Naime, Kleman Bon, francuski državni sekretar za evropska pitanja, rekao je da bjeloruski režim „mudro organizuje“ šverc preko Turske i Dubaija, dok su neki migranti prevezeni iz Iraka. Nije ponudio konkretne dokaze, ali je naveo da Lukašenkova porodica taj šverc ljudi organizuje „sa trećim zemljama preko komercijalnih letova i tura“.
Kako migranti stižu na granice EU? BBC je pratio jednu grupu koja je pokušavala da dođe do Njemačke, između ostalog, putujući preko Belorusije.
Riječ je o grupi sirijskih Kurda koji su putovali kroz šipražje i močvare nakon što su napustili grad Kobani, poprište žestokih borbi između kurdskih boraca i ISIS-a. Već su propustili svoj prvi sastanak sa krijumčarem i ostali su bez hrane i vode. Bilo im je hladno, ali se nisu usuđivali da zapale vatru.
Iz Bjelorusije su prešli u Poljsku, pa su konačno stigli na teritoriju EU. Međutim, još uvijek nisu bezbjedni. Hiljade drugih koje je Bjelorusija ohrabrila da pređu na teritoriju Poljskje, Litvanije i Letonije, završili su u pritvoru.
Idris, jedan od migranata, ističe da ne bi ni pokušao da napusti Siriju da bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko nije ponudio novi, očigledno sigurniji put, prenosi BBC.
„Bjeloruski predsjednik je odlučio da otvori svoje granice sa EU“, rekao je on.
Lukašenka je bijesan na EU zbog sankcija koje su mu nametnute nakon izbora i protesta 2020. godine i prisilinog preusmeravanja leta aviona kompanije „Rajaner“ da bi uhapsio disidenta Romana Protaševiča i njegovu djevojku.
Zvaničnici u Litvaniji su dali upozorenje povodom ove situacije još u martu ove godine.
Umjesto opasnog putovanja preko Mediterana, migranti sada treba samo da odlete do Bjelorusije, da se voze nekoliko sati do granice i da jednostavno pređu pješke u jednu od tri susjedne države EU – Poljsku, Litvaniju i Letoniju.
U julu i avgustu Litvanija je primila 50 puta više tražilaca azila nego u 2020. godini.
„Put je mnogo lakši nego kroz Tursku i Severnu Afriku“, rekao je Idris.
On i njegovi prijatelji su put Evrope krenuli iz Irbila 25. septembra. On je Kobaniju ostavio ženu i ćerke bliznakinje koje će mu se pridružiti ako uspije da dođe do zapadne Evrope.
Za migrante koji sada traže siguran prolaz preko Minska, bjeloruske turističke kompanije prvobitno su izdale elektronske pozive kako bi omogućile ukrcavanje na letove za glavni grad.
Kada su Idris i njegovi prijatelji stigli do bjeloruskog glavnog grada, zatekli su Minsk prepun migranata koji idu istim putem ka Evropi.
U avgustu je „Iraki Ervejz“ pokleknuo pod pritiskom EU i otkazao direktne letove iz Bagdada za Minsk. Ali migranti i dalje pristižu letovima iz Istanbula, Dubaija i Damaska. Idris i njegovi prijatelji su imali rezervacije u hotelu, ali drugi nisu bili te sreće, pa su spavali na otvorenom.
Put od Irbila do Belorusije ga je koštao 5.000 dolara, uključujući avionske karte, hotelske rezervacije i turističke vize.
Međutim, za mnoge migrante snovi o boljem životu su prekinuti kada su uhvaćeni prelikom prelaska grnaice. Završili su pritvorskim centrima, dok Litvanija razmišlja šta da radi sa njima.
Abas iz Iraka je rekao da su uslovi užasni i da se prema migrantima postupa kao prema kriminalcima. Umoran od ovog putovanja, lošeg tretmana i svjestan rastućih troškova, Abas razmišlja da se vrati.
Priliv migranata u Litvaniju je sada zaustavljen, djelimično zbog povećane bezbjednosti na granicama zahvaljujući pomoći Fronteksa. Međutim, i dalje postoje djelovi koji su slabije čuvani.
Iako na desetine migranata i dalje pokušava da pređe u Litvaniju, većina ih sada ide ka Poljskoj.
Drugi pokušaj Idrisa i njegovih prijatelja da pređu poljsku granicu završio se neuspješno. Došlo je do napetog susreta sa bjeloruskom policijom koja je zaustavila grupu, uzela im pasoše i rekla se migranti vrate u Minsk.
Tek nakon 11 dana od dolaska u Minsk, grupa je uspjela po treći put da dođe do poljske granice. Idris je rekao da im je vojska pomogla da pređu granicu. Tamo ih je čekao automobil koji je potom odvezao do Nemačke.
Idris je potom otišao u Holandiju gde planira da se prijavi nadležnima. Čuo je da će ako mu odobre azil, moći da dovede ženu i ćerkice iz Kobanija.
Teško je znati koliko je ljudi stiglo do željene destinacije od kako je Lukašenko otvorio vrata svoje zemlje.
Bjelorusija je demantovala više puta da koriste migrante kao „oružje“ protiv Evropske unije. Najmanje 10.000 migranata je sada u zatvoru na Baltiku, u Poljskoj i Njemačkoj. Za mnoge je ovo putovanje bilo mučno iskušenje – gubitak vremena, novca, a u nekim slučajevima i života.
Zemlje u koje pristižu migranti uvele su strožije kontole, ali čini se da Lukašenko neće tako lako odustati od svog plana.
