"Uvjeren sam da je objedinjavanje, odnosno visok nivo saradnje svih naprednih, suverenističkih snaga, bez bilo kakve sujete, najbolji put očuvanja i ubrzanja razvoja Crne Gore, njene integracije u evropske strukture, te otklanjanja brojnih slabosti unutrašnjeg društvenog, ekonomskog, kulturnog razvoja", ocijenio je u razgovoru za Pobjedu dugogodišnji karijerni diplomata Branko Lukovac, koji je bio koordinator Pokreta za nezavisnu, evropsku Crnu Goru. Pokret je konstituisan u januaru 2005. sa ciljem da pripremi i organizuje referendum o državno-pravnom statusu, a završio je rad 17. juna 2006. godine.
Povod za razgovor sa gospodinom Lukovcem je 16 godina od referenduma održanog 21. maja 2006. godine na kojem je za obnovu crnogorske nezavisnosti glasalo 55,5 odsto (230.711 građana), a protiv je bilo 44,5 odsto (184.954). Tada je Crna Gora, nakon 88 godina, povratila nezavisnost i međunarodni subjektivitet koji su poništeni 1918. godine odlukama nelegitimne Podgoričke skupštine.
Osnivanje Pokreta
Naš sagovornik bio je na čelu Pokreta za nezavisnu, evropsku Crnu Goru koji je počeo da djeluje početkom 2004. godine, a prva sjednica Inicijativne grupe, uz učešće i lidera suverenističkih partija, niza organizacija i institucija, istaknutih ličnosti, naučnih i kulturnih radnika i medija održana je 15. septembra 2004. godine. Podsjeća da je, prema dogovorima sa sastanaka Inicijativne grupe, formiran Savjet Pokreta, kao reprezentativno tijelo sastavljeno od predstavnika svih političkih i društvenih činilaca, opredijeljenih za nezavisnost Crne Gore. Konstitutivna sjednica Savjeta, koji je imao 132 člana, održana je 28. januara 2005. godine.
"Odlučili smo se da osnujemo Pokret još početkom 2004. godine, u okolnostima kada vlast nije prihvatila naše prijedloge da organizujemo referendum o nezavisnosti 2000, potom 2001. i 2002. godine, jer za to nije imala očekivanu spoljnu podršku. Na kraju je Evropska unija, koja je bila protiv nezavisnosti Crne Gore, a za očuvanje SRJ, prihvatila da se Crnoj Gori (načelno i Srbiji), zbog odustajanja od referenduma 2002. Ustavnom poveljom Državne zajednice SCG, omogući da, poslije tri godine, može organizovati referendum o nezavisnosti. Po ocjenama tadašnje vlasti - građani su sve više prihvatali rješenje sa Državnom zajednicom SCG, te je padao entuzijazam za nezavisnost. S druge strane, suverenističke snage su bile ogorčene na vlast što je, pod spoljnim pritiskom, odustala od referenduma o nezavisnosti", rekao je Lukovac.
Kazao je da su stoga ocijenili da je ostala posljednja prilika da, tri godine nakon formiranja Državne zajednice Srbije i Crne Gore, organizuju referendum o nezavisnosti i da u jednom pokretu, frontu ili savezu, okupe sve snage - i one što su činile vlast, a posebno one koje nijesu bile u vlasti, niti uz vlast, a bile su za nezavisnu Crnu Goru. Ističe da je inicijativno tijelo bilo izraz i snaga takvog najšireg okupljanja za Crnu Goru.
