Ofanzivom na Profesionalca koju je naredio Dritan Abazović, a osmislio njegov najbliži saradnik Artan Kurti, komanduje specijalac Borisa Milića Dževad Kožar.
Načelnik Uprave za kontraobavještajnu zaštitu se od dolaska na tu funkciju, nakon imenovanja Borisa Milića za direktora ANB, istakao u obračunu sa bivšim kolegama koje je proglasio za izdajnike i kriminalce. Upravo je on izdao više usmenih, ali i pismenih naredbi kojima su službenicima strogo zabranjeni kontakti sa bezbjednosno interesantim licima, prije svih novinarima i bivšim kolegama. Oni sa kriminalcima i stranim obavještajnim službama nijesu pomenuti, jer kao da je to važno? A i kako da zabrani kontakte svojim šefovima?
Tako je, hvala Vladi Crne Gore, došlo do situacije da službenik Agencije koji je svojevremeno trebao da bude uhapšen zbog bezbjednosno interesantnih aktivnosti i kontakata, kvalifikuje ljude koji su bez mrlje u radnim i životnim biografijama.
Moguće da Kožaru nije poznato da su ga upravo pojedini pripadnici bivšeg, ili nekog od bivših menadžmenta, spasili da ne bi bio priveden po nalogu tadašnjeg načelnika CB Podgorica Uprave policije, koji je tvrdio da ima pouzdane podatke da je pomenuti službenik ANB uzimao novac od kontroverznog biznismena iz Podgorice Nasera Toskića.
Po informacijama kojima je tada raspolagao visoki policijski funkcioner, Kožar je, uz novčanu nadoknadu, prihvatio da pomogne Toskiću u "ratu" koji je vodio sa konkurentskom firmom sa Starog Aerodroma. Tako je Kožar Agenciji i Upravi policije plasirao veliki broj informacija koje su bile u interesu pomenutog Toskića, a koje su kompromitovale njegovu konkurenciju sa Starog aerodroma. Pomenuta konkurentska firma koja se takođe bavila uvozom robe iz Turske se više puta žalila da je njihovo poslovanje ugroženo jer im neko namješta kontrole, plasiranjem priča da se u robi koju uvoze nalaze i pošiljke heroina iz Turske, zbog čega se njihovi kamioni zadržavaju neopravdano dugo na graničnim prelazima carinskim terminalima. Takođe je tadašnji operativac ANB Toskiću dostavljao podatke koji su mu bili od koristi da uz svoje legalne aktivnosti koje su se odnosile na uvoz robe iz Turske progura i neke mnogo unosnije.
Tako je sadašnji zaštitnik interesa Agencije kojemu je Dritan dodijelio pravo da odluči ko je od službenika Agencije državnih organa poželjan a ko je BIL, svjesno dezavuisao bezbjednosne službe, usmjeravajući njihove aktivnosti u jednom pravcu, a prikrivajući djelovanje drugih subjekata sa kojim je bio upoznat.
Ne samo ovo, već je interesantna nikad ispitana uloga Dževada Kožara prilikom pokušaja Damira Mandića da pobjegne iz Crne Gore za Beograd nakon što je izvršeno ubistvo na štetu Duška Jovanovića. Nadamo se da će istraga koju je pokrenuo premijer Abazović rasvijetliti i uloge pojedinih njegovih štićenika u tom zločinu.
Zbog takvog ponašanja, ali i izostanka rezultata rada, Kožar je od tadašnjeg direktora Agencije sklonjen sa linije rada organizovani kriminal i prekomandovan u Tuzi, kako bi se spriječio da nastavi sa neprimjerenim aktivnostima. Svakako da je i to bila nagrada za njega, i to samo iz samilosti tadašnjeg rukovodstva koje je progledalo kroz prste kolegi da bi mu omogućili da prima platu još kratko vrijeme jer je uskoro trebao da stekne pravo na penziju. Ni slutili nijesu da u Kožaru čuči budući načelnik koji će im se zahvaliti namještanjem postupaka protiv njih.
Doduše, njegove potencijale prvi je uvidio Dejan Vukšić koji ga je promovisao za načelnika Centra ANB Podgorica, a još bolje mišljenje o njemu imao je Boris Milić, koji ga je dodatno unaprijedio u šefa KOZ-a, čiji je jedan od zadataka upravo da otkrije i spriječi nedozvoljene i nemoralne aktivnosti službenika Agencije i drugih državnih organa. Izgleda da ih je spojio isti kriterijum po kojem razlikuju moralno od nemoralnog.
U obračunu sa bivšim kolegama ima Kožar i svesrdnu podršku u liku i djelu njegovog najboljeg druga (najboljeg od ulaska URA u vlast), još jedne moralne gromade Artana Kurtija. Upravo sa Kurtijem, u Kožarevom kabinetu, svakodnevno se kuju novi planovi kako da se diskredituju bivši rukovodioci, uz po koju flašu skupog viskija ili konjaka na račun crnogorskih građana. Motiv Kurtija je jasan, iako ne opravdan, budući da su oni bili prepreka da dođe na mjesto za koje ne ispunjava uslove. Motiv Kožara nije ni jasan ni opravdan, budući da bi imao razloga da bivšim šefovima i zahvali. Mada kažu da, kod nekog profila ljudi, i dobročinstva mogu biti razlog za mržnju.
Podrška Dževadu Kožaru je i novi direktor Boris Milić, koji najbolje razumije njegove probleme jer se i sam nalazio u sličnoj situaciji kada ga je na mjesto načelnika uprave za KOZ postavio tadašnji direktor Dejan Vukšić. Najvažniji zadatak Milića tada, kao i Kožara danas, bio je obračun sa bivšim kolegama i otkrivanje Profesionalca, koji se usudio da se uprotstavi Vukšiću i njegovim vedetama.
