Koritnik se nalazi u blizini Dugog Dola, na početku Erakovića, nedaleko od okuke na kojoj mještanin Rako Popović prodaje domaće proizvode. Ovdje donosimo fotofrafiju Dugog Dola, koju je načinio Vratislav Černy 1900. godine, a koja potiče iz kolekcije Branislava M. Borozana. Koritnik se nalazi u gornjem dijelu, skriven iza brda.
Drugi ponor smješten je oko 400 metara dalje ka jugu, na okrajku Njeguškog polja, neposredno ispod kuća Petrovića.
Da prvo opišemo izvor Koritnik. Na tom mjestu Erakovići i Raičevići su 1890. godine ogradili vodu, koja i danas postoji. Ozidana je od fino tesanog kamena, s time što je građevina malo “popustila” s vrha, pa bi je trebalo što prije sanirati. Dvadeset šest godina nakon što je ova voda ozidana, Austrijanci su, 1916. godine, u Koritniku počeli da grade kolektor za Njeguški vodovod - prvi seoski vodovod u Crnoj Gori.
Ovdje donosimo fotografiju kolektora koju je 1917. godine načinio dr Bela V. Mattyasovszky (snimak potiče iz kolekcije Historical archives, Subotica). Ta neobična građevina i danas postoji. Kako mi je pričao Rako Popović, Austrijanci su ispitivali pećinu u brdu iznad izvora i ustanovili da se u unutrašnjosti krije podzemno jezero - ovdje donosimo snimak tog pećinskog otvora.
U samome dolu, na livadi, nekih 25 metara od izvora i kolektora, nalazi se ponor. Do njegovog otvora vodi betonski kanal kojim voda otiče u periodu obilnih padavina. I sami ponor, na kraju kanala, ozidan je u vidu bunara, dubokog desetak metara. Otvor je prekriven kupastim mrežastim zaštitnim prekrivačem. Voda na tom mjestu ponire u dubinu lovćenskog masiva.
Kako su hidrogeolozi ustanovili metodom usipanja boje, ta voda izbija na Gurdiću kod Kotora. Dakle, voda sa Koritnika spušta se podzemnim kanalima sa visine od 900 metara i izbija kod Kotora na nivou mora.
Drugi njeguški ponor nalazi se pola kilometra dalje, ispod Erakovića, na istočnom obodu Njeguškog polja, u blizini kuća Petrovića. Ponor je udaljen od Njegoševe rodne kuće nekih stotinak metara. Prema svjedočenju mještana, u sezoni velikih kiša, kada su padavine obilnije, Njeguško polje ponekad biva poplavljeno. Bujice koje se slivaju sa okolnih planinskih obronaka, stvore “jezero” od metar, pa i dva metra dubine, ali nakratko. Voda brzo otekne ponorom, za jedan dan.
Do ponora, kroz polje, vodi ozidani kanal, koji se proteže polukružno. Dubok je metar, širok oko 70 cm. Sami otvor ponora je ozidan i prekriven rešetkom. Početak kanala, koliko se može viđeti s otvora, ide horizontalno. Hidrogeolozi su ispitali i taj ponor. Usipanjem boje ustanovili su da voda iz njega izbija kod Ljute u Boki Kotorskoj, u blizini Orahovca.
Dakle, usipanjem različitih boja, ustanovljeno je da voda sa ponora u Koritniku i voda sa ponora u Njeguškom polju, otiče kroz dubinu masiva u različitim pravcima. Sa prvog prema Gurdiću, sa drugog prema Ljutoj. To ukazuje da je unutrašnjost masiva “premrežena” odvojenim kanalima.
O tim podzemnim pećinskim labirintima svjedoče i speleološka istraživanja, koja su započeta u doba austrijske okupacije. Na Njegušima se o tome pripovijedaju različite priče i od svakoga čujete neki novi detalj. Pamte se dobro i istraživanja koja je vršio srpski geolog Jovan Petrović neđe oko 1970. godine, kao i kasnija istraživanja engleskih i mađarskih speleologa.
Okolina Njeguša je pravi raj za speleologe. O svemu tome govorićemo u posebnom prilogu.
