Nedavno je opštinska vlast u Budvi odlučila da i posljednji dio legata Toma Luketića i njegove žene Stane, parcele u neposrednoj blizini Staroga grada, iza lokala „Hemingvej“ i „Palma“ – proda radi izgradnje petostpratnice namijenjene tržištu.
Budvanin Tomo Luketić je testamentom, napisanim davne 1924. godine, sve svoje nepokretnosti, stambene objekte i zemljišne parcele u Budvi, Svetom Stefanu i Đenašima, ostavio zajednici. Oporukom je precizirao i da se nakon njegove smrti i žene mu Stane, „ima osnovati zadužbina, koja će nositi ime Zaklada Toma Mirova Luketića i njegove žene Stane, za obrazovanje djece iz Paštrovića“.
U međuvremenu, najveći dio legata Toma Luketića je prodat, osim pomenutih parcela u centru grada, koje su bile pod Tomovim „vetom“. U testamentu, naime, piše, da nikakva prodaja ili otuđenje imovine onoga dijela namijenjenog obrazovanju djece – ne dolazi u obzir.
Gramzivost bez moralnih dilema: Za skoro cijeli vijek, dakle, nijedna vlast u Budvi nije bila spremna ni sposobna da oporuku dobrotvora Toma Luketića ispuni do kraja i formira Zakladu za obrazovanje mladih iz Paštrovića. Skoro cijeli vijek zadužbina je čekala neka druga pokoljenja, koja bi imala sluha i znanja da je valorizuju na pravi način, koji bi bio u skladu sa posljednjom željom autora testamenta.
Današnja budvanska vlast odlučila je da se riješi tog moralnog i etičkog „tereta“.
Pravi je čas - vrijednost cijelog legata Toma Luketića procjenjuje se na više miliona eura. Treba unovčiti i posljednje od njih.
Kako im odoljeti? Zaista, bio je to preveliki mamac za gradske oce, pred nezaustavljivom navalom Rusa i ostalih novopečenih budvanskih „investitora“. Davno je Tomo umro.
Naravno, niko iz budvanske vlasti nije pomenuo da bi neki od eura dobijenih od prodaje pomenutih parcela trebalo uložiti za školovanje barem jednog djeteta iz Paštrovića. Savjesti radi. Niti - ako nema snage ili volje za ispunjavanje želje testamentara - da se posljednji i najvredniji dio legata vrati u vlasništvo živim nasljednicima Toma Luketića, kojih ima.
Vlast u Budvi odlučila je da imovinom Toma Luketića raspolaže kao da je ostavljena njoj u amanet.
Štaviše, jedan od odbornika DPS-a, na nedavnoj sjednici gradskog parlamenta, na kojoj se raspravljalo o prodaji, naglas se čudio tome da neko ko ima nasljednike – kompletnu imovinu ostavlja zajednici. I time, kao argumentom, mahao u korist planirane prodaje. Kao da je htio reći - čovjek koji je bio toliko „nerazuman“ i toliko bogatstvo ostavio zajednici (čitaj „nama“) umjesto djeci, ne zaslužuje ni poštovanje svoje posljednje želje.
„Ali, dobro, to je njegova stvar“, dodao je „pomirljivim“ tonom, kao neko ko je dobro vaspitan, pa ne želi da se miješa u tuđu privatnost. Pa se ljutito obratio oponentima ovakvog raspolaganja jednim legatom:
- A kako mislite da školujemo tu đecu? Da se tamo sadi paradajz, da se kosi trava?
Uzaludna je bila i opaska Miroslava Luketića, jednog od potomaka Tomovih, koji je primijetio da je institut legata i volje ostavljača oporuke (testamenta) obavezujući od rimskog prava naovamo. Protiv cinizma gradske budvanske vlasti, i miliona eura na vidiku, rimsko pravo unaprijed gubi svaku bitku.
Nikšićki primjer: Za 18. septembar, Dan oslobođenja Nikšića, svečano je prekinuta vrpca na Muzičkoj školi, zdanju koje je gradu donirala porodica i fondacija pokojnog Stanislava Ćana Koprivice, čovjeka koji je posthumno, u decembru 2009, dobio novoustanovljenu nagradu za filantropiju „Iskra“, i to za životno djelo. Oni koji su poznavali Koprivicu, znaju da prva „Iskra“ nije mogla naći zaslužnijeg primaoca.
Dakle, nova nikšićka škola ima 1.600 kvadrata. Na tri je etaže i, pored kabineta, ima i koncertnu dvoranu sa 250 mjesta. Fondacija je za njenu izgradnju uložila 570 hiljada eura.
Vrpcu je prekinuo predsjednik države Filip Vujanović, a svečanosti su, pored gradonačelnika Nebojše Radojičića, prisustvovali i mnogi drugi visoki partijski i gradski zvaničnici.
Ali, niko iz Fondacije Ćana Koprivice, pa ni njegov sin, Nikola. Tako su nikšićki gradski oci kompletnu „slavu“ i zasluge za novu Muzičku školu, pripisali sebi. Opravdanje ne može biti to što je u izgradnji škole učestvovao i grad, sa 750 hiljada eura.
Neodgovorni nasljednici: Crnogorski novi bogataši nerado daju zajednici i nerado ulažu u društveno korisne stvari.
Međutim, ova dva primjera gazdovanja i odnosa prema ostavštini ne daju ni najmanji motiv da to treba i raditi. Naprotiv, šalju jasnu poruku – da se i materijalna i moralna vrijednost zadužbine ili legata, prepuštaju neodgovornim rukama. I da su podložni neovlašćenom prisvajanju.
Jedan opozicioni odbornik kazao je da se ne čudi budvanskoj vlasti, jer ona „ima kulturu otimanja, a ne kulturu davanja.“ Nikšićki primjer pokazuje da „otimanje“ ne mora da se odnosi samo na materijalne ekvivalente.
Drugi je u odnosu prema legatu Luketića prepoznao mržnju ruralnog prema urbanom.
Ali, to je i ponašanje onoga ko ne zna što bi sa bogatstvom, osim da ga rasproda, jer nije naučen da se imovina stiče trudom, mukom i godinama. Pogubni i razarajući skorojevićki mentalitet, koji poznaje samo brzo i lako sticanje novca i „ugleda“, i koji ne zna za drugu valorizaciju, osim one u milionima eura.
Svijest koja priznaje samo petospratnice: Nedomaćinsko raspolaganje državnim zemljištem ovih dana izaziva bure - ili barem talasanje - i unutar vladajuće koalicije.
SDP je najavila iniciranje izmjena Zakona o državnoj imovini i Uredbe o raspolaganju državnom imovinom, kako bi se opštine osujetile da i dalje pune kase isključivo rasprodajom zemljišta. Kako je najavljeno, njihovi odbornici neće moći da u opštinskim parlamentima glasaju za takve odluke bez amaneta vrha partije.
Čašu je, izgleda, prelila upravo situacija u Budvi i to što se opštine „bez utvrđivanja javnog interesa i dalje nedomaćinski odnose prema društvenim dobrima koje su stvarale generacije.“
Naravno, ovdje ne govorimo samo o legatima, već o državnoj imovini, i prostoru, koji stručnjaci smatraju najvećom vrijednošću Crne Gore.
Međutim, ni najmanje se ne nazire promjena svijesti koja svaki mogući prostor, nezavisno od toga čiji je, pretvara u „petospratnice namijenjene tržištu“ i one koja sama presijeca vrpcu na zdanju od opšteg interesa, da zasluge ne bi dijelila ni sa kim.
Gordana BOROVIĆ
