Kontinuitet primjene ljekova za pacijente koji se liječe od tumora je važan, a to što im je terapija u prethodnom periodu bila nedostupna više od dvije sedmice, neke od njih moglo je da dovede u opasnost, u smislu da bolest nije držana pod kontrolom, o čemu su sa Instituta za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore obavještavali nadležne.
Direktorica Instituta za onkologiju KCCG dr Sanja Lekić Pobjedi je rekla da je liječenje onkoloških pacijenata jasno vremenski definisano, te da se protokoli moraju poštovati.
“Iako terapijski protokoli imaju različite režime primjene kao i dužinu primjene kod određenog pacijenta i neka odlaganja su se mogla tolerisati, posebno kod one grupe pacijenata koji duži vremenski period primaju terapiju, ipak su odlaganja dovela do nemogućnosti da uskladimo planirane periode reevalucije (presjeka onkološkog stanja koji se tiče procjene reakcije na terapiju poslije određenog perioda ciklusa) i adekvatno sagledamo kontinuum liječenja pacijenta”, pojašnjava Lekić.
Apeli uzalud
Sa druge strne, kako navodi, postoji grupa pacijenata „koji primaju terapiju sa ciljem da se bolest prevede u operabilno stanje i taj period je jasno vremenski definisan i važan te je kontinuitet u primjeni i dostupnost bioloških ljekova, koji su uz hemioterapiju značajna komponenta u ovakvom pristupu, bio od posebne važnosti“.
Svjesni značaja kontinuirane dostupnosti ljekova, na Institutu za onkologiju u više navrata su upućivali apele nadležnim službama o potrebi redovnog snabdijevanja citostaticima, hormonskom, biološkom i imunoterapijom.
Lekić kaže da su se dešavale i ranije povremene nestašice ljekova koje su iziskivale odgađanje terapija na sedam do deset dana.
“Što se ponekad dešava i u redovnim uslovima (što zbog toksičnih efekata same terapije što zbog akutnih dešavanja poput infekcije korona virusom ili neke druge akutne bolesti, a nekada i ličnih potreba pacijenta za odlaganjem). Međutim, unazad nešto više od mjesec dana, o čemu je javnost upoznata što kroz reagovanja pacijenata, kroz obraćanja nadležnih službi i Montefarma, deficit ljekova na Institutu za onkologiju je bio značajan i dugotrajan, što je za posljedicu imalo da se kod dijela pacijenata sprovodila nepotpuna terapija (hemioterapija bez biološkog agensa) ili pak da je terapija odgađana i za više od dvije nedelje”, istakla je Lekić.
Strategija liječenja
Navodi da je kontinuirana dostupnost ljekova najvažniji parametar u radu medikalnog onkologa, jer kako im i samo ime kaže ova grupa subspecijalista se u liječenju onkoloških pacijenata isključivo bavi ordiniranjem medikamentozne terapije.
“Strategiju liječenja i vođenje terapija, planove za presjek stanja, dužinu potrebne primjene, eventualne periode bez primjene terapije ( tzv. drug holiday) kada smo postigli zadati cilj, te kasnije praćenja pacijenta, medikalni onkolozi će ispravno moći da vode samo ako imaju dostupne ljekove upravo tada kada pacijentu trebaju”, poručuje Lekić.
Apeluje na nadležne da održe kontinuitet snabdijevanja ljekovima.
“Da bismo ostali na pravom kursu liječenja onkoloških pacijenata i poštovali aktuelne preporuke i smjernice za svaku grupu onkoloških bolesti, Lekić navodi da apeluju na sve donosioce odluka i one u lancu nabavke i distribucije lijekova, da održe kontinuitet snabdijevanja ljekovima koji su na pozitivnoj listi FZO”, ističe Lekić.
Na pitanje da li je to povećavalo stres kod pacijenta, koji inače borbu vode sa najtežim bolestima, ona kaže da je stresa bilo i za ljekare i za pacijente.
