Mnogobrojne tragedije prilikom bacanja dinamita na moru krivolovcima izgleda nisu dovoljna opomena. Duž barske obale eksplozije se vrlo često čuju, čak i u sred dana. Ništa neobično, jer od Čanja do Utjehe desetinama godina unazad dinamit kojim se ubija riba pršti na sve strane.
Krivolovcima koji dinamitom ubijaju ribu ulov donosi brzu i laku zaradu. Ne brinu o tome što ubijaju i riblju mlađ, a nije ih briga ni zbog mogućnosti da nekog povrijede, što se na ovom području znalo često desiti. Zapamtili smo i situacije kad dinamit ne drma samo uz obalu, već se sve češće baca i na otvorenom moru.
Sagovornik Primorskog portala, inače poznati dinamitaš iz nekog ranijeg vremena, navodi da se ulov ribe dinamitom toliko odomaćio da većina na tu pojavu gledaju kao na sasvim normalnu stvar. Neko ribari, neko lovi udicom, neko mrežom, a neko dinamitom. On ističe da je to tradicija na ovim prostorima.
“Tri pozicije na obali koja pripada opštini Bar od davnina su poznate kao mjesta gdje dinamitaši najviše čekaju ribu, Ujtin potok, Ademov Kamen i Dušnik. To je tradicija prenošena s koljena na koljeno. Riba se pretežno ubija sa obale, mada zavisi i o kojoj se vrsti ribe radi. Recimo, ako neko hoće da ulovi zubatac, mora prvo da ubije riblju mlađ da bi ga na nju namamio. Zubatac je izuzetno brz, i iskusni krivolovci ga čekaju da krene prema mlađi da bi se njome nahranio. Mora da se gađa kada dođe na poziciju gdje je mlađ ubijena, i da glavom bude okrenut prema plićaku, pa se onda na četiri metra od njega baci dinamit jer ga je teško ubiti”, objašnjava on.
Dodaje da se na ovim prostorima salpa lako ubija, a najviše je skakavice, dok se gofovi najviše love u „šarak murvi i trešanjaˮ.
“Iskusni lovci se raspodijele po brodu, uzmu dva špigla – ogledala i čekaju izvidnicu, jer uvijek idu dva najveća gofa, pa tek nekih deset minuta nakon njih dolazi masa gofova. I onda, nakon što se špiglom obavijesti onaj na drugoj strani, ubiju se ona dva gofa i čeka se ostatak. Može da ih bude i po 50 komada, težine od osam pa do 47 kila. Znam to iz iskustva, jer sam ubijao gofa od 47 kila. Naravno, sve se ovo dešava u rano jutro, u svitanje”, objašnjava.
Dodaje da je na meti „domaćihˮ dinamitaša često skakavica mještanka i crnjaka, koje znaju da idu u čoporu po hiljadu do dvije hiljade kila.
“Krivolovci su znali da ubiju i po 700 kila, a pojedinci su vadili i po 2.000, recimo prije nekih pet-šest godina”, kaže on.
Postoji puno načina kojim dinamitaši nastoji da „uloveˮ što više ribe.
“Neki uzmu dvije vreće od krompira, i onda kod mesara uzmu crijeva, kosti i ubace to unutra. Uveče to bace u more, a rano ujutru idu na to mjesto i baci se dimamit. I da ne gledaš jer je razna riba sigurno tu. Riba preko noći čupa, sve je više dolazi jer ih privlači miris, ali ne može da dođe do hrane. Ovo rade iskusni stari dinamitaši. Oni koji imaju barke love na pučini, a obavezno je da u barci budu dvojica. Sa sobom nose kantu od jupola koju su preuredili tako što su otkinuli dno i stavili staklo koje su zalijepili silikonom. Kanta ima dvije ručke koje im pomažu da je podignu i drže iznad vode, pa kao na dlanu vide ribu. Naravno, čamac se pokreće veslima da se riba ne bi uplašila. U ovoj situaciji je potrebna mala količina dinamita, a najčešće se koristi prostor iza gatova u u Luci Bar jer se ne čuje eksplozija”, ističe.
Ranije se, kako kaže, najčešće koristila „marmeladaˮ. Riječ je o privrednom eksplozivu kojim se lako rukuje, i do kojeg se dolazi na gradilištima i kamenolomima gdje se koristi ekploziv.
"Marmeladaˮ je otporna na vodu, a opremljena je štapinom i mićom koja aktivira kapislu. Često se sve to stavi u bocu od koka kole, ili neku drugu konzervu, da dobije jače dejstvo. Velika šteta se napravi kad se baci u more, u prečniku od 15 do 20 kvadrata sve strada. Od „marmeladeˮ najčešće stradaju krivolovci, ukoliko onaj ko je priprema načini kratak štapin pa mu eksplodira u ruci. Dešavalo se krivolovci gube jednu ruku, a bilo je slučajeva i obije”, kaže on i dodaje:
“Kad je gof u pitanju, nekada je to bila glavna hrana mnogim porodicama. Ali su se lovile i druge vrste ribe da bi se preživjelo. Znam puno porodica koje su od krivolova živjele i ranije. Riba ubijena dinamitom najbolje se prodaje po ribljim restoranima”.
Riba kažnjava krivolovca
Pored toga što stradaju mnogi dinamitaši, dešavalo sa da stradaju i slučajni prolaznici i kupači koji se zateknu blizu mjesta eksplozije.
“Dosta je ljudi ostalo bez jedne ili obije ruke, ali i bez očiju. Riba kažnjava, riba je beskućnica. Ostala mi je u sjećanju priča koja se tiče vađenja eksploziva iz starih njemačkih granata iz Drugog svjetskog rata. Taj eksploziv je bio jako skup, a teško ga je bilo i vrlo rizično izvaditi iz granate. Jedan mještanin je to pokušavao u dvorištu kuće gdje je bio sa sinom. Na sreću, sin je na trenutak otišao dalje od njega kad je došlo do eksplozije. Od čovjeka je ostala samo kapa sa glave. Ili, jedan naš sugrađanin ubio je gofa i krenuo da ga nosi iz vode do magarca kojeg je ostavio na obali iza Volujice. Uhvatio ga za škrgu, a gof onako opijen od eksploziva se primirio, i kada su došli na neku liticu „probudi seˮ, trzne i krivolovac zajedno sa njim padne sa litice i ostane mrtav u moru”, kazao je.
Zečeva ploča samo za krivolovce iz Čanja
Lovi se i u Čanju, a poznata je Zečeva ploča, zatim na rtu Ratac i Crnom Rtu, a Barani su ranije išli i na Skočiđevojku kod Petrovca.
“Na Zečevoj ploči se čekaju gofovi i skakavica crnjaka, a samo se sa obližnjih kamenja baca dinamit. I love samo mještani Čanja. Niko im ne dolazi, i to je od davnina neko nepisano pravilo. Majstori su za gofa, ne može im pobjeći. Jednom davno sam sa prijateljem iz Čanja ubio dva gofa. Bili su toliko teški, koliko se sjećam po 42 kg, i nismo mogli da ih podignemo, a ni u zamrzivač nisu mogli da stanu”, naveo je.
