Fotografija na vajber servisu telefona. Dijete od godinu i po, dvije. Podignuto na rukama koje se ne vide. I tako se primaklo obruču na staklenoj košarkaškoj tabli marke „šelde“. Lopta izbačena i „stala“ na obruču. Kao da razmišlja hoće ili kroz mrežicu ili će se - bez dodira sa njom - vratiti na parket. I onda fenomen. Ruke dječaka od dvije godine i koji je izbacio košarkašku, u pravom položaju šutera – desna ruka ostala za loptom, a lijeva „otišla“ u stranu. Onako kako se uče prve lekcije šutiranja...
Ova fotografija je na telefonu Feđe Pajovića. Sina crnogorske košarkaške institucije Gavrila Gaša Pajovića. Kadetskog košarkaškog viceprvaka Evrope. Talentovanog juniorskog pleja koji je upisao i seniorske minute u dresu Budućnosti Volija. Jednog od talenata-oslonaca Studentskog centra. Ozbiljnog pojačanja ambiciozne ekipe Metalac iz Valjeva u sezoni 2021/2022. I nažalost, sa 22 godine, na telefonu bivšeg košarkaša. Narušeno zdravlje je, bez pardona i bilo kakvih drugih ponuđenih uslova, stavilo tačku na igračku karijeru tek stasalog seniora koji je tada nosio dres Metalca iz Valjeva.
Feđa se sjeća vremena i ambijenta u kojem je nastala fotografija. Bio je dvogodišnjak ili tek nešto malo stariji. Često je dolazio na treninge sa ocem Gašom. Dok ne bi počeli treninzi, imao bi slobodu da malo potrči parketom za loptom ili da uz pomoć nečijih ruku „krene“ sa loptom ka obruču i mrežici…
A šuterski položaj ruku dvogodišnjaka. Kojem ga niko nije naučio. Koji mu niko nije pokazao. Potvrda da se
košarka rodila u Feđi Pajoviću, davno prije osam godina kada je otišao na prvi košarkaški trening. Kaže da je malo prije toga krenuo sa fudbalom. I tenis je na kratko bio dio interesovanja.
Roditelji, otac Gavrilo i majka Sandra su, kaže Feđa, dozvolili da bira sport kojem ću pripasti.
''I bilo je nekako prirodno da se odlučim za košarku'', priča Feđa.
U tom njegovom košarkaškom izgledu bilo je dosta sličnosti sa ocem Gašom. Još ko se sjeća Gavrila Pajovića kada je kao tinejdžer, sa 19 godina, prešao iz Budućnosti u Bosnu za tada rekordno klupsko obeštećenje.
Lopta pametna. Lopta sigurna. Lopta precizna. I ono što su imali i Gašo i Feđa – razumijevanje košarke kao igre.
''Igramo ono što se dogovorimo, igramo ono što trener kaže, ali igramo i ono što ja kao plejmejker u tom trenutku odlučim da se igra'', dodaje.
''Počeo sam u KK Podgorica i prvi trener mi je bio Igor Đaletić, a kasnije Marko Kokotović. U Budućnosti sam imao više trenera. U pionirima Nenad Milošević, u kadetima Miloš Radović, takođe u kadetima i juniorima Petar Mijović. Svakom od njih sam zahvalan za svoj košarkaški razvoj. Najradije se sjećam perioda u juniorskom timu Budućnost Volija. Za te nepune tri godine sam najviše radio, trenirao i napravio iskorak prema seniorskoj košarci. Mislim da je kao kruna velikog rada i dobrih igara u juniorima stigao poziv Petra Mijovića da debitujem u seniorskoj ekipi Budućnosti Volija u završnici Crnogorske lige. Bio je to najljepši osjećaj u mojoj karijeri jer je Budućnost tim za koji navijam od rođenja. U Studentskom centru se nijesam najbolje snašao, nijesam puno igrao pa sam morao tražiti sreću neđe drugo. U ljeto 2021. godine stigao je poziv Metalca iz Valjeva i trenera Branislava Ratkovice. Prihvatio sam bez mnogo razmišljanja i pokazalo se da sam imao dobru procjenu. Mlad tim. Ambiciozan, momci i ljudi iz kluba su me prihvatili na pravi način tako da sam uživao u Valjevu i iz toga perioda nosim samo najljepše uspomene'' priča Feđa Pajović.