“Stres kojem su u tim trenucima izloženi pacijenti nije ništa manji ni za njihove ordinirajuće onkologe, koji od prvog dana liječenja pacijentu prave plan i strategiju liječenja, a odlaganja osim navedenog dovode i do situacije da, kada lijek bude dostupan, u svojim ambulantama pregledaju duplo veći broj nego je planirano”, pojašnjava Lekić.
Pacijenti
Kaže da nerijetko ljekari ostaju i do kasnih poslijepodnevnih časova kako bi zbrinuli svakog pacijenta koji je čekao na svoju terapiju. Lekić ističe da su trenutno dobili ljekove te da zbog toga imaju još više posla.
“ U potpunosti smo svjesni činjenice, i jednako ponosni na nju, da u regionu imamo jednu od najboljih listi ljekova na teret FZO za onkološke pacijente i dostupnost inovativnih ljekova za većinu malignih bolesti, što nam je kao zdravstvenim profesionalcima dalo šansu da pacijente liječimo po strandardima razvijenih zapadnih zemalja”, ističe Lekić.
Tender
Montefarm je krajem prošlog mjeseca raspisao tender za nabavku ljekova za onkološke pacijente, nakon što je za tu svrhu opredijeljeno više od 10 miliona eura.
Ovo je učinjeno na dan kad je Pobjeda objavila da je deficitarno čak 15 ljekova koji su stalna terapija pacijentima koji se liječe u Institutu za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore. Za pojedine ljekove nije bilo zamjene, a pacijentima je rečeno da zovu i interesuju se za svoju terapiju jer niko ne zna kada će stići.
Deficitaran je dugo vremena bio lijek zoladeks u injekcionom špricu - hormonski lijek koji se, između ostalog, koristi i kao alternativa hemioterapiji, a nije bilo ni medikamenata pertuzumab i trastuzumab, koji se daju za usporavanje ćelija raka i uništavaju ih.
Sedmicama je deficitaran bio i lijek taksotera ili docetaksel, a 140 mg tog lijeka naši građani su plaćali 170 eura u Beogradu. Ipak, nekim pacijentima treba manja doza od 100 mg ili veća od 200 mg.
Pored zoladeksa najčešće je falilo zomete koja se daje pacijentima kojima se rak proširio na kosti.
Problem sa deficitom ljekova, naročito za najteže pacijente dešavao se i ranije, ali je situacija ove godine alarmantna, jer nikad ovako često i dugo nije falilo ljekova. Problem je što je projekcija za budžet za zdravstvo za ovu godinu bila 380 miliona, bez povećanja plata, a odobreno je 334 miliona. Samim tim, taj budžet nije dovoljan da pokrije sve troškove.
Rebalansom budžeta oko 30 miliona eura je namijenjeno Montefarmu za rješavanje dugova iz prethodnog perioda i nesmetano funkcionisanje do kraja tekuće godine.
Onkološki pacijenti pod stresom
Pacijentkinja koja ima tumor, a koja se nekoliko puta javljala našoj redakciji u vrijeme kada ljekova dugo nije bilo u Crnoj Gori, kazala je da to što nema terapije je najgore za pacijente koji imaju metastaze.
“Njima je svaki dan kašnjenja rizičan. Iako nas nekad doktori umiruju i kažu da to nije opasno, treba samo logično razmisliti jer je upravo iz nekog razloga i definisano da neki lijek treba da se primi nakon tri ili četiri sedmice”, navela je pacijentkinja.
Istakla je da je problematično što se nestašice dešavaju prečesto, i to duže od dvije sedmice u kontinuitetu, pa im se i terapija odlaže više puta.
“To nam stvara dodatan stres. Zamislite ljude koji smanjuju tumor, ako nemaju ljekove to može ponovo da počne da raste i onda kao da nijesu ništa uradili”, navela je ona.
Istakla je da je veoma loše to što u Crnoj Gori nema udruženja pacijenata oboljelih od karcinoma, koji bi se možda jače borili za svoja prava kad su udruženi.
