“Gdje su danas glasnogovornici starog režima koji su do juče čak i pravo pretvarali u nepravo, s danas na brutalno kršenje zakona ćute kao ribe. To i ne čudi, jer vjerovatno slave izbor policijskog službenika, Veljovićevog kadra, a koji prema medijskim izvještajima, nije ni prošao poligraf. Dovoljno razloga za slavlje, zar ne?”, kaže Leković.
Dodaje da “zabrinutost raste i kada se osvrnemo na one pojedince i organizacije koje su se zaklele da će štititi ljudska prava, a danas tvrde kako Šaranovića treba smijeniti zato što nije pristao da izgovori ime koje mu je šapnuo jedan politički subjekt ili jedan član Vlade”.
“A šta reći o portalu javnog servisa, koji bi trebao odražavati šarolikost mišljenja, ali se umjesto toga pretvara u orkestar koji svira samo jednu partijsku melodiju? Takav scenarij, gdje javni servisi služe kao produžena ruka politike, objavljujući na desetine lažnih informacija tokom samo jedne noći, ne bi bio prihvatljiv ni u najzapetljanijim pričama afričkih plemena, a kamoli u zemlji koja teži evropskim standardima. I na kraju, postaje najzanimljivije kad biografije analiziraju oni poslanici, koji su kandidate za direktora Uprave policije saslušavali po restoranima i kafićima”, zaključuje Leković.
