Ona je kazala da je budžet, koji je u skladu sa nastavkom fiskalne konsolidacije, opterećen visokim učešćem zarada zaposlenih u javnom sektoru, penzijama, socijalnim davanjima kao i drugim naknadama i pravima zasnovanim na zakonskim propisima.
„Na taj način je razvojni dio budžeta, u velikoj mjeri, ograničen potrebom servisiranja tih obaveza, koje su prioritet u narednom periodu“, rekla je Krsmanović u intervjuu za list Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), Tržište rada.
Prema njenim riječima, restriktivan budžet i ograničene mogućnosti finansiranja upućuju na potrebu racionalizacije i efikasnije upotrebe ograničenih resursa. Na taj način, sve institucije javnog sektora moraće da donesu odluku o prioritetima, u smislu aktivnosti i projekata, koje će se implementirati.
Krsmanović je dodala da tako definisan budžet predstavlja pravi izazov za rukovodioce u javnom sektoru u smislu prioritizacije i postizanja više sa manje sredstava, kao i za donošenje odluka o tome sa kojim mjerama ili aktivnostima se postiže najviše rezultata.
Restriktivan budžet za ovu godinu i srednjoročna fiskalna politika, kako je kazala, utiče na smanjivanje raspoloživih budžetskih sredstava za finansiranje svih institucija u javnom sektoru.
„Prilagođavanje budžeta institucija mogućnostima finansiranja ne znači umanjivanje značaja i uloge bilo koje institucije“, ocijenila je Krsmanović.
Ona je dodala da je rad svake institucije u javnom sektoru značajan sastavni dio ukupnog paketa usluga, koje država pruža građanima i institucije se ne mogu posmatrati odvojeno, kao manje ili više bitne.
Jačanje institucija, prema njenim riječima, u kadrovskom i finansijskom smislu ne znači povećanje budžeta i broja zaposlenih, već efikasnije upravljanje postojećim ograničenim sredstvima i predstavlja pravi izazov.
„U vremenu kad je kriza javnih finansija prisutna u većini zemalja Evrope, svaka vlada je suočena sa potrebom smanjenja rashoda i, samim tim, raspoloživih budžeta svih institucija u javnom sektoru“, smatra Krsmanović.
Ocjena da li su ulaganja u aktivne mjere politike zapošljavanja investicija ili trošak, prema njenim riječima, treba da, prevashodno, proizađe iz monitoringa i evaluacije programa koji predstavljaju aktivne mjere zapošljavanja.
„Ukoliko mjere aktivnog zapošljavanja daju rezultate ili imamo dokaze da će dati rezultate, onda su investicija, u suprotnom, predstavljaju trošak“, poručila je Krsmanović.
Angažovanje osoba koji su korisnici socijalne pomoći i naknada za nezaposlene u zoni sive ekonomije, kako je kazala, zabrinjavajući je aspekt rada u toj oblasti.
Krsmanović je rekla da angažovanje tih osoba u oblasti sive ekonomije predstavlja dvostruki gubitak za državni budžet kroz izdvajanja za naknade i pomoći i kroz neplaćanje poreza i doprinosa.
„Zbog toga borba protiv sive ekonomije podrazumijeva angažman i saradnju svih institucija u javnom sektoru i nije odgovornost samo jednog ministarstva ili institucije u Vladi“, zaključila je Krsmanović.
Međutim, kako je navela, nijedna institucija u javnom sektoru ne može efikasno u potpunosti suzbiti sivu ekonomiju, dok građani ne shvate da siva ekonomija šteti svima.
Ona je ocijenila da će situacija na tržištu rada u ovoj godini u velikoj mjeri, zavisiti od situacije u ekonomiji.
„Radna mjesta u Crnoj Gori ne kreiraju politike, već privatni sektor i ne postoji nijedna mjera aktivne politike, koja u kratkom roku može uticati na to da se otvaraju nova radna mjesta“, zaključila je Krsmanović.
