Poznati politički analitičar iz Beograda i profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, dr Dušan Janjić, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika da će imenovanjem Igora Lukšića za novog premijera, Crna Gora nastaviti politiku normalizacije odnosa sa Srbijom, ističući da se nada da će odnosi dvije države krenuti uzlaznom putanjom.
- Postoji zajednička lista problema koje su utvrdili Podgorica i Beograd koji traže konkretna rješenja. Očekujem da naredne godine počne da se na tom planu konačno nešto dešava, rekao je Janjić za Portal Analitika.
Janjić, koji je i direktor Foruma za etničke odnose, ocjenjuje da je imenovanjem Lukšića izbijen iz ruku izgovor Beograda da je bivši crnogorski premijer Milo Đukanović odgovoran što još nema potpune normalizacije odnosa dvije države.
- Ne mislim da će Lukšić voditi neku drugačiju politiku prema Srbiji, i ne vidim da će doći do promjene crnogorske državne politike, jer je uostalom i sam Đukanović bio za saradnju sa Srbijom. Ali, srpska strana sada nema valjanog izgovora i moraće da uđe u razgovor sa Lukšićem i otvoreno kaže Podgorici šta joj to smeta, kazao je Janjić, ocjenjujući da Beograd još neće pozvati novog crnogorskog premijera da posjeti Srbiju.
- Ne vjerujem ni da će sada uslijediti poziv za Lukšića, ali barem dolazimo do tačke gdje će se otvoriti karte, smatra Janjić.
ANALITIKA: Da li očekujete poboljšanje odnosa Srbije i Crne Gore nakon imenovanja novog premijera?
JANJIĆ: Moram da konstatujem da je činjenica da su političari iz Beograda pa i predsjednik Srbije Boris Tadić često kao izgovor za faktičku situaciju da nema još normalizacije odnosa Srbije i Crne Gore koristili ili zloupotrebljavali činjenicu da je Milo Đukanović premijer.
U Srbiji se čitavo ovo vrijeme vodila i vodi sistematska anti-Đukanovićeva kampanja.
ANALITIKA: Na koji način je vođenja ta kampanja?
JANJIĆ: Nije bilo ozbiljnije priče o organizovanom kriminalu u Crnoj Gori u medijima a i među političarima - a da se Đukanović nije stavio u taj kontekst! Po meni, zapravo se radilo o zloupotrebi nekih poluistina da bi se izbjegla normalizacija odnosa na nivou Vlada. Zašto je to tako? Moram da konstatujem da sa dolaskom Lukšića - koji ni generacijski ni po čemu nema dodira sa periodom koji očigledno mnogo muči mnoge u Srbiji, a to je period Miloševića i poslije njega - da nema više tog izgovora da je Đukanović odgovoran zbog čega nema još potpune normalizacije odnosa. Ne mislim da će Lukšić voditi neku drugačiju politiku prema Srbiji i ne vidim da će tu doći do promjene politike Crne Gore, jer je uostalom i sam Đukanović bio za saradnju sa Srbijom - ali sada srpska strana nema taj izgovor i moraće da uđe u razgovor za Lukšićem i otvoreno kaže Podgorici šta joj to smeta ...
ANALITIKA: Kako vidite novu poziciju Đukanovića, naročito u pogledu pobljošanja odnosa dvije države?
JANJIĆ: Mislim da će Đukanović kroz uticaj na Lukšića kao i uticaj kroz vladajuću partiju sigurno doprinositi normalizaciji odnosa jer je on probao kao premijer da se neki projekti između dvije države ostvare i to u oblasti željezničkog saobraćaja, energetike, industrije. Sigurno je da Lukšić od tog puta neće odustati.
ANALITIKA: Očekujete li možda i konačno posjetu Igora Lukšića Beogradu s obzorom na to da Đukanović, nakon obnove crnogorske državnosti, kao premijer nije pozivan u posjetu Srbiji?
JANJIĆ: Đukanović kao premijer nezavisne Crne Gore nije dolazio u Srbiju zato što, da budemo otvoreni - nije bilo poziva iz Beograda! Ne vjerujem ni da će sada uslijediti poziv za Lukšića, ali barem dolazimo do tačke gdje će se otvoriti karte. Jako je dobro što su se predsjednici Vujanović i Tadić često susretali. Ali, to mora da pređe na nivo saradnje dviju Vlada. Postoje isti paradoksi između Srbije i Hrvatske, kao između Beograda i Podgorice...Toliko su se Tadić i Josipović susretali da su čak i postali bliski, ali Vlade Hrvatske i Srbije - i dalje ne sarađuju. Nama je kao građanima i uopšte regionu potrebna saradnja izvršnih vlasti, jer su Vlade te koje rješavaju probleme!
