao: ali promašila cilj. Istine radi, treba reći da u datoj situaciji niti Vlada niti Ministarstvo nemaju na raspolaganju instrument kojim bi mogli značajno da poboljšaju stanje, ali svakako, to ne znači da način djelovanja mora biti takav kakav jeste. Upravo suprotno. On mora biti temeljno drugačiji – strateški osmišljen i operativno koncipiran. Jer, nije svejedno sa kakvim posljedicama će privreda i društvo završiti kada kriza prođe. Naprotiv. Sa kakvim posljedicama ćemo se suočiti kasnije zavisi od sadašnjeg načina upravljanja krizom, a on je do sada strateški neosmišljen i ad-hoc - od slučaja do slučaja”, ističe Kostić.
Akcija dobra za pojedinca, loša za sistem
Naš sagovornik ističe da odsustvom strateškog u pristupu potvrđuje i naziv akcije “Stop inflaciji” jer niti je, kako pojašnjava, inflacija samo trenutni rast cijena niti samo prehrambenih proizvoda. Ističe o da se ne može zaustaviti jednokratnim djelovanjem.
“A i termin akcija ukazuje na kratkoročnost i ograničenost. Jedno, dakle, protivurječi drugome. Osim toga, pojedinačni dogovor sa kompanijama, ne sporeći dobronamjernost, ne bi trebalo da budu način komuniciranja Ministarstva sa privredom već je to morala biti komunikacija na institucionalan način, kroz institucionalnu organizaciju privrede, odnosno kroz njenu organizaciju ili putem njenog udruženja. Ovako je čitavoj akciji data lična nota koja može biti dobra za pojedinca, ali je nesumnjivo loša za sistem, i njegov institucionalni razvoj koji nam i tako manjka”, ističe Kostić.
Sagovornik Analitike napominje da određana prednost ove mjere jeste izvjesno smanjenje cijena što će, kaže, koliko toliko pomoći lakšem sastavljanju kraja s krajem velikog broja ljudi.
“Kažem, koliko toliko, jer ako se pažljivo pogleda, ne radi se o drastičnom smanjenju cijena, što upućuje na to da trgovci nijesu imali veliki prostor za smanjenje cijena, odnosno da su ipak bili u pravu kada su govorili da njihove marže nijesu visoke iako su ih neopravdano i neodgovorno označavali ekstraprofiterima”, ocijenio je Kostić.
Država troši bez granice
Ključni uticaj na cijene, objašnjava Kostić, ima neefikasna i preglomazna država sa visokom javnom potrošnjom, visokim porezima i visokim opterećenjem troškova rada.
“Ipak, ono što vidim kao stvarnu prednost ove mjere jeste jačanje socijalne kohezije društva jer su najveće crnogorske kompanije (a sada i druge) pokazale visok stepen društvene odgvornosti, ne prvi put. To ne bi trebalo zanemariti ili zaboraviti”, ističe Kostić.
U startu akciju su podržali veliki trgovinski lanci: Voli, Mercator, Laković, Domaća trgovina (Aroma, City, Conto), Franca i Megapromet. Kasnije su se akciji pridružile i manje kompanije poput Martexa i Mitrosa, a potom i kompanija “Mil Pop”. Najavljeno je da će se uskoro na spisku akcijskih proizvoda naći i neki ljekovi. Ipak, odluka da se pridruže ovoj akciji koštaće i crnogorske markete, a time i državu.
“Akcija se, kao što znamo, realizuje na teret poslovanja crnogorskih maloprodajnih lanaca što sa stanovišta opšte ekonomske uspješnosti privrede nije dobro ni za privredu ni za državu pa je pogrešno konstatovati kako to ništa ne košta državu. Naprotiv, ono košta i privredu i državu. Nažalost, kod nas se “država” posmatra kao entitet finansiran nezavisno od privrede pa otuda takva zabluda. Ali, rekao sam, elemenat društveno odgovornog poslovanja je izuzetno značajan za mala društva kao što smo mi, naročito u ovakvim situacijama, i trebalo bi da predstavlja dovoljnu kompenzaciju za odricanje od dijela poslovnih rezultata maloprodajnih lanaca. Kažem “trebalo bi” jer mi rađe pamtimo zlo nego dobro. Činjenica da se priključuju i druge manje kompanije govori u prilog širenju dobre društvene atmosfere”, ukazuje Kostić.
Bez opipljivog efekta na duži rok
Sagovornika Analitike pitali smo u kojoj bi mjeri dugoročno ovakve akcije mogle dati dobre rezultate, te šta je još potrebno uraditi kako bi se umanjili negativni efekti inflacije i dodatno zaštitili i građani i privreda.
