Najžešći sukob mogao bi biti u „Alkatrazu”, najčuvenijem dijelu požarevačkog KPD „Zabela” gdje će se Miloradu Ulemeku Legiji i Zvezdanu Jovanoviću priključiti i Luka Bojović, Sretko Kalinić, Sreten Jocić - Joca Amsterdam, ali i pripadnici zemunskog klana.
Žestoki sukob iza zatvorskih zidina ponovo je zabrinuo pravosudne organe posle Bojovićevog hapšenja u Španiji odakle bi uskoro trebalo da bude izručen Srbiji, gdje treba da dosluži kaznu i gdje se protiv njega vodi postupak za organizovanje tri ubistva. Ovaj mafijaški bos odavno je u sukobu sa šefovima ostalih najjačih organizovanih kriminalnih grupa koji su već iza rešetaka.
Do sada su nadležni iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija vodili računa da u zatvorima ne bude direktnih kontakata među članovima rivalskih grupa, pa su izmještani u različite zatvore. Iz razloga mogućeg sukoba najopasniji kriminalci, pored „Alkatraza”, smješteni su trenutno i u Sedmom paviljonu „Zabele”, KPZ Sremska Mitrovica, a u beogradskom CZ-u i pritvoru Specijalnog suda su trenutno oni protiv kojih se još vode sudski postupci.
- Još ne znamo kada će Bojović i ostali biti izručeni iz Španije, pa ne možemo da govorimo o tome gdje će služiti kazne, jer to zavisi od mnogo stvari - šturo su objasnili „Blicu” u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija.
Miloš Janković, koji je 2004. bio direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, kaže za “Blic” da se kontakti i sukobi suparničkih kriminalnih grupa u zatvorima, odnosno pritvorskim jedinicama sprječavaju na više načina.
- Prije svega, nastojali smo da pripadnici jedne grupe ne budu smješteni u istom bloku sa članovima protivničkog tabora. Koliko mi je poznato, to se čini i danas. U šetnju su izvođeni u različito vrijeme, a uvijek su odvojeno sprovođeni od zatvora do suda i natrag. Pazilo se i da ne dođu u kontakt kada su im u posjetu dolazili branioci ili članovi porodica. Uz to, vodilo se računa s kim su smješteni u ćeliji - objašnjava Janković.
Na pitanje kako su pojedine osuđenike, odnosno pritvorenike štitili od onih koji su im u zatvoru prijetili, Janković odgovara:
- Osobe kojima su upućivane prijetnje najčešće se prebacuju u druge paviljone i blokove. U izvjesnim slučajevima, direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija iz bezbjednosnih razloga donosi odluku o njihovom premještanju u druge zatvore. Inače, u svakom zatvorskom sistemu postoji neformalni sistem i on utiče na bezbjednost pojedinaca. To je posebno uočljivo u situacijama kada zatvorenici svode neke ranije neraščišćene račune. Neformalan zatvorski sistem je uobičajena prateća pojava zajedničkog izdržavanja kazne.
Kada je riječ o sprječavanju bilo koje vrste kontakta između zatvorenika koji izdržavaju kazne zbog krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala ili ratnih zločina, Janković kaže da Srbija koristi i iskustva drugih država, poput Italije i SAD.
- Radi se o zatvorskom sistemu u kojem se poštuje princip da jedan pripadnik službe obezbjeđenja nikada ne smije da bude sam u kontaktu sa zatvorenikom, odnosno da ćeliji može da priđe samo kada je u pratnji dvojice kolega - ističe Janković.
On dodaje da su ovi problemi lakše rješavani prije osam godina nego sada.
- Tada je u zatvorima bilo oko 7.000 ljudi, a danas ih je više od 11.000. U isto vrijeme kapacitet zatvorskih ustanova nije značajno povećan, kao ni broj zaposlenih. Očigledno je da je sada posao zatvorske uprave znatno teži - kaže Janković.
Razdvojene bande
Bande u zatvorima postoje u većini američkih kaznenih ustanova, a istraživanja pokazuju da je sredinom protekle decenije iza rešetaka bilo čak 46.000 njihovih članova.
Uprave kaznenih ustanova koriste različite strategije kako bi spriječile sukobe unutar zatvora. Da bi oslabili uticaj bandi, one pripadnike istih kriminalnih grupa razdvajaju smještanjem u različite ustanove ili odeljenja u okviru jedne ustanove, kao i dodjeljivanjem različitih zaduženja tokom kojih neće imati prilike za međusobni susret. Međutim, zbog velikog broja pripadnika bandi, uprave američkih zatvora smatraju da je ovo skup i nedovoljno efikasan način sprječavanja sukoba.
