Već 40 godina, Pač Adams ponavlja istu stvar: „Pravi cilj ljekarske profesije nije liječiti bolesti, već brinuti o pacijentu“.
Hanter Pač Adams je izuzetno visok čovjek. Za razliku od Robina Vilijamsa, koji ga je glumio u filmu 1998. godine, on je za djecu jedan nasmijani i šareni div. Već decenijama se bori protiv onih koji njegove ideje smatraju čudnim i ludim, nespremni za njegove snove i za njegove metode. Pač Adams, sa njegovom dugom sijedom kosom, bori se za jedan bolji svijet i šeta okolo obučen u šareno. Nije on Don Kihot, a njegovi neprijatelji nisu vetrenjače.
To su nedostatak hrabrosti, manjak ljekara koji stvarno brinu o pacijentu, manjak ljubavi i saosjećanja, nedostatak pravih bolnica. Pravi njegovi neprijatelji su televizija, površnost, neznanje, kapitalizam i konzumizam.
Optimizam kao oružje: Njegovo oružje i dalje su optimizam i snaga vjere u ono što mu je dalo podsticaj da od svog života napravi nešto za ponos. „Imam 65 godina i moji snovi i vizije su mi dali veliku energiju. Lijepo je probuditi se ujutro znajući zašto se budite.“
O filmu ni jedne riječi. Uprkos tome što ga je učinio poznatim širom svijeta i što je zbog toga zahvalan, svoj filmski portret nikada nije smatrao vjernim i često je ponavljao da je Vilijams, glumeći njega, zaradio 21 milion dolara. „Da je bio bar malo stvarno sličan meni, taj novac bi poklonio bolnicama koje pokušavamo da napravimo već 40 godina. Od njega nije stiglo ni 10 dolara.“
U prvoj takvoj bolnici, koja će osvanuti u Pokahontasu u Zapadnoj Virdžiniji unutar "Gesundheit! Institute" kojem je Adams presjednik i osnivač, krov se postavlja na ljeto: „To je jedna pobjeda. Od kada sam počeo da konstruišem bolnicu u kojoj bi pacijenti i ljekari živjeli zajedno, uz besplatno liječenje, uz osmjehe i blagonaklonost, kao da sam u to uložio 4 godine. A prošlo je 40...“
Od '70-tih godina naovamo svijet se zasigurno promijeno, ali ovo je i epoha u kojoj se ne povlačite pred čudnim stvarima. Adams po svijetu predaje i svoju „nauku“, koju zove „Komikoterapija za obrazovanje doktora klovna“.
O vizijama govori na praktičan način: Pač Adams priča na jedan zarazan način. Zato što govori o vizijama, o nadi i to radi na praktičan način. Nema misticizma, nema religioznih naznaka, nema ezoterije. „Nijedan ljekar ne može obećati ozdravljenje, ali trebalo bi da može da obeća da će preuzeti brigu o pacijentu“, objašnjava svoj koncept.
Slušati oboljelog, pratiti ga na putu dok se liječi, imati vremena za njega. To je profesija ljekara. „Ali, sada više nije tako. Živimo u svijetu u kojem potpuno nedostaje odnos između pacijenta i ljekata. Ljekari su sve češće osigurani kod osiguravajućih društava koja će ga lišiti eventualnih problema sa pacijentom. To minira povjerenje koje mora biti u osnovi tog odnosa. Ljekari su nepažljivi, pacijenti razočarani. Više se od njih ne traži samo strpljenje, već i trpljenje.“ Osnivač „klovnoterapije“, Adams, objašnjava studentimana na raznim univerzitetima da ni on nema pojma što je to.
„To nije kontekst po kojem se traži ljubav u svakoj situaciji, Sada imamo i profesionalce u toj oblasti. Doktore klovnove. Ali, to ne sprečava druge da donesu malo radosti u bolnice. Za to ne treba imati diplomu. Važno je donijeti ljubav i malo humora pacijentu, ali to nije dovoljno. Praviti biznis od toga isto je što i praviti biznis od farmakologije. Riječ 'terapija' je ograničavajuća – ne sviđaju mi se riječi poput muzikoterapija, i tome slično.“
Ljubav je kompleksna materija: Provakativan kakav jeste, ne štedi riječi kritike protiv Obamine administracije, kao što ih nije štedio ni protiv Buša. „Barak Obama je dobar čovjek, ali još nije shvatio da bi stvari mogao zaista da mijenja, zato što je predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu“.
Zemlje, koja, međutim nije bila na visini zadatka kakav je bio kriza na Haitiju, gdje je Pač Adams bio prije mjesec dana, zemlje koja je još uvijek u Iraku, Avganistanu, sa skandalom Gvantaname.
Aktivan u više od 65 zemalja na svijetu, među kojima su Čile, Peru, Avganistan, i Kambodža, Pač podučava. Najviše na terenu.
„Cijeli svijet pati, imamo potrebu za mirom i pravdom. Ljubav je koncept koji se izgubio. Nije riječ samo o osjećanju, nije riječ o dobrom osjećaju u stomaku, već o jednoj kompleksnoj materiji, inteligentnoj i važnoj. Trebalo bi o tome podučavati u školama, sat vremena dnevno, pet dana u nedjelji, 13 godina, kao matematiku. Ja u međuvremenu podučavam ljekare što to značu briga o pacijentu. Saosjećanje i brigu. Neophodne elemente, kao što su ljekovi, više od ljekova. Lijek za bolest ne može biti pilula. U prvih 12 godina pilot projekta, posjetio sam oko 15 hiljada osoba po svijetu i nikada nisam prepisao psihofarmak.“
Njegov osmjeh potiče od patnje. Njegova vizija o brizi rođena je iz jednog pokušaja samoubistva i tri boravka u psihijatrijskim bolnicama. Njegov odnos sa djecom stvoren je iz sigurnosti koju mu je majka znala dati. Njegova potreba da bude ženstven rođena je iz suštinskog poznavanja muškog svijeta. Njegove boje rođene su iz tame. Ne zovite ga klovn, jer on to doista nije.
(Prevod: G. B.)
