Masovna tuča, koja se dogodila sinoć u Podgorici u dvorištu jedne osnovne škole je građane razljutila, ali ne i iznenadila. Devetnaestogodišnjak S.G. je ranjen, a iz policije su nam naveli da je većina učesnika maloljetna. Da ovo nije pojedinačan slučaj, navode i iz Centra za afirmaciju i razvoj mladih, koji imaju informaciju da se u petak dogodila još jedna masovna tuča, uz upotrebu hladnog oružja, čiji su učesnici bili uzrasta od 10 do 12 godina.
Krajem januara, nekoliko dječaka od 13 godina, učenici osnovnih škola su maltretirali jednog dječaka koji se nije ni branio. Razgovarali smo sa psihološkinjom o tome koliko je problem nasilja među maloljetnicima prisutan u našem društvu i kako reagovati na takve pojave i spriječiti ih?
Faktori koji podstiču mlade da vrše nasilje mogu biti mnogobrojni, a vaspitanje je jedan od najvažnijih, navodi za naš portal psihološkinja Ana Kulić Ratković.
“Stil vaspitanja je najčešće zanemarujući ili izbjegavajući, gdje se samo vodi računa o osnovnim potrebama djeteta, to jeste za hranom i krovom nad glavom, nekada čak ni to pa do popustljivog gdje je djeci sve dopušteno. Ne postavljaju im se granice i visoko su prihvaćeni šta god da rade, zatim način rješavanja konflikata koji su imali prilike da gledaju u svojoj porodici, disfunkcionalnost porodice, socio-ekonomski status”, ističe ona.
Prema njenom mišljenju, djeca u ranom uzrastu trebala da nauče da ono što im je prijatno može biti štetno, a da ono što im nije prijatno može biti korisno.
“Nažalost, često se tokom razvoja djece ne desi ovo usvajanje tako da djeca odrastaju sa ubjeđenjem da sve sto im prija je korisno, a sve što je neprijatno im je štetno”, objašnjava psihološkinja.
Osvrnula se i na tinejdžere koji snimaju scene nasilja, umjesto da odbrane druga ili drugaricu.
“U današnjici je postalo važnije biti popularan, nego biti empatičan. Došlo je do promijenjenih prioritetnih životnih vrijednosti tako da je biti viđen, slavan i popularan pa čak i po negativnom važnije, nego pomoći i biti empatičan”, objašnjava.
Najbolji način za kontrolisanje agresije u društvu je prevencija.
“Treba usmjeravati energiju maloljetnika na funkcionalne i zdrave aktivnosti, kao naprimjer na sport. Adolescencija je period kada je bunt kao takav karakterističan za ovu fazu, kada postoji višak energije i baš u tom razvojnim periodu treba preventivno raditi na agresivnosti. Pružiti funkcionalne i adekvatne načine rješavanja konflikata među maloljetnicima putem radionica, filmova, edukovati roditelje o istom, pravljene stručnih timova u školama koji će biti dostupni za sve informacije i pomoć u ovim situacijama. Moraju biti i jasno naglašene posljedice destruktivnog ponašanja”, zaključuje Kulić Ratković priču za Portal Analitika.