"U kratkom roku uspjeli smo da formiramo savjete i koordinaciona tijela na nivou Crne Gore (u svim opštinama i mnogim mjesnim zajednicama, kroz koje je bilo angažovano više hiljada aktivista i građana), a ogranci Pokreta stvoreni su i veoma angažovano djelovali u tridesetak zemalja Evrope, obje Amerike i Australije. Bez takve organizacije i izuzetnog angažovanja, ne bismo uspjeli da iskoristimo tu posljednju priliku, pogotovo kada su nam, ne slučajno već smišljeno, neuobičajenim presedanom, podigli ljestvicu na 55 odsto izašlih glasača za nezavisnost da bi Crna Gora bila međunarodno priznata. Nijesu nas pokolebale ni sve glasnije kritike pojedinaca iz rukovodstva vodećih partija da im uzimamo nešto što je njihovo, a sve zarad osvajanja vlasti ili dijela kolača u nezavisnoj Crnoj Gori", kazao je naš sagovornik.
Zbog toga su, rekao je, ostali pri opredjeljenju da će raspustiti Pokret nakon dobijenog referenduma.
"Pitanje je da li je to bila najbolja odluka", kazao je Lukovac.
Naglasio je da je ponosan što je bio dio te jedinstvene akcije kojom su uspješno objedinjene i mobilisane sve snage za Crnu Goru u zemlji i u inostranstvu, bez koje, sasvim sigurno, ne bi uspjeli obnoviti nezavisnost Crne Gore.
Uspjesi i promašaji
Odgovarajući na pitanje đe je danas Crna Gora u odnosu na poziciju na kojoj je bila uoči referenduma, Branko Lukovac podsjeća da je tek 14 godina nakon tragičnog raspada SFRJ i nezavisnog statusa država nastalih iz ranije zajedničke države Crna Gora obnovila nezavisnost i, kao suverena država, postala članica Ujedinjenih nacija i drugih regionalnih i međunarodnih organizacija, priznata od svih država.
Ubrzo je otpočet proces pregovora o članstvu u EU, otvorena su sva pregovaračka poglavlja i danas Crna Gora ima status države koja je najbliža članstvu u Evropskoj uniji. Prije pet godina postala je članica NATO. Ovim spoljno-političkim opredjeljenjima i uspjesima dodajemo da je, vrlo brzo nakon ostvarenja suverenosti, znatno unaprijedila odnose sa svim susjedima i postala veoma aktivan i cijenjen činilac regionalne saradnje. Takođe, afirmisala se kao atraktivan partner za privlačenje inostranog kapitala.
Bilo je, nažalost, i mnogo i teških promašaja. Ubrzanom i uglavnom neuspješnom privatizacijom izgubljen je veći dio ranije veoma razvijenih kapaciteta, posebno prerađivačke industrije, pa na ekonomskom planu, zbog nepovoljne privredne strukture, nijesu ostvareni očekivani rezultati i država je postala uvozno veoma zavisna.
"Na unutrašnjopolitičkom i društvenom planu, osim što je očuvala multikulturalni, multietnički i multivjerski karakter, nijesu ispunjeni zadaci iz referendumskog dokumenta ,,Kakvu Crnu Goru hoćemo“ - o razvoju demokratske, pravno uređene, građanske države, suzbijanju raširene korupcije, kriminala, nepotizma, niti u premošćavanju velikih podjela, bilo da su one zasnovane na nacionalnim, vjerskim ili političkim, socijalnim, geografskim i sličnim razlikama"; zaključio je Lukovac.
Odgovarajući na pitanje što se dogodilo sa biračkim tijelom da deceniju i po nakon izglasane nezavisnosti izvršnu vlast preuzme ,,apostolska“ Vlada, naš sagovornik ocjenjuje da su na to uticala dva faktora.
"Prvi je unutrašnji: zasićenost dobrog dijela biračkog tijela snagama koje su do tada 30 godina činile vlast, a koju su pratile brojne slabosti, te potreba da se učine neophodne promjene. Drugi je inostrani faktor: angažovanje Srbije - vlasti, političkih činilaca, medija - uz puni angažman Srpske pravoslavne crkve - u ime interesa Srba i Srbije da se okupe i angažuju sve snage da bi dobile izbore i time učinile odlučujući korak ka utapanju Crne Gore u tzv. srpski svet", rekao je Branko Lukovac.