Postoji zajednička lista problema koje su utvrdili Podgorica i Beograd koji traže konkretna rješenja. Očekujem da naredne godine počne da se na tom planu konačno nešto dešava.
ANALITIKA: Da li bi nakon imenovanja Lukšića mogao splasniti medijski pritisak iz Srbije prema Crnoj Gori?
JANJIĆ: Moguće je, jer više neće moći iz Srbije, kako iz medija tako i među političarima da se zlouopotrebljava ime Đukanovića. Meni se čini da je potpuno jasno o čemu se ovdje radi. U Beogradu su mnogi političari - uključujući nažalost i predsjednika Tadića - djeca Miloševića, kada je u pitanju državni položaj Srbije! Naime, oni su jednostavno u jednom momentu povjerovali da je ta SRJ pa SCG - bogom dana država za Srbiju. Jednostavno, nikad nijesu radili na obnovi državnosti Srbije. I onda je, maltene, ispalo da se referendumom i zbog Đukanovića, Crna Gora odvojila od Srbije, odnosno da je bila dio Srbije!
To u njihovim glavama zaista postoji... To je jedan problem: oni nezavisnost Crne Gore doživljavaju kao poraz što suštinski i jeste politički poraz. Đukanović gledano objektivno jeste simbol crnogorske obnove nezavisnosti..
Drugi problem je vladavina Crnogoraca odnosno poslovnih krugova iz Crne Gore u Srbiji i niihov pokušaj da preko Srbije dominiraju na regionalna tržišta. To je bilo posebno izraženo u doba Koštunice a tada je i Tadić bio u Vladi kao ministar odbrane. On je vodio kao ministar politiku nezamjeranja i svaka mu čast na tome ali je pitanje da li je to bila do kraja iskrena politika.
ANALITIKA: A šta je sa čuvenom aferom Šarić; prema tvrdnjama srpskih zvaničnika to je od crnogorskog, postao prvo postao srpski, pa onda i svjetski problem?
JANJIĆ: E to je suštinska muka. Ove dvije države su kroz razne državne aranžmane prošle periode ratova, sankcija, bombardovanja. Za Crnu Goru bih rekao - da je u švercu koji je bio neophodan za probijanje blokade i preživljavanje - koristila usluge kriminalaca. Crnogorska Vlada je koristila organizovani kriminal u tom periodu, ali srpska Vlada je bila pod dominacijom organizovanog kriminala. To je ta velika razlika.
Same vlasti Srbije su priznale da su Šarići oprali preko dvije milijarde eura i to baš u Srbiji!. Četrdeset odsto tog novca je otišlo na korupciju u Srbiji pa izračunajte koliki je to novac.
Bilo je lako galamiti na Šariće i Crnu Goru dok se vjerovalo da Đukanović neće da uhapsi mlađeg Šarića i da Podgorica neće da sarađuje. Kada je Crna Gora počela da sarađuje - sada se Šarići vraćaju u Srbiju i Srbija je sada ta koja mora da završi svoj dio posla.
ANALITIKA: Javnu scenu Crne Gore je proteklih dana obilježilo hapšenja čelnih ljudi Budve zbog sumnji u umiješanost u korupciju prilikom izgradnje hotelskog kompleksa na Zavali. Srpski mediji izvještavaju da postoji strah i kod biznis elita u Beogradu zbog njihovih poslova sa Opštinom Budva...
JANJIĆ: Čini se da je Budva više crnogorska stvar nego što su to bili Šarići, ili hapšenja u Nikšiću ili afera Rokšped zbog koje suđenje u Beogradu nikako da počne.
To je uža crnogorska stvar ali svakako da ima i međunarodnu dimenziju zbog upletenosti ruskog i nekog drugog kapitala. Dešavanja u Budvi posmatram kao početak raščišćavanja tržišta od raznih monopola. Ne mogu da kažem da su ljudi koji su uhapšeni krivi, jer će to reći istraga i u krajnjem – crnogorski sud.
Međutim, taj krivični postupak u daljoj fazi može proizvesti političke posljedice i to unutar DPS-a i same unutar Crne Gore.
Kada je u pitanju Srbija, najveći strah postoji od afere Šarić i razrješenja afere šverca cigareta gdje je Stanko Subotić glavni akter u razrješenju.
Nenad ZEČEVIĆ
