Bakterije sa litice u Biru, ribarskom seocetu na južnoj obali Velike Britanije, stavljene su prije više od godinu dana u svemir, u prostor oko Međunarodne kosmičke stanice (MKS), kako bi se vidjelo da li će se izboriti sa neprijateljskim uslovima iznad Zemljine atmosfere.
Kada su naučnici - nakon godinu i po dana - došli da izvide situaciju, otkrili su da su mnogi mikrobi i dalje živi. Preživele bakterije sada se razvijaju u laboratoriji Otvorenog univerziteta u Milton Kejnesu.
U korist budućih svemirskih misija: Eksperiment je dio potrage za mikrobima koji bi mogli biti od koristi budućim astronautima koji odlaze dalje od Zemljine orbite da istraže ostatak Sunčevog sistema.
Istraživač OU dr Karen Olson Fransis rekla je za BBC da je predloženo da se bakterije koriste u sistemima za održavanje života radi recikliranja.
- Postoji i koncept da, ako ćemo napraviti baze na Mesecu ili Marsu, možemo da koristimo bakterije za 'biominiranje', odnosno ekstrakciju važnih minerala iz stenja, smatra dr Karen Olson Fransis.
Ovaj eksperiment ide u prilog popularnoj teoriji da se mikroorganizmi na neki način mogu transportovati između planeta u stijenju – meteorima – kako bi začeli život tamo gdje ga nema.
Mikrobi iz Bira, klasifikovani kao OU-20, postavljeni su na spoljni dio Međunarodne kosmičke stanice, u eksperimentalne kutije, zajedno sa malim komadima stijenja. One su bile izložene ekstremnom ultravioletnom zračenju, kosmičkim zracima i dramatičnim promjenama temperature. U međuvremenu, sva voda u komadima stijenju je takođe isparila u vakuumu svemira.
Nevjerovatna izdržljivost: Kako su bakterije uspjele da izdrže puna 553 dana - trenutno je predmet naučne istrage i malo ko zna tačan odgovor ove zagonetke.
Poznato je da bakterijske spore izdrže nekoliko godina u orbiti, ali ovo je najduže koliko je jedna ćelija cijanobakterije, ili fotosintetičkih mikroba, uspjela da preživi u svemiru. Mikrobi OU-20 slični su grupi cijanobakterija poznatih kao gleokapsa. Oni imaju debeli zid ćelije i to je možda dio odgovora na pitanje – kako su preživjeli ekstremne uslove u svemiru.
- Gleokapsa formira koloniju ćelija koje vjerovatno štite one u sredini od izlaganja UV zračenju i obezbjeđuju zaštitu od sušenja", kaže profesor Čarls Kokel sa OU. "Ove koje mi imamo su povezane sa antarktičkim vrstama, ali su poznate i u pustinjama, pa pretpostavljam da pored navike formiranja kolonije imaju i veoma dobar proces za popravke DNK”, smatra profesor Kokel. .
Kada su bakterije iz Bira postavljene na MKS, tim sa OU je znao samo da materijal sa litice sadrži zajednice različitih bakterija. Naučnici nisu znali da li će – i koje – preživeti. "Mogli smo poslati spore poznatih 'ekstremofila' i da budemo prilično sigurni da će preživjeti jer već znamo da su otporne", ukazala je Olson-Fransis, naglašavajući da su u ovom slučaju naučnici poslali uobičajene organizme koji žive na obali Bira u Devonu koji su, pokazalo se, bez velikih problema preživjeli u negostoljubivom okruženju svemira.
Stijenje sa Bira lansirano je na MKS 2008. godine. Više tog materijala je takođe postavljeno u spoljni svemir 2009, ali na svega deset dana, u eksperimentu "Biopan 6".
(Blic.online)
