Reski zvuk pištaljke pozivao je na još jednu maskirnu političku paradu. Organizator je bio drveni lutak, željan obmanjujuće kože, one kojom će kamuflirati prizor, potvrđujući da zaista pripada čoporu. Simuliranje još jedne predstave pod zastavama pozornice. Kliše-mizanscen državnog praznika.
Tadašnji nastavnik istorije uspješno je presvukao u njegove boje i nas, đake šestog razreda.
Čeka i cetinjska gimnazija jedno odjeljenje više, koje bi uživalo utopistički enterijer iz snova
Po istom automatizmu, množi se broj dana transvestit lokalne i belosvjetske otvorenosti za praznovanje. Zastava je dovoljno široka da pokrije istom bojom sve one, koji su spemni da udahnu život još jednoj marionetskoj igri.
Opet reski zvuk pištaljke poziva. Liči na protivpožarnu vježbu, pripremu za jedan zaista veliki požar, u kojem će stradati dobrovoljno čitav jedan preživjeli obrazovni sistem na koji dobrovojno pristaju, simulirajući zadovoljstvo, svi učesnici. Otrpe se časovi, a i seminari…
Elem, shvatih da nema vatrene stihije, da reski zvuk poziva na seljenje škole na samom početku školske godine, sa neizvjesnim krajem radova u enterijeru. Kako se čini, majstorima se na žuri. Svi su uredno snabdjeveni kacigama i žutim prslucima, koji su obavezni akcesoar prilikom posjeta ustanove iz 1880.
Liči i na veliku pripremu za krečenje. Stvari nastavnog i upravnog osoblja su u velikim i malim crnim kesama. Može da bude i simulacija borbe protiv poplave, jer je kiša sa otvorenog krova prodrla u enterijer i počela da kreira mizansen „Donjeg polja“ u zatvorenom, kojem supervizori uspješno odolijevaju, žaleći se istovremeno na nemar pridošlih radnika iz okoliša.
Najavljen je povratak u gimnaziju posle Nove godine, a do tada naoružani strpljenjem, baterijskim lampama, jer je struja ugašena, gumenim čizmama, tragamo za materijalom po smećarskim kesama, upozoreni na loš karakter restauratora, koji mogu i da otuđe njihov sadržaj.
A onda mislim, možda na taj način Ministarstvo prosvjete provjerava našu spremnost da odolijevamo novonastalim okolnostima, živeći u nadi da će budućnost biti ljepša, zahvaljujući parama iz fondova, koji se urgentno rabe, bez mogućnosti odlaganja.
I na čudi me, znajući da su radovi na putevima, u jeku turističke sezone, pa tako je i obrazovni proces stavljen u drugi plan, pred imperativom uljepšavanja zgrade.
U mračnim kesama, uredno zapakovani, čekaju i glasači pred lokalne izbore, da ih otpakuju po potrebi.
Čeka i cetinjska gimnazija jedno odjeljenje više, koje bi uživalo utopistički enterijer iz snova. Smanjuje se broj uživalaca prizora i na štetu profesora, koji ostaju bez norme.
Zato, ako vas put nanese do naše gimnazije, zaobiđite je do nekih boljih postnovogodišnjih vremena. A lutak sa početka priče nikako da oživi na aparatima obećanja.