“Naravno, ovakva mjera je ograničenog dejstva i ograničenog trajanja. Ona i ovakve slične akcije ne mogu dati opipljiv efekat na duži rok. Na duži rok se moramo za građanina i njegov standard boriti, upravo, suprotno onome što se trenutno čini, kroz nekontrolisano javno trošenje, nekontrolisano zapošljavanje u ionako preglomaznoj administraciji i stalnim poreskim zahvatanjima i zaduživanjem. Održiva ekonomska politika koja može da rezultira boljim standardom, nižom inflacijom, jeste politika smanjenja opterećanja po osnovu troškova rada (stimulativna poreska politika), podsticanja investicija i razvoja preduzetništva, restukturiranjem privrede i redukcije državnog aparata i mnogo čime drugim”, ističe Kostić.
Na stabilizaciju cijena ćemo pričekati
U protekle dvije godine inflacija u Crnoj Gori, ali i na globalnom novou, bilježila je rekorde. Naš sagovornik ističe da ćemo na neko ozbiljnije pojeftinjenje, ipak, morati još pričekati.
“Stabilizaciju cijena odnosno inflacije moguće je očekivati samo onda ukoliko, prije svih, monetarne mjere ali i druge koje preduzimaju vlade zemalja dominantnih ekonomija u svijetu budu dale očekivane rezultate, za šta sada postoje naznake, ali ne u željenoj mjeri”, pojašnjava Kostić.
Osim toga, kako kaže, geostrateška dešavanja, kao što su ratovi, daju ništa manje važan pečat svjetskom ekonomskom oporavku, a ona ne ohrabruju za sada.
“Onog momenta kada tražnja bude na nivou ponude moguće je očekivati stabilizaciju. Nažalost, za sada to ne izgleda da će se ubrzo desiti, ali kažem, naznake postoje. Takav pozitivan talas stabilizacije bi se prenio i na nas kao što se prenose i negativni. Princip je u osnovi isti, ali ipak ta ravnoteža bi se uspostavila na višem nivou što bi značilo da nema mjesta za mnogo optimizma kada su sniženja cijena u pitanju”, ističe sagovornik Portala Analitika.
Šta kažu građani
Kada je riječ o građanima, akcija “Stop inflaciji” naišla je na odobravanje, jer u uslovima ovolike krize i inflacije znatan broj stanovništva Crne Gore teško je mogao prištiti i ono najosnovnije.
„Pozdravljamo. Sniženi su porezi i povoljnije cijene, ali bi ipak u odnosu na ovo trebalo da budu i veće penzije“, kazao nam je bračni par Marija i Vasko Vukadinović.
Oni napominju da su proizvodi i na sniženju skupi u odnosu na njihova primanja.
“Dako se promijeni Vlada, pa da krene nabolje. Ono što se svakog dana kupuje, treba da bude jeftinije”, kažu Vukadinovići.
Neki od sugrađana pitaju se i koliko će akcija trajati, odnosno šta nakon njenog završetka.
„Šta će se to osjetiti? Ništa. I koliko će to trajati? Popust je mali, nema ga za na neke artikle ni po 10 centi”, kazao je Podgoričanin Sretko Minić.
Kako kaže, 800 eura je neophodnost za jednu četvoročlanu porodicu. Iako je, prema njegovim riječima, to neophodna svota da se pokriju osnovne potrepštine, platežna moć prosječnog stanovnika nije ni približna toj sumi.
Ističe i da je hljeb skup, te da bi i to trebalo da se nađe u “akcijskoj korpi”.
Podgoričanin, Dragan Nikolić potvrđuje pak da su cijene uočljivo niže.
“Ali cijene namirnica još uvijek su visoke, trebalo bi da budu znatno niže. Na sniženju su oni artikli koji nijesu aktivno prisutni u našoj svakodnevici. Treba raditi na tome da mlijeko, sir i hljeb budu jeftiniji”, poručio je Nikolić.
Treba da brinemo kako da podignemo standard
U kontekstu ovog stava našeg sugrađanina valja podsjetiti da je nedavno odlazeći ministar Đurović ustvrdio kako je “kod nas jeftinije živjeti nego u Njemačkoj, Francuskoj ili nekoj drugoj zemlji”, iako je u poređenju sa državama regiona, Crna Gora na vrhu neslavne liste po visini stope inflacije.
“Crna Gora ima najvišu stopu inflacije od zemalja regiona jer region nije imao program “Evropu sad”, ali nama izgleda to ništa ne znači pa se nastavlja tamo gdje se stalo. Stoga bi bilo bolje da brinemo o tome kako da na održiv način podignemo standard naših građana nego da licitiramo o tome gdje je jeftinije živjeti”, naglašava Kostić.
Stava je da nije poenta gdje je jeftinije nego gdje je bolje jer, kako kaže, jeftinije skoro uvijek znači lošije.
“Nama ne treba da bude cilj jeftinije, nego nivo kvaliteta života koji se, pored ostalog, izražava tzv. Indeksom humanog razvoja”, zaključuje Kostić.