Brojni promašaji prethodne vlade na spoljno-političkom i diplomatskom planu
Komentarišući podatak da Crna Gora sada ima samo 11 ambasadora u punom mandatu, a više od godinu nijesmo diplomatski zastupljeni na najvažnijim adresama (Vašington, Brisel...) Lukovac je ocijenio da je prethodna, tzv. ekspertska vlada, u želji da što brže izvrši smjenu šefova diplomatskih misija - pored mnogih - napravila brojne promašaje na spoljno-političkom i diplomatskom planu, području gdje je ranija vlast ostvarila najbolje rezultate.
"Pri tome je ispoljila visok nivo nepoznavanja međunarodnih normi i prakse, kao i potpunog zanemarivanja vitalnih spoljno-političkih i ukupnih interesa Crne Gore. Ignorisala je potrebu pažljive selekcije kandidata za šefove misija, poštovanja ustanovljene procedure odabira i imenovanja, te njihove temeljite pripreme za te zadatke, bilo da je riječ o karijernim diplomatama ili istaknutim naučnim, privrednim, kulturnim radnicima. Sadašnja i buduće vlasti moraju što prije otkloniti učinjene propuste i umanjiti štetu po interese i ugled Crne Gore", kazao je Branko Lukovac.
Državu ne smiju voditi oni koji su protiv nje
- Samostalnost nije sama sebi cilj, već preduslov uspješnijeg razvoja Crne Gore i njenog ravnopravnog statusa u Evropi. Akcija za ostvarenje tog cilja teži okupljanju i angažmanu svih građana koji svojoj državi žele dobro, ali to ne treba shvatiti kao akciju kojom ćemo produbljivati naše diobe, već kao tolerantan dijalog koji vodi ublažavanju tenzija i prevazilaženju podjela jer ne prihvatamo da postoje ozbiljne snage koje su protiv Crne Gore“. (28. januar 2005)
- Opstanak Crne Gore u sadašnjem okviru, odnosno u državnoj zajednici, poništio bi je kao državu i zaustavio njenu nacionalnu, socijalnu i ukupnu emancipaciju. Posljednji je trenutak da Crna Gora odluči o budućem državnom statusu. Izbor obnove pune državnosti nije samo naše istorijsko pravo i pitanje ravnopravnog mjesta u međunarodnoj zajednici već se povezuje sa perspektivom Crne Gore i uslovima i mogućnostima njenog budućeg razvoja. (30. januar 2006)
- Državu ne smiju voditi oni koji su protiv nje, već oni koje je vole, koji su joj posvećeni i koji imaju znanje, sposobnost i volju da rade za njenu dobrobit. Vlast je ispunjenjem obećanja da će pružiti mogućnost građanima da na demokratski način odluče o svojoj državi pokazala da zaslužuje povjerenje. Čak je i Solana, koji je sve što je mogao činio da spriječi put Crne Gore ka nezavisnosti, morao prihvatiti slobodno izraženu volju građana Crne Gore. Nadamo se da će EU naći načina da Crnoj Gori nadoknadi bar dijelom ono što joj je, zbog pogrešne politike njenih čelnika, oduzela u dosadašnjem periodu. (1. jun 2006)
- U kalendaru velikih događaja i datuma istorije Crne Gore, 21. maj svijetliće kao jedan od najvećih. Na slobodnom, fer i po mnogo čemu uzornom plebiscitu rekordnog broja birača pred očima svijeta, u miru i u prazničnoj atmosferi ubjedljiva većina naših građana donijela je istorijsku odluku da obnovi svoju državu i nezavisnost. Pobijedila je Crna Gora, a blagodet će u vremenu koje je pred nama osjetiti svi naši ljudi koje god narodnosti, kulture ili uvjerenja bili. (17. jun 2006)
