Jedna od njih krije se u centru za posjetioce na Ivanovim koritima. Centar je smješten u blizini restorana “Kraljičin vrt” i u njemu možete dobiti sve informacije o Nacionalnom parku, pješačkim i biciklističkim stazama, vodičkim uslugama i svemu drugome što vas zanima.
Tu je i reljefna karta Nacionalnog parka “Lovćen”, koja vam omogućava da steknete orijentaciju i preciznu sliku o rasporedu šuma na tom području. Tu je i suvenirnica sa informativno-edukativnim materijalom. Na spratu, u tzv. “Sobi vuka”, izloženi su primjerci lovćenske faune, a tu je i herbarska zbirka koja prezentuje bogatu vegetaciju. U blizini Centra nalaze se i panoi na kojima je prikazan biljni i životinjski svijet.
O lovćenskoj flori i fauni imamo i jedan davnašnji zapis. Marijan Bolica je 1614. godine u svom Opisu Skadarskog sandžakata zabilježio da se na Lovćenu „nalazi bezbroj veoma plodnih dolina oko kojih su u obliku amfiteatra, bukova stabla, koja ih svojim lišćem oplođuju (...) Na ovom brdu obiluju različite životinje, kao medvjedi, divlje svinje, vukovi, stepski risovi, lisice i slično”. Bolica je pomenuo i da ova planina sadrži „bogatstvo ljekovitih trava od velike vrijednosti, što mogu da posvjedoče razni vrijedni stručnjaci, koji su iz Italije i drugih zemalja svijeta, već više puta dolazili u Kotor, da bi ih nabavili” (Opis Skadarskog sandžakata. U Fransoa Lenorman. Turci i Crnogorci, CID, Podgorica, 2002, 263).
Evo i nekoliko podataka o lovćenskoj flori i fauni.
Registrovano je 1158 vrsta biljaka. Floru karakterišu lokalni, dinarski i balkanski endemi, zaštićene vrste, kao i raznovrsne medonosne, ljekovite i aromatične biljke. Izdvojićemo Lovćenski zvončić koji raste jedino na otvorenom kamenjaru i u pukotinama stijena južnih padina Štirovnika, a čije stanište zahvata površinu od 1,3 hektara.
Faunu karakteriše složenost i bogatstvo vrsta. Insekata ima oko 80 vrsta. Vodozemaca i gmizavaca je u granicama nacionalnog parka registrovano 16 vrsta, ali se pretpostavlja da je brojnost veća. Većina vodozemaca i gmizavaca vezana je za jezero ispod Jezerskog vrha. Među vodozemcima registrovani su mali mrmoljak - balkanski endem, glavati mrmoljak – na listi Bernske konvencije, zelena žaba, krastača, žutotrbi mukač – na listi Bernske konvencije. Među gmizavcima su šumska kornjača – na listi Bernske konvencije, oštroglavi (plavi) gušter, mosorski gušter, zelembać, veliki zelembać, blavor, bjelouška, rječna bjelouška, poskok, zidni gušter i kraški gušter.
Osim 88 vrsta ptica registrovanih na južnim padinama, Lovćen je potencijalno stanište za još najmanje 30 vrsta koje se ovdje gnijezde ili imaju status migratornih vrsta. Tipični stanovnici Parka su crvenorepa grmuša, crnoglava travarka, brgljez kamenjar, crvendać, jarebica kamenjarka, ćuk, slavuj, sojka, svračak i orao.
Od sisara u nacionalnom parku žive srna, divlja svinja, zec, lisica, divlja mačka, vuk i mrki medvjed. Na južnim padinama Štirovnika pojavljuju se čagalji (šakali). Ilustracije radi, reći ću da sam prilikom nedavnog obilaska Konjskog, očuvanog šumskog područja na jugu Nacionalnog parka, u Poljanama Očinićkim upozoren od strane mještana da za svaki slučaj ponesem kosijer, jer mogu naići na čagalje.
U Centru za posjetioce na Ivanovim koritima predstavljeno je i etnografsko nasljeđe. Prava je šteta što je ova postavka smještena u neadekvatnom i skučenom prostoru na spratu Centra. U perspektivi bi za nju trebalo obezbijediti adekvatan prostor, pa čak i razmišljati o osnivanju jednog malog muzeja, u kome bi sadašnja postavka bila obogaćena.
Ono što mi je posebno privuklo pažnju su dvije skulpture međeda, koje se nalaze u blizini Centra. Smještene su u podnožju velike bukve, a izrađene su u velikom bukovom panju, prilično vješto. Sama zamisao je vrlo dopadljiva i držim da bi takvih skulptura trebalo biti mnogo više.
