“Ovaj aranžman sa Rudnikom uglja je bio kao i svaki drugi poslovni aranžman u oblasti u koju se razumijemo, bez ikakvih „veza“ i „činjenja“. Mi znamo tačno iz kojih konkurentskih kuhinja dolazi ovo a koji se nigdje ne pominju a žele negativno uticati na nadležno ministarstvo, ali i kupca, a i koji su motivi onih koji se kriju iza svojih partija pred ličnim odgovornostima koje dolaze”, tvrdi Ljiljanić između ostalog u svom u reagovanju.
11Naveo je i da je ugovor, vrijedan 62 miliona eura, potpisan na šest godina i da u njemu nema ništa sporno.
Ljiljanić tvrdi i da nijesu tačne informacije koje su izrečene na sjednici pljevaljskog parlamenta a kasnije i u krivičnoj prijavi DPS-a da mu je Milan Lekić rođak. Potvrdio je da ima porodičnu kuću u Pljevljima ali da se ne može reći da mu je Lekić prvi komšija.
“Po sistemu koliko mi je blizu porodična kuća od gospodina Lekića moglo bi se slobodno reći da u tom radijusu rastojanja skoro 50 odsto Pljevljaka su komšije gospodina Lekića”, navodi Ljiljanić.
Tvrdi da su netačni navodi kako je ova firma osnovana malo prije poslova sa Rudnikom uglja. - Firma Balkan Agro Consult d.o.o. osnovana je 21.11. 2017.g. u Beogradu - tvrdi Ljiljinić, iako ta kompanija nije potpisala ugovor sa RUP-om.
Potvrdio je da su se preregistrovali na pomenuti datum u tekstu, ali u tome ne vide ništa sporno. Ljiljanić je i potvrdio da su imali kontakte sa bračnim parom Petrošenko, po preporuci.
“Tačno je da je bračni par Petrošenko želio poslovnu saradnju sa nama jer su imali svoj plan i gradili pogon u Pljevljima za pravljenje peleta i briketa od ugljene prašine, međutim, brzo su nam se poslovni pravci razišli a oni imali nevezano za nas svoje poslovne probleme. Pomogli smo im koliko je bilo u našoj moći, ali njihovi poslovi su bili njihovi, ali mi nijesmo uspjeli da razvijemo zajedno druge planove koje su predlagali i prosto smo se razišli bez ljutnje. Usput, uzelo bi prostora da ispravljamo još niz proizvoljnih navoda o tome da je gospođa Tatjana bila izvršni direktor, da su se registrovali dan prije potpisivanja ugovora sa Rudnikom, pa tako redom. Oni odgovaraju za svoje poslove a mi za naše, zajedničkih nije bilo”, navodi Ljiljanić.
Zašto se nama, kako navodi, učinio jako dobar njihov prijedlog kao posao i jedinstvena prilika i za sami Rudnik.
“Po preporuci sam prihvatio (Oleksandra) Petrošenka i dao sve od sebe da mu omogućim podršku kako bi investicija bila pokrenuta. Petrošenko je direktno zavisio od Rudnika uglja kao snabdjevača sirovinom i njemu je bio potreban dugogodišnji ugovor sa Rudnikom”, tvrdi Ljiljanić.
Gospodin Milan Lekić, kako navodi, lično, nije nikad imao nikakve direktne ili indirektne veze sa njihovom firmom.
“Imali smo sa njim korektnu poslovnu saradnju i to isto kao i mnogi drugi koji su se u tom momentu nadmetali da ponude što bolje uslove za Rudnik, a sa druge strane da se obezbijedi konkurentnost za kupce. Mi uvjeravati previše nećemo nikoga, pogotovu onoga ko jarko želi da vjeruje da je suprotno – nego tražimo samo da izlazi sa činjenicama a ne pretpostavkama, jer mi obećavamo da nećemo dozvoliti da budemo „usput“ blaćeni nego ćemo biti nevjerovatno uporni i pred javnošću i pred novinarskim domaćim i inostranim tijelima i posebno pred nadležnim organima i sudovima”, zaključuje Ljiljanić.