I onda kreće ta surova strana života i usmjerava se ka razigranom i rastrčanom 20-godišnjaku koji uživa u košarci i živi za košarku. U toj zbirci nevolja i nesreća, šta je sve čovjeku i čovječanstvu uzela epidemija kovida, nažalost, našao je svoje mjesto i Feđa Pajović…
''Krajem decembra 2021. godine sam imao kovid. Međutim, nijesam imao nikakvih simptoma, nijedan detalj, iako smo tada sve pažljivo pratili, me nije navodio da imam infekciju. Trenirao sam par dana sa kovidom i odigrao čak i utakmicu. Poslije nekoliko dana sam na treningu osjetio slabost i sjutradan odmah otišao na detaljne preglede. U početku te situacije, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću morati da završim karijeru. Ipak, dolazi dan kada mi doktor saopštava da ću morati da završim sa košarkom, koju najviše volim, kojoj pripadam, koja mi je sve. Bolno…. U početku sam pokušavao da to ne prihvatim, da pobjegnem od toga. Kako je vrijeme prolazilo, mirio sam se sa tim i nosio na pravi način. Zdravlje je bilo važnije jer sa nastavkom košarke, nažalost, ne bi bilo ni košarke, ni zdravlja'' iskreno će Feđa Pajović.
Iako će u februaru napuniti 22 godine, Feđa Pajović o neželjenom i nevoljnom igračkom raskidu sa košarkom priča kao ,,ratni veteran“. Hrabno, odvažno, sa samopouzdanjem mladog čovjeka koji zna svoje sljedeće korake. Zna šta je izgubio, ali još bolje zna da život nije sabiranje gubitaka, već hrabro kretanje u nove početke. Kovid mu je uzeo igru, ali mu nije uzeo košarku.
''Košarka je moja najveća ljubav. Ponosam sam na svoju kratku karijeru i na sve što sam uradio. Mislim da sam radio pošteno, ispravno, srcem. Raskid sa košarkom kao igrom bio je najteži trenutak u mom životu. Pogotovo što sam u tom momentu igrao možda i najbolju košarku od kada sam postao senior. Psihički dosta težak period je iza mene, ali to je sada prošlost. Moram se okrenuti novim izazovima, gledati naprijed i samo pozitivno'' trezveno razmišlja mlađani Pajović.
Kud će toliko košarke u Feđi Pajoviću, bez opet u – košarku. Kud će toliko plejmejkerskog znanja i osjećaja, bez opet u – košarku. Kud će toliko porodične sportske tradicije, bez opet u – košarku. Feđa priznaje da želi da se bavi trenerskim poslom. I dok je igrao, pratio je pojedine trenere i njihov rad. U košarci postoji taj nevidljivi, ali most na sigurnim temeljima, između plejmejkera i trenera.
Tako će naredni septembar biti mjesec novih Feđinih početaka. Otvoriće vrata Fakulteta za sportski menadžment. I krenuće tim sigurnim mostom koji spaja plejmejkera i trenera u košarci.
Kada znamo koliko je košarke ostalo u njemu, onda – blago treneru u njemu. Ono što je ostao dužan kao igrač, vratiće kao trener… Košarci.
Kadetsko srebro
Iako je igračku karijeru morao završiti u 21. godini, Feđa Pajović je vlasnik najvećeg uspjeha kojeg je do sada imala crnogorska reprezentativna košarka. Osvajač je srebrne medalje na kadetskom prvenstvu Evrope koje je avgusta 2017. godine održano u Podgorici. Ko zna kada će ,,Morača“ ponovo biti puna kao za to finale sa Francuzima
''Bio je to nevjerovatan osjećaj, igrati za svoju reprezentaciju u svojoj državi. Pred svojim ljudima i sve to sa 16 godina. Čast je bilo biti dio te ekipe, trenirati i igrati sa vrhunskim momcima sa kojima sam i danas u kontaktu. Još veća čast je što je ta srebrna medalja najveći uspjeh crnogorske reprezentativne košarke u istoriji'' ističe Feđa Pajović.
Sedamdeset trojki zaredom
Ko zna, da je tako nastavio, možda bi tehnička komisija Fibe morala da liniju za tri poena ,,proširi“ na preko sedam metara. Feđa Pajović je na jednom šuterskom treningu pogodio 70 trojki bez promašaja. Sve su zabilježile kamere u SC ,,Morača“ pa je Feđin podvig brzo postao – transparentan.
''Bio je to šuterski trening. Bili smo u paru ja i moj drug Viktor Vujisić. Krenulo me je i išao sam do 70 ,,vezanih“ trojki. Moje najjače oružje u kratkoj karijeri bio je šut za tri poena'' komentariše Feđa Pajović.
