Na pitanje kako sumira bilans statusa mandatara, ko je odgovoran za neuspjeh prvog sastanka, i da li će nastaviti pregovore sa političkim strankama, Lekić za Portal RTCG naglašava da vlada nije ni dobila šansu da bude sastavljena.
“Ako je status mandatara sastavljanje, odnosno predlog sastava vlade i programa o kojem se odlučuje u Skupštini – očigledno ne bih mogao sumirati uspjeh. Došlo je do teškoća, da upotrijebim taj eufemizam, već prvog radnog dana u mom statusu mandatara, kada sam održao sastanak sa predsjednicima stranaka koji su se prethodno zvanično i potpisima opredijelili za ime mandatara. I obećali, po prethodnim dogovorima, da će na pomenutom sastanku takođe uručiti potpise za pokretanje inicijative za zakazivanje sjednice Skupštine na kojoj bi se glasalo o izboru nove vlade”, rekao je Lekić.
Koji je to bio datum?
– Bilo je planirano da pokušaj izbora vlade koincidira sa raspisivanjem predsjedničkih izbora, oko 20. januara, kako bi makar jedna visoka državna institucija, dakle nova vlada, imala puni kapacitet djelovanja u ovom složenom trenutku zemlje.
I da se time, na neki način, spriječe planovi, donekle realizovani, predsjednika države koji su slijedili politički subjekti koje kontroliše – a to je dalje razgrađivanje državnih, sudskih, po mogućnosti i tužilačkih, institucija u zemlji.
Očigledno na štetu zemlje i s ciljem nekog zamišljenog parcijalno-političkog dobitka, pa i na ličnom planu.
Na pomenutom sastanku sam, dakle, pokrenuo dogovor o vremenskoj dinamici daljeg procesa, kao i metodu zajedničkog sastavljanja vlade i njenog programa.
U najkraćem, vlada nije ni dobila šansu da se sastavi.
Kako vidite svoju ulogu do sada i u daljem procesu?
– Na ličnom planu, a imajući u vidu osjećaj javne odgovornosti, nijesam nezadovoljan svojim pristupom i poštovanjem demokratskih pravila.
Naime, pokušao sam da proces učinim javnim, na pomenutoj sjednici 4. januara je vođen i zapisnik, nastojao sam da se prema svakom subjektu odnosim s uvažavanjem i korektan način.
Držao sam i do dostojanstva zemlje, kako ovoga puta na sastavljanje vlade ne bi učestvovali vaninstitucionalni faktori, bilo iz naše zemlje ili van nje.
Jer manifestacije autokolonijalne svijesti jednog, i to ne malog broja političkih subjekata u zemlji su dobile zaista mučne razmjere. I sigurno su bez presedana u istoriji Crne Gore.
Ostajete pri principu koji ste od početka saopštili – “ili će vlada biti ozbiljna ili je neće biti”!?
– Upravo tako. Ako nove vlade nema ili je neće biti, to vjerovatno nije uspjeh. Ali najveći neuspjeh, nešto što sigurno nijesam niti ću dozvoliti – jeste da se na neozbiljan način razgovara i tako sastavlja neozbiljna vlada.
Ukazivanjem na nesporne činjenice, nemam namjeru da ocjenjujem konkretne poteze stranaka jer svaki subjekat ima demokratsko pravo na svoje poteze. Nema samo pravo da se obmanjuje javnost o svojim potezima.
Iako sam se naoružao strpljenjem, uvažavanjem svih političkih subjekata, iznad svega odanošću zajedničkom cilju poštovanja i vraćanja obaveza koje smo preuzeli 30. avgusta 2020. godine – neko se mogao prevariti ako je zamislio da ću u nastavcima čekati ili nekog nagovarati da se svi ozbiljno odnesemo prema možda posljednjem pokušaju ispunjavanja volje birača na izborima prije dvije godine.
Neka svako preuzme odgovornost. Neka građani mjere, dosadašnje i buduće poteze svih.
Šta dalje? Da li je dijalog moguć?
– Vidite, zemlja je u teškoj situaciji. Uglavnom, bez legitimnih institucija, nažalost i bez dovoljno državnih, pa i personalnih autoriteta. I dalje sa projekcijama više parcijalnih interesa, a mnogo manje onim opšteg karaktera, u interesu zemlje.
Uz mnogo starih, pojavljuju se nove afere, jednako skandalozne.
Sve to ne može da sakrije ni ogromna količina uloženih propagandi, sada već i u estradnim oblicima.
Dosadašnja iskustva o dijalogu ne ulivaju optimizam. Planirao sam lični i vrlo iskren doprinos dijalogu, u okviru parlamentarne većine, ako ona najnovijim razvojem događaj više i postoji.
Isto tako, iskren doprinos dijaloga sa opozicijom, sa njenim nekriminalizovnim, nekorumpiranim, nenacionalističkim dijelom, za koji mislim, da postoji, pa i većinski.
Ako se stvore okolnosti da u oba pravca dijalog krene na ozbiljan način, takođe ozbiljno ću učestvovati u njemu, isključivo vođen opštim interesom zemlje.
To je jedini način da se zaustavi i preusmjeri negativno kretanje zemlje u ovom trenutku. To je put, u prvom redu, stvaranja pravne države, dekriminalizacija crnogorskog društva – cilj kojem jednako teže demokratske snage u zemlji i naš prioritetan spoljno-politički partner – Evropska unija.
Da li sve vodi izborima?
– Da, vodi. Ali nije svejedno da li izbori u ovim uslovima, kada su oni zapravo i nemogući, između ostalog i zbog nepostojanja Ustavnog suda.
I da li izbori u uslovima bez ozbiljne vlade u punom kapacitetu koja bi smanjila tenzije u društvu, otvorile reformske perspektive, između ostalog i u mogućoj mjeri građenjem vrednosnog i duhovnog jedinstva zemlje, i vrlo važno – pripremila i uslove za održavanje nespornih izbora.
